IVF je kompleksan proces koji obuhvata ekstrakciju jajnih ćelija iz jajnika i njihovo kombinovanje sa spermom u laboratoriju radi oplodnje. Nekoliko dana nakon oplodnje, oplođeno jaje (tada nazvano embrion) se prenosi u maternicu. Trudnoća nastaje kada se embrion implantira u zid maternice.
IVF putovanje - Korak po korak
Proces vantjelesne oplodnje nije jednostavan, naprotiv, radi se o vrlo kompleksnoj proceduri koja ima niz faza. Prosječno, očekuje se da će kompletan postupak trajati između četiri do šest sedmica. Ovo obuhvata period prije ekstrakcije jajne stanice, kada se pacijentica podvrgava terapiji lijekovima za plodnost, pa sve do testiranja na trudnoću. To je veoma zahtjevno putovanje, a najčešće se odvija sljedećim redoslijedom:
- Regulacija ciklusa - prije početka IVF tretmana, ljekar može propisati kontracepcijske pilule ili estrogen kako bi kontrolisao razvoj cisti na jajnicima i regulisao menstrualni ciklus pacijentice. Ovaj postupak omogućava precizniju kontrolu tretmana i povećava broj zrelih jajnih ćelija tokom vađenja.
- Stimulacija jajnika – sljedeći korak uključuje korištenje lijekova za plodnost kako bi se jajnici potakli da proizvode više jajnih ćelija nego obično. Tokom IVF ciklusa, pacijentica prima hormonske injekcije kako bi se potaklo sazrijevanje cijele grupe jajnih ćelija istovremeno, umjesto jednog jajašca kao što je to slučaj u prirodnom ciklusu. Reakcija jajnika na lijekove prati se ultrazvukom i krvnim testovima, a praćenje može biti svakodnevno ili periodično tokom nekoliko sedmica. Zdravstveni radnici koriste ultrazvuk za posmatranje maternice i jajnika, mjereći veličinu i broj folikula u kojima jajne ćelije sazrijevaju. Kada su jajne ćelije spremne za konačno sazrijevanje, daje se injekcija za konačno sazrijevanje jajašaca (36 sati prije njihove ekstrakcije).
- Ekstrakcija jajnih ćelija - kada jajne ćelije dostignu potrebnu zrelost, izvlače se iz jajnika putem manjeg hirurškog zahvata. Pri tom zahvatu, ljekar koristi ultrazvuk radi vođenja tanke igle kroz vaginu do unutrašnjosti oba jajnika. Igla je spojena na uređaj za usisavanje, koji se koristi za ekstrakciju jajnih ćelija iz svakog folikula. Nakon toga, jajne ćelije se stavljaju u posudu s posebnim rastvorom i inkubiraju u kontrolisanom okruženju. Da bi se smanjila neugoda, koriste se lijekovi i blaga sedacija. Vađenje jajnih ćelija obično se vrši 36 sati nakon posljednje injekcije hormona, koja služi za ubrzavanje sazrijevanja jajnih ćelija.
- Oplodnja - izvađene jajne ćelije potom se kombinuju sa spermijima u laboratoriju kako bi se potakla oplodnja. Nakon procedure vađenja jajnih ćelija, embriolog će pokušati oploditi sve zrele jajne ćelije pomoću metode intracitoplazmatske injekcije sperme, ili ICSI, ubrizgavajući spermatozoide u svako zrelo jaje. Nezrele jajne ćelije ne podliježu postupku ICSI-ja i ostaju u posudi sa spermom i hranjivim tvarima, ali rijetko sazrijevaju u tom okruženju. U prosjeku, oko 70 posto zrelih jajnih ćelija će se oploditi, što znači da bi, primjerice, od deset zrelih jaja, otprilike sedam bilo uspješno oplođeno. Ukoliko želite ograničiti broj oplođenih jaja ili ih imate mnoštvo, neka od njih se mogu zamrznuti za buduću upotrebu.
- Razvoj embriona - oplođena jajašca (sada embrioni) se prate se i u narednih pet do šest dana se intenzivno provjerava njihov razvoj. Važno je da embrion savlada ključne prepreke kako bi postao prikladan za transfer u materincu. Prosječno, oko 50 posto oplođenih embriona dostiže stadij blastociste, što je optimalna faza za transfer u maternicu. Naprimjer, ako je sedam jaja uspješno oplođeno, tri ili četiri embriona bi se mogla razviti u stadij blastociste, dok preostalih 50 posto obično ne nastavlja napredovati i biva odbačeno. Svi embrioni spremni za transfer bit će zamrznuti petog ili šestog dana nakon oplodnje za buduće embrionalne transfere.
