Skolioza

Šta je skolioza?

Skolioza je stanje u kojem se kičma zakrivljuje bočno i najčešće se dijagnosticira  adolescenatima, odnosno osobama koje su u razvoju. Iako skolioza može biti povezana sa stanjima poput cerebralne paralize i mišićne distrofije, uzrok većine slučajeva dječje skolioze je idiopatski, odnosno ostaje nepoznat. Skolioza je, u većini slučajeva blaga, ali neki deformiteti se pogoršavaju rastom. Teška skolioza može imati ozbiljne posljedice jer izražena zakrivljenost kičme može smanjiti prostor u prsima, što može otežavati normalno funkcionisanje pluća. Kod djece s blagom skoliozom neophodno je obavljati redovne rutinske preglede, obično putem rendgenskih snimaka, kako bi se utvrdilo da li je stanje nepromijenjeno ili je zakrivljenost u porastu. Liječenje skolioze najčešće nije potrebno, no, u određenim slučajevima potrebno je nositi medicinsku ortozu kako bi se spriječilo pogoršanje zakrivljenosti kičme. Kada su ozbiljne deformacije posrijedi, operacija je jedino rješenje za izlječenje.

Najčešći simptomi skolioze

Na skoliozu možete posumnjati ukoliko vi ili neko iz vaše okoline imate sljedeće simptome: 

• Asimetrična ramena.
• Jednu lopaticu koja izgleda izbačenije od druge.
• Neujednačen struk.
• Jedan kuk koji je viši od drugog.
• Jednu stranu prsnog koša koji je izbačeniji prema naprijed.
• Izbočenje na jednoj strani leđa prilikom savijanja prema naprijed.

U većini slučajeva skolioze, kičma će se, pored zakrivljenosti i savijanja, rotirati ili uvijati s jedne strane na drugu. U tom slučaju rebra ili mišići na jednoj strani tijela mogu stršiti više nego na drugoj strani.

Šta uzrokuje skoliozu?

Razlog nastanka najčešćeg tipa skolioze je još uvijek idiopatski, odnosno nije poznat njegov uzrok, iako ljekari i zdravstveni radnici smatraju da se radi o nasljednoj komponenti s obzirom da se ovo oboljenje ponekad javlja kod više članova iste porodice. Važno je napomenuti da većina djece sa skoliozom nema pozitivnu porodičnu anamnezu bolesti, što ukazuje na ulogu drugih faktora koji utiču na razvoj ovog stanja. Rjeđe zastupljene vrste skolioze mogu biti uzrokovane:

• Specifičnim neuromuskularnim stanjima, poput cerebralne paralize ili mišićne distrofije.
• Urođenim anomalijama koje utiču na razvoj kostiju kičme.
• Prethodnim operacijama zidnog prsnog koša u ranom djetinjstvu.
• Ozljedama ili infekcijama kičme.
• Nepravilnostima u kičmenoj moždini.

Prvi znakovi i simptomi skolioze obično se javljaju tokom adolescencije, prije puberteta ili tokom naglog rasta tijela, a iako se blaga skolioza može javiti jednako često kod dječaka i djevojčica, djevojčice imaju veći rizik od napredovanja krivulje i potrebe za liječenjem. To je povezano s bržim rastom i hormonalnim promjenama tokom puberteta.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Tokom fizičkog pregleda, ljekar će zatražiti od djeteta da stane i savije se naprijed od struka s opuštenim rukama kako bi provjerio je li jedna strana grudnog koša istaknutija od druge. Uz fizički pregled, neophodno je navesti što više detalja o djetetovom rastu, a da bi se dijagnoza uspostavila bit će neophodan i detaljan neurološki pregled kojim se provjeravaju refleksi, slabost mišića te utrnulost. Za potvrdu dijagnoze skolioze i procjenu ozbiljnosti zakrivljenosti kičme, obično se koriste rendgenski snimci. Međutim, zbog bojazni od štetnih posljedica do kojih može dovesti često izlaganje zračenju, mogu se koristiti alternativne metode snimanja, poput 3D modela snimanja ili ultrazvučnog pregleda koji je manje precizan u određivanju nivoa zakrivljenosti kičme. Ako postoji sumnja da skoliozu uzrokuje neko osnovno stanje poput nepravilnosti kičmene moždine, ljekar može preporučiti magnetnu rezonancu (MRI).

