Hitni pregledi traume i povrede abdomena

Šta je trauma abdomena?

Abdomen se može ozlijediti na mnogo načina. Povrede mogu biti relativno blage ili veoma teške.

Ljekari često klasificiraju povrede abdomena prema vrsti oštećene strukture i načinu na koji je povreda nastala. Vrste struktura uključuju:

·    Trbušni zid

·    Čvrste organe (tj. jetra, slezena, pankreas ili bubrezi)

·    Šuplje organe (kao što su želudac, tanko crijevo, debelo crijevo, ureteri ili mokraćna bešika)

·    Krvne sudove.

Povrede abdomena se također mogu klasificirati prema tome je li povreda:

·    Tupa

·    Penetrantna.

Tupa trauma može uključivati ​​direktan udarac (naprimjer udarac nogom), sudar s predmetom (naprimjer pad na upravljač bicikla) ​​ili naglo smanjenje brzine (naprimjer pad s visine ili sudara sa motornim vozilom). Slezena i jetra su dva najčešće ozlijeđena organa. Manje je vjerovatno da će šuplji organi biti ozlijeđeni.

Penetrantne ozljede nastaju kada neki predmet probije kožu (naprimjer kao rezultat prostrjela ili uboda). Neke penetrantne ozljede pogađaju samo masno tkivo i mišiće ispod kože.

Ove penetrantne ozljede su mnogo manje zabrinjavajuće od onih koje prodiru u trbušnu šupljinu.

Povrede vatrenim oružjem kod kojih dolazi do ulaska metka u trbušnu šupljinu gotovo uvijek uzrokuju značajnu štetu. Međutim, ubodne rane koje uđu u trbušnu šupljinu ne oštećuju uvijek organe ili krvne sudove. Ponekad penetrirajuća ozljeda zahvaća i grudni koš i gornji dio abdomena. Naprimjer ubodna rana na donjem dijelu grudnog koša može proći kroz dijafragmu u želudac, slezenu ili jetru.

Tupe ili penetrantne ozljede mogu oštetiti trbušne organe i/ili krvne žile. Tupa ozljeda može uzrokovati nakupljanje krvi unutar strukture čvrstog organa (naprimjer jetre) ili u zidu šupljeg organa (kao što je tanko crijevo). Takve nakupine krvi nazivaju se hematomi. Slobodno krvarenje u trbušnu šupljinu, u prostor oko organa, naziva se hemoperitoneum.

Posjekotine i razderotine počinju odmah krvariti. Krvarenje može biti minimalno i uzrokovati malo problema. Teže ozljede mogu uzrokovati masivno krvarenje sa šokom, a ponekad i smrt. Krvarenje od ozljede abdomena je uglavnom unutrašnje (unutar trbušne šupljine). Kod penetrantne ozljede može doći do male količine vanjskog krvarenja kroz ranu.

Kada je šuplji organ ozlijeđen, sadržaj organa (naprimjer želučana kiselina, stolica ili urin) može ući u trbušnu šupljinu i izazvati iritaciju i upalu (peritonitis).

Pregled traume i povrede abdomena

Početna klinička procjena pacijenata sa tupom abdominalnom traumom često je teška. Znakovi i simptomi kod pacijenata su sljedeći:

·    Bol

.    Bolna osjetljivost na palpaciju

·    Gastrointestinalno krvarenje

·    Hipovolemija

·    Dokaz peritonealne iritacije.

Prilikom fizikalnog pregleda sljedeći obrasci ozljeda predviđaju mogućnost intraabdominalne traume:

·    Oznake na abdomenu od pojasa: u korelaciji sa rupturom tankog crijeva

·    Kontuzije u obliku volana

·    Ehimoza (tačkasto krvarenje) koja zahvaća bokove (znak Grey Turner) ili pupčane kosti (Cullen znak): ukazuje na retroperitonealno krvarenje, ali obično kasni nekoliko sati do dana

·    Abdominalna distenzija

·    Auskultacija crijevnih zvukova u grudnom košu: može ukazivati na povredu dijafragme

·    Lokalna ili generalizirana osjetljivost, rigidnost ili povratna osjetljivost: ukazuje na povredu peritoneuma

·    Punoća i tjestasta konzistencija pri palpaciji: može ukazivati na intraabdominalno krvarenje

·    Krepitacija ili nestabilnost donjeg torakalnog kaveza: ukazuje na mogućnost ozljeda slezene ili jetre

Ultrazvuk

FAST (Focused Assessment With Sonography in Trauma)

Ultrazvuk uz krevet je brz, prenosiv, neinvazivan i precizan pregled koji mogu obaviti kliničari hitne pomoći i traumatolozi da bi otkrili hemoperitoneum.

Trenutni protokol FAST pregleda sastoji se od 4 akustična prozora (perikardijalni, perihepatični, perisplenični, karlični) sa pacijentom koji leži na leđima.

Pregled se tumači kao pozitivan ako se nađe slobodna tečnost u bilo kojem od 4 akustična prozora, negativan ako se tečnost ne vidi i neodređen ako se bilo koji od prozora ne može adekvatno procijeniti.

​Kompjuterizirana tomografija (CT)

CT traje malo duže i zahtijeva premještanje osobe na skener, ali daje preciznije slike. CT također može otkriti i druge ozljede kao što su prijelomi kralješnice ili zdjelice. Ovisno o vrsti ozljede mogu biti potrebni i rendgenski snimci grudnog koša ili zdjelice.

CT se koristi za procjenu pacijenata sa tupom traumom ne samo na početku, već i za praćenje, kada se pacijenti liječe neoperativno.

CT se također koristi za isključenje pacijenata prije nego što budu otpušteni iz hitne pomoći, jer CT ima vrlo visoku negativnu prediktivnu vrijednost i može isključiti ozljede. Ovi pacijenti ne moraju biti primljeni na opservaciju.

Osjetljivost i specifičnost CT kod tupe povrede abdomena je 96 do 100%, odnosno 94 do 100%.

CT se također sve više koristi za penetrirajuću traumu, koja se tradicionalno procjenjivala operativno, ali rezultate CT-a treba tumačiti s oprezom jer je osjetljivost i specifičnost penetrantne ozljede abdomena niža nego kod tupe traume.

Kod hemodinamski nestabilnih pacijenata već postoji indikacija za operaciju i možda će ljekari preskočiti CT, osim ako se ne utvrdi oštećenje izvan perioperativnog vidnog opsega.

Laboratorijska ispitivanja

Ljekari također rade analizu mokraće kako bi otkrili krv u mokraći, što ukazuje na oštećenje nekog dijela mokraćnog sistema. Obično se radi kompletna krvna slika, tako da ljekari imaju početne informacije za usporedbu ukoliko će biti potrebne daljnje procedure.

Istraživačka (eskplorativna hirurgija)

Kod nekih ljudi ozljeda abdomena je očito teška (kao što su mnoge rane od pucnjave). Ljekari takve osobe izravno odvode u operacijsku salu radi istraživačke operacije i ne rade testove kako bi utvrdili određene ozljede. Međutim, većini ljudi s trbušnom ozljedom je potrebno testiranje. Testiranjem se utvrđuje određena ozljeda i, u kombinaciji s nalazima na fizikalnom pregledu, pomaže liječnicima pri odluci koji ljudi trebaju operaciju.