- Prijenos embriona - Konačni korak uključuje prenošenje jednog ili više zdravih embriona u maternicu. Postoje dvije vrste prijenosa embriona: svježi prijenos, gdje se embrij ubacuje u maternicu unutar tri do sedam dana nakon vađenja jajne ćelije te prijenos zamrznutih embriona, gdje se odmrzavaju zamrznuti embrioni iz prethodnog IVF ciklusa ili donorska jajašca, nakon čega se ubacuju u maternicu. Transferi zamrznutih i svježih embriona prolaze kroz sličan proces, s glavnom razlikom u statusu embriona. Prijenos svježeg embrija uključuje ubacivanje embrija u maternicu unutar tri do pet dana nakon uzimanja jajne ćelije. Suprotno tome, prijenos zamrznutih embriona može se obaviti godinama nakon uzimanja jajne ćelije i oplodnje. Prije transfera zamrznutih embriona, obično se koristi terapija hormonima kako bi se maternica pripremila za prihvaćanje embrija, što uključuje oralne, injekcijske, vaginalne ili transdermalne hormone tokom 14 do 21 dana. U ovoj fazi pacijentica se redovno prati ultrazvukom i različitim testovima kako bi se provjerila spremnost maternice i hormonskih nivoa. Procedura transfera embrija je jednostavna i obično traje manje od 10 minuta, a ne zahtijeva anesteziju. Tanak kateter se ubacuje kroz cerviks u maternicu, gdje se embriji ubacuju kroz špricu pričvršćenu na kateter. Osjećaj je sličan pregledu karlice ili Papa testu.
U slučaju korištenja donorskih jajnih ćelija, procedura je ista. Donatorica jajnih ćelija prolazi kroz stimulaciju jajnika i postupak vađenja jajnih ćelija. Nakon oplodnje, embrion se prenosi osobi koja planira ostvariti trudnoću, uz ili bez primjene različitih lijekova za plodnost.
Prije početka IVF tretmana, važno je uzeti u obzir mnogo faktora. Kako biste najbolje razumjeli proces in vitro oplodnje i otkrili šta sve možete očekivati, važno je da obavite detaljne konsultacije sa svojim ljekarom.
Koje su nuspojave IVF tretmana?
Neke pacijentice iskuse nuspojave lijekova za plodnost korištenih tokom faze stimulacije ovulacije IVF-a, kao što su mučnina, povraćanje, glavobolje, povećanje jajnika, abdominalna bol i modrice od IVF injekcija.
Nakon transfera embrija, mogu se javiti neugodnosti poput zatvora, nadutosti, grčeva, te osjetljivosti dojki (zbog visokog estrogena) i krvarenja. IVF tretman može biti izazovan i fizički i emocionalno, a mnoge žene razviju depresiju i anksioznost. Osjećaji razočaranja su normalni i česti, stoga je važno razgovarati sa ljekarom kako bi pacijentica, dok prolazi kroz proces vantjelesne oplodnje, dobila adekvatnu podršku.
Stope uspješnosti
Iako je IVF revolucionirao reproduktivnu medicinu, važno je imati na umu da uspjeh ovog postupka nije zagarantovan, već varira i zavisi od brojnih faktora poput godina, uzroka neplodnosti i životnih navika.
Dob predstavlja značajan faktor za uspjeh IVF postupka. Šanse za ostvarenje trudnoće putem IVF-a znatno su veće ako pacijentica ima manje od 35 godina, dok su manje ako je starija od 40 godina. Također, stopa uspješnog rođenja varira i usko je povezana s dobi. Na primjer, stopa živorođenih beba kod roditelja mlađih od 35 godina koji koriste vlastite jajne ćelije iznosi oko 46 posto, dok je stopa živorođenih beba kod osoba od 38 godina koje koriste vlastite jajne ćelije oko 22 posto. Prije započinjanja ovog procesa, jako je važno dobro se pripremiti i iskreno porazgovarati sa svojim ljekarom o željama i mogućnostima. Treba se nadati najboljem ishodu, ali imati realna očekivanja.
Uspješnost postupka – kada je vrijeme za test?
Trudnoća se ostvaruje kada se embrion usadi u sluzokožu maternice. Ljekar će koristiti krvni test (mjere hCG - humani korionski gonadotropin, hormon koji proizvodi posteljica tokom trudnoće) kako bi utvrdio trudnoću otprilike devet do 14 dana nakon transfera embriona.
Tačno vrijeme može varirati ovisno o praksi klinike za plodnost.
A šta ako je postupak bio neuspješan?
Većina medicinskih centara preporučuje da između dva IVF ciklusa prođe jedan potpuni menstrualni ciklus. Dužina menstrualnog ciklusa varira, ali nakon negativnog testa preporučljivo je sačekati četiri do šest sedmica prije podvrgavanja novom ciklusu. Kratka pauza između ciklusa obično se preporučuje iz zdravstvenih, finansijskih i emocionalnih razloga.
Emocionalna vožnja – važno je kako se osjećate
IVF nije samo fizički postupak – to je procedura koja predstavlja vrlo kompleksno emocionalno iskustvo. Ovo putovanje može biti ispunjeno nadom, strahom, iščekivanjem, a ponekad i razočarenjem. Bitno je imati snažnu podršku okoline i razmotriti potragu za stručnom pomoći ukoliko emocionalno breme postane preteško nositi.
IVF je više od nauke
Danas, IVF predstavlja više od naučnog i tehnološkog dostignuća. To je simbol nade, otpornosti i ljudske težnje za stvaranjem života. To je i pokazatelj koliko daleko smo došli u razumijevanju i podršci složenom procesu ljudske reprodukcije. I iako IVF možda nije rješenje za sve parove, za mnoge predstavlja efikasan put prema čarima roditeljstva.