Liječenje skolioze zavisi od nivoa zakrivljenosti. Djeca s blagim zakrivljenostima obično ne trebaju tretman, ali trebaju redovne preglede kako bi se pratilo napredovanje krivulje tokom rasta. Za umjerene ili velike krivulje, moguće je da će biti potrebni steznik ili čak operacija. Pri odabiru tretmana uzimaju se u obzir sljedeći faktori:

• Zrelost kostiju: Ako su kosti djeteta prestale rasti, rizik od napredovanja krivulje je nizak. Steznik ima najveći učinak kod djece čije kosti još uvijek rastu. Zrelost kostiju se može procijeniti rendgenskom slikom ruke.
• Veličina krivulje: Veće krivulje imaju veću vjerojatnost pogoršanja tokom vremena.
• Spol: Djevojčice imaju veći rizik od napredovanja bolesti u poređenju sa dječacima.

Ako dijete ima umjerenu skoliozu i još uvijek raste, ljekar može preporučiti nošenje steznika koji neće izliječiti skoliozu niti potpuno ispraviti krivulju, ali obično zaustavlja daljnje pogoršanje zakrivljenosti. Najčešći steznik je plastični i prilagođen obliku tijela. Steznik je gotovo neprimjetan ispod odjeće jer pokriva prsa, donji dio leđa i kukove. Većina djece nosi steznik između 13 i 16 sati dnevno. Što više sati dijete nosi steznik, to je veća učinkovitost. Djeca koja nose steznik obično mogu sudjelovati u većini aktivnosti, uz neka ograničenja. Ako je potrebno, steznik se može skinuti za bavljenje sportom ili drugim fizičkim aktivnostima. Nošenje steznika prestaje kada više nema promjena u rastu. Prosječno, djevojčice završavaju rast s 14 godina, a dječaci sa 16 godina, iako to može varirati od osobe do osobe. U slučaju teške skolioze koja se pogoršava tokom vremena, ljekar može preporučiti operaciju kako bi se ispravila zakrivljenost te spriječilo buduće napredovanje bolesti.

Operativne mogućnosti uključuju:

Spinalnu fuzija – tretman u kojem hirurzi povezuju dva ili više pršljenova u kičmi kako bi se onemogućilo njihovo nezavisno kretanje. 

Proširivu šipku - u slučajevima brzog napredovanja skolioze kod mladih pacijenata, hirurzi mogu postaviti jednu ili više šipki koje se mogu prilagoditi po dužini kako dijete raste. 

Vertebralnu torakoplastiku – tehnika pri kojoj se koriste manji rezovi. Vijci se postavljaju duž vanjske ivice zakrivljenosti kičme, a fleksibilna vrpca prolazi kroz te vijke. Zatezanjem vrpce kičma se ispravlja, a zatezati se može više puta, sve zavisi od djetetovog rasta. 

Operacija kičme može biti povezana s određenim rizicima i komplikacijama, kao što su krvarenje, infekcija ili oštećenje živaca, pa se neophodno informisati kod svog ljekara o svemu što vas očekuje za vrijeme, ali i nakon operacije.

Može li se skolioza spriječiti?

