Riječ hipertenzija zvuči prilično stručno, a zapravo se odnosi na visoki krvni pritisak. Sve o visokom pritisku objasniti ćemo vam na jednostavan način kako biste lakše razumjeli simptome, te otkrili efikasne metode pomoću kojih možete spriječiti pojavu ovog neugodnog stanja.
Šta je hipertenzija?
Hipertenzija, ili, u narodu poznata kao visok krvni pritisak, označava stanje u kojem je pritisak krvi na zidove arterija kontinuirano povišen. Ovo može rezultirati ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama poput srčanih bolesti i moždanog udara.
Kada osoba ima dijagnozu hipertenzije, tada je, najjednostavnije opisano, pritisak krvi na zidove arterija stalno povišen, što opterećuje srce, odnosno primorava ga da radi mnogo napornije kako bi obavljalo svoju funkciju pumpanja krvi.
Vrste hipertenzije
Postoje dvije osnovne vrste hipertenzije - primarna i sekundarna.
Primarna hipertenzija, poznata i kao esencijalna hipertenzija, je najčešći oblik ovog stanja.
Njena glavna karakteristika je povišen krvni pritisak bez jasnog identificiranog uzroka. Praksa pokazuje da kombinacija genetskih faktora, starenja i načina života igra ključnu ulogu u nastanku primarne hipertenzije, a ovom stanju dodatno doprinose i konzumiranje duhanskih proizvoda, prekomjerna konzumacija alkohola te nedostatak tjelesne aktivnosti.
Promjene u prehrani i načinu života mogu pomoći u smanjenju krvnog pritiska, te minimiziranju rizika od komplikacija povezanih s hipertenzijom.
Kada je riječ o sekundarnoj hipertenziji tada govorimo o visokom krvnom pritisku koji ima prepoznatljiv uzrok ili neko, ranije dijagnosticirano, primarno zdravstveno stanje.
Pet do deset posto slučajeva hipertenzije klasificira se kao sekundarna hipertenzija, a ovaj oblik je češći kod mlađih osoba. Do 30 posto osoba u dobi od 18 do 40 godina koje pate od visokog krvnog pritiska ima sekundarnu hipertenziju.
Potencijalni uzroci sekundarne hipertenzije mogu biti:
- Stenoza bubrežne arterije ili suženje arterija koje bubrege snabdijevaju krvlju.
- Bolesti nadbubrežnih žlijezda poput Cushingovog sindroma, hiperaldosteronizam i feohromocitoma.
- Poremećaji štitne žlijezde.
- Opstruktivna apneja u snu.
- Kongenitalne srčane mane poput koarktacije aorte.
Arterijska hipertenzija
Arterijska hipertenzija označava konstantno povišeni sistolički i/ili dijastolički krvni pritisak.
Smatra se da je krvni pritisak (koji se obično mjeri u milimetrima žive - mm Hg) visok ako iznosi 140/90 mm Hg ili više. Općenito, visoki krvni pritisak dijagnosticira se kada su vrijednosti 130/80 mm Hg ili više.
Krvni pritisak stručnjaci dijele u četiri općenite kategorije:
- Normalan krvni pritisak - niži od 120/80 mm Hg.
- Povišen krvni pritisak - gornji broj je između 120 i 129 mm Hg, a donji broj je manji od 80 mm Hg.
- Hipertenzija, prva faza - gornji broj se kreće od 130 do 139 mm Hg, a donji broj između 80 i 89 mm Hg.
- Hipertenzija, druga faza - gornji broj je 140 mm Hg ili više, ili donji broj 90 mm Hg ili više.
Krvni pritisak koji prelazi 180/120 mm Hg smatra se hitnim hipertenzivnim stanjem ili krizom. Bilo ko s ovim izmjerenim vrijednostima krvnog pritiska trebao bi odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Neliječeni visoki krvni pritisak se smatra jednim od najčešćih uzročnika smrti uslijed moždanog i srčanog udara, a povećava rizik i od drugih ozbiljnih zdravstvenih problema. Važno je redovno kontrolisati krvni pritisak (barem svake dvije godine od 18. godine života), a neki ljudi mogu trebati i češće kontrole.
Kod velikog broja ljudi zdrave životne navike poput prestanka pušenja, redovne tjelesne aktivnosti i uravnotežene prehrane mogu pomoći u prevenciji i liječenju visokog krvnog pritiska, no, kod određenog dijela pacijenata mogu biti potrebni i lijekovi kako bi hipertenziju doveli pod kontrolu.
Plućna hipertenzija
Plućna hipertenzija je tip visokog krvnog pritiska koji utiče na arterije u plućima te na desnu stranu srca.
U jednom obliku plućne hipertenzije, poznatom kao plućna arterijska hipertenzija (PAH), arterije u plućima su sužene, blokirane ili oštećene. To oštećenje, potom, usporava protok krvi kroz pluća, što rezultira povećanim krvnim pritiskom u plućnim arterijama. Tada srce mora raditi s većim naporom kako bi pumpalo krv kroz pluća, pa vremenom može doći do slabljenja srčanog mišića i zatajenja srca.
Kod nekih ljudi, plućna hipertenzija napreduje postepeno i može biti ozbiljna te potencijalno opasna po život. Iako u slučaju plućne hipertenzije nema potpunog izlječenja, postoje dostupni tretmani koji mogu olakšati simptome, produžiti životni vijek i poboljšati kvalitetu života.