Nije moguće spriječiti pojavu skolioze posebno u slučaju nepoznatog uzroka nastanka bolesti. Degenerativna skolioza se razvija tokom vremena, odnosno starenjem tijela. Zbog toga je jako važno redovno praktikovati tjelovježbu s naglaskom na jačanje mišića leđa, stomaka i zdjelice jer to, uz pravilno držanje tijela, može pomoći u očuvanju stabilnosti kičme i sprečavanju nastanka skolioze. Također, preporučljivo je održavati zdravu tjelesnu težinu te, prilikom nošenja težeg tereta, ravnomjerno rasporediti težinu na obje ruke kako bi se smanjio pritisak na kičmu.

Koje su prognoze za ovo oboljenje? 

Važno je napomenuti da je svaki slučaj skolioze jedinstven, pa prognoza može varirati od osobe do osobe. Redovni pregledi kod ljekara i pridržavanje propisanog tretmana obično su od pomoći većini pacijenata i polučuju najbolje rezultate. 

Prognoze za skoliozu kod odraslih mogu varirati ovisno o vrsti (idiopatska ili degenerativna) i ozbiljnosti simptoma. Prva linija njege uključuje neoperativne metode poput fizikalne terapije, redovne tjelovježbe i korištenja antiinflamatornih lijekova bez recepta. Održavanje idealne tjelesne težine i redovno vježbanje mogu biti vrlo korisni u smanjenju simptoma povezanih sa skoliozom koja se javlja kod odraslih osoba. 

Hirurško liječenje skolioze kod odraslih može poboljšati kvalitet života pacijenata i pomoći u ublažavanju bolova koji su povezani s tim stanjem. Kada se operacija deformiteta kičme pravilno izvede rezultati su obično vrlo dobri. Međutim, treba imati na umu da su operacije povezane sa brojnim rizicima i potrebno se adekvatno informisati kod ljekara kako biste donijeli najbolju odluku za sebe ili svoje dijete.

Važno je znati da…

1. Skolioza je stanje koje karakteriše bočna zakrivljenost kičme. Može se pojaviti u različitim stepenima ozbiljnosti, od blage do teške deformacije.
2. Najčešće se javlja u adolescenciji, posebno tokom faze brzog rasta u pubertetu. Međutim, skolioza može nastati i u odrasloj dobi zbog drugih faktora kao što su trauma ili bolesti.
3. U većini slučajeva uzrok skolioze ostaje nepoznat i naziva se idiopatska skolioza. Međutim, skolioza može biti i posljedica drugih stanja kao što su cerebralna paraliza, mišićna distrofija ili spinalna ozljeda.
4. Skolioza može uzrokovati simptome poput nepravilnog držanja, asimetrije ramena ili kukova, bolova u leđima i umora. U težim slučajevima, deformacija kičme može ograničiti funkciju pluća i srca.
5. Liječenje skolioze zavisi od ozbiljnosti stanja. Kod blage skolioze, posmatranje i redovno praćenje mogu biti dovoljni. U težim slučajevima, mogu se koristiti ortoze (korektivni steznici) ili čak hirurški zahvati za ispravljanje zakrivljenosti kičme.
6. Rana dijagnoza skolioze izuzetno je važna jer se zakrivljenost kralježnice može brže progresirati tokom razdoblja rasta. Redovni pregledi kod djece, posebno tokom puberteta, mogu pomoći u ranom otkrivanju i liječenju skolioze.
7. Vježbe fizioterapije i istezanja mogu biti korisne za poboljšanje držanja i jačanje mišića leđa kod osoba s skoliozom. Redovna tjelovježba može pomoći u održavanju fleksibilnosti i smanjenju bolova.
8. Skolioza može uzrokovati emocionalne poteškoće osobi kojoj je dijagnosticirana jer može uticati na samopouzdanje i tjelesnu sliku. Podrška porodice, prijatelja i psihološka podrška mogu biti važni dijelovi cjelokupne skrbi za osobu sa skoliozom.
9. Postoje različiti oblici skolioze, uključujući C-oblik, S-oblik i obrnuti S-oblik. Oblik zakrivljenosti kičme može se utvrditi putem rendgenskog snimanja.