Maligna hipertenzija
Maligna hipertenzija je stanje koje nastaje kada krvni pritisak naglo raste. Često se događa kod pacijenata koji već pate od visokog krvnog pritiska (hipertenzije).
Međutim, i brojna druga medicinska stanja (poput oštećenja bubrega ili poremećaja endokrinog sistema), mogu biti njegovi uzročnici.
Maligna hipertenzija, poznata i kao hipertenzivna kriza, podijeljena je u dvije kategorije:
- Hipertenzivna kriza koja nastaje kada krvni pritisak naglo raste, uz znakove oštećenja organa. Ovo zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
- Hipertenzivna emergencija se događa kada je krvni pritisak izrazito visok, ali nema vidljivih znakova oštećenja organa.
Simptomi hipertenzije
Najčešće, visoki krvni pritisak ne izaziva nikakve vidljive znakove ili simptome, što opravdava njegov naziv "tihi ubica", koji, da opišu ovo stanje, koriste zdravstveni radnici. Postoje ljudi koji godinama imaju visok krvni pritisak, a da uopšte ne znaju.
Zapravo, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, čak 46 posto odraslih osoba s hipertenzijom uopšte nije svjesno da ima ovu dijagnozu.
Kada krvni pritisak dostigne 180/120 mmHg ili više, mogu se javiti simptomi poput glavobolje, lupanja srca ili krvarenja iz nosa. Ovo povišenje krvnog pritiska predstavlja hipertenzivnu krizu koja zahtijeva hitnu medicinsku skrb kako ne bi došlo do komplikacija koje mogu biti opasne po život.
Dijagnoza hipertenzije
Hipertenzija se najčešće prvi put dijagnosticira običnim mjerenjem pritiska klasičnim tlakomjerom, u kućnim uslovima ili na nekom od pregleda.
Ukoliko se pacijentu više puta uzastopno izmjeri visok krvni pritisak, ljekar će vjerovatno uspostaviti dijagnozu hipertenzije. Tada će s pacijentom porazgovarati o njegovoj medicinskoj historiji i načinu života kako bi identificirao moguće uzroke.
Prilikom prvog mjerenja krvnog pritiska, važno je izmjeriti ga na obje ruke kako biste utvrdili postoje li neke značajne razlike. Nakon toga, preferira se korištenje ruke s višim očitanjem.
Krvni pritisak se izražava u milimetrima žive (mm Hg) i sastoji se od dva broja. Gornji broj, poznat kao sistolički pritisak, mjeri se prilikom otkucaja srca, dok se donji broj, ili dijastolički pritisak, mjeri između otkucaja srca.
Dijagnoza visokog krvnog pritiska (hipertenzije) postavlja se kada su očitanja jednaka ili veća od 130/80 mm Hg i to obično na osnovu više mjerenja u različitim situacijama. Hipertenzija se kategorizira prema težini, što pomaže u određivanju plana liječenja.
- Hipertenzija 1. Faze - karakteriše gornji broj između 130 i 139 mm Hg, ili donji broj između 80 i 89 mm Hg.
- Hipertenzija 2. faze - uključuje gornji broj od 140 mm Hg ili više, ili donji broj od 90 mm Hg ili više.
Ponekad se može javiti situacija u kojoj je donji pritisak normalan (manji od 80 mm Hg), ali je gornji pritisak visok, što se naziva izoliranom sistoličkom hipertenzijom. Ovo je uobičajen oblik visokog krvnog pritiska kod osoba starijih od 65 godina.
Liječenje visokog krvnog pritiska obuhvata promjene u načinu života i upotrebu lijekova.
Najbolji oblik terapije preporučit će ljekar, analizirajući mjerenja krvnog pritiska, uzroka i osnovnih medicinskih stanja. Promjene načina života mogu pomoći u regulisanju krvnog pritiska. To uključuje:
- Održavanje zdrave tjelesne težine
- Konzumiranje zdrave hrane
- Smanjenje unosa soli
- Uzimanje dovoljno kalijuma
- Redovnu tjelovježbu
- Ograničavanje konzumacije alkohola
U nekim slučajevima, promjene načina života mogu biti sasvim dovoljne da se hipertenzija reguliše, no ponekad se preporučuje i upotreba lijekova.
Postoje četiri glavne klase lijekova, a one uključuju ACE inhibitore, blokatore receptora angiotenzina II, blokatore kalcijumskih kanala i diuretike. Ljekar može kombinovati različite lijekove kako bi postigao optimalnu kontrolu krvnog pritiska.
Važno je razgovarati sa svojim kardiologom o mogućim nuspojavama lijekova i prilagoditi terapiju prema individualnim potrebama. Takođe, žene koje su trudne ili planiraju trudnoću, trebaju obavijestiti svog ljekara o tome, jer određeni lijekovi nisu preporučljivi tokom trudnoće.
Razumijevanje hipertenzije je ključno za uspješno upravljanje ovim stanjem. Poznavanje različitih vrsta, simptoma i uzročnika omogućava vam da poduzmete korake u očuvanju optimalnog krvnog pritiska i unapređenju zdravstvenog stanja. Budite informisani, slušajte savjete svojih ljekara i ostanite zdravi!
