Sarkoidoza
Šta je sarkoidoza?
Sarkoidoza je bolest koja uzrokuje prekomjernu reakciju imunološkog sistema, što dovodi do stvaranja nakupina upalnih ćelija (granuloma u različitim dijelovima tijela, a najčešće u plućima i limfnim čvorovima. Osim navedenih, sarkoidoza može uticati i na druge organe kao što su oči, koža, srce i mnogi drugi. Iako uzrok ove bolesti nije poznat, vjeruje se da je povezan s reakcijom imunološkog sistema na nepoznatu tvar. Neki čimbenici koji se smatraju mogućim uzrocima uključuju infektivne agense, hemikalije, prašinu i abnormalnu reakciju na vlastite proteine. Ovisno o veličini i mjestu na kojem se nalaze, granulomi mogu izazvati različite simptome, od blagih do teških a, u nekim slučajevima, bolest može biti asimptomatska. U nekim slučajevima, granulomi mogu se pretvoriti u fibrozu, što može uzrokovati trajne ožiljke na plućima. Iako nema specifičnog lijeka za sarkoidozu, većina ljudi s ovom bolešću osjeća se dobro i bez liječenja ili samo s blagim simptomima. U nekim slučajevima, sarkoidoza može nestati sama od sebe, no u drugim slučajevima može trajati godinama i dovesti do oštećenja organa.
Najčešći simptomi sarkoidoze
Sarkoidoza može uzrokovati različite simptome koji u potpunosti zavise od mjesta na kojem su se granulomi formirali. Većina ljudi s sarkoidozom ima simptome na plućima, ali mogu se pojaviti i na koži, očima, zglobovima i drugim dijelovima tijela. Također, neki ljudi mogu osjetiti slabost ili neugodu, a mogu biti i bez simptoma.
Opšti simptomi sarkoidoze uključuju:
- Povišenu tjelesnu temperaturu
- Umor, bolove u zglobovima, mišićnu slabost
- Noćno znojenje
- Otečene limfne čvorove
- Neobjašnjiv gubitak težine
- Kamen u bubregu.
Simptomi sarkoidoze na plućima mogu uključivati:
- Kašalj
- Kratak dah (dispneju)
- Bol i zviždanje u prsima
Simptomi sarkoidoze na očima uključuju:
- Zamagljen vid ili gubitak vida (optički neuritis)
- Bol u oku
- Crvenilo ili oticanje očiju (uveitis ili konjuktivitis)
- Osjetljivost na svjetlost (fotofobiju)
Simptomi sarkoidoze na koži mogu uključivati:
- Izrasline ispod kože oko ožiljaka ili tetovaža
- Svijetle ili tamne mrlje na koži
- Uzdignute crvenkasto-ljubičaste rane, osip na nosu ili obrazima (lupus pernio) i crvene kvržice na potkoljenicama (eritema nodozum).
Simptomi sarkoidoze na srcu uključuju:
- Bol u prsima
- Lupanje srca (palpitacije)
- Nepravilan rad srca (aritmiju)
- Srčani zastoj
- Nedostatak daha.
Simptomi sarkoidoze na živčanom sistemu mogu uključivati:
- Pojačanu žeđ
- Učestalo mokrenje (diabetes insipidus)
- Slabost ili paralizu mišića lica (Bellovu paralizu)
- Glavobolje
Šta uzrokuje sarkoidozu?
Tačan uzrok pojave sarkoidoze još uvijek nije poznat, no istraživanja pokazuju da neki ljudi imaju genetsku predispoziciju za ovu bolest, dok se ostalim potencijalnim uzročnicima smatraju bakterije, virusi, prašina ili izloženost određenim hemikalijama. Kada se granulomi formiraju zbog pretjerane reakcije imunološkog sistema, to može uzrokovati upalu i oštetiti funkciju organa. Postoje neki rizični faktori koji mogu povećati vjerovatnoću razvoja sarkoidoze. Iako se bolest može pojaviti u bilo kojoj dobi, najčešće se javlja u dobi između 20 i 60 godina. Žene su u malom većem procentu češće pogođene bolešću u odnosu na muškarce. Ukoliko je kod nekoga u porodici zabilježen slučaj sarkoidoze veća je vjerovatnoća da će i potomci naslijediti ovo oboljenje.
Uspostavljanje dijagnoze i liječenje
U nekim slučajevima može biti vrlo teško uspostaviti dijagnozu sarkoidoze zbog nedostatka znakova i simptoma u ranoj fazi bolesti ili zbog činjenice da simptomi ovog oboljenja podsjećaju na mnoga druga zdravstvena stanja. Ljekar najprije obavlja fizički pregled i s pacijentom razgovarati o simptomima, te pažljivo preslušava srce i pluća, provjerava da li su limfni čvorovi otečeni i pregleda kožne lezije. Dijagnostički testovi mogu pomoći u isključivanju drugih poremećaja i određivanju koji dijelovi tijela su zahvaćeni sarkoidozom. Testovi krvi i urina mogu procijeniti generalno zdravlje organizma, funkciju bubrega i jetre, rendgenski snimak grudnog koša se koristi za pregled srca i pluća, CT skeniranje grudnog koša se koristi za provjeru stanja pluća, testovi plućne funkcije mjere volumen pluća i količinu kisika koju pluća isporučuju u krv. Za otkrivanje srčanih problema i praćenja statusa srca koristi se EKG, a oftalmološki pregled provodi se za provjeru problema sa vidom koji mogu biti uzrokovani sarkoidozom. PET ili MRI se mogu koristiti ako postoji bojazan da sarkoidoza utiče na srce ili centralni živčani sistem.
Za tretiranje sarkoidoze, najčešće se koriste kortikosteroidi i najčešće se primjenjuju lokalno, na zahvaćeno područje. Lijekovi koji potiskuju imunološki sistem također se mogu koristiti za smanjenje upale. Hidroksihlorokin može biti od pomoći kod lezija kože i povišenih nivoa kalcijuma u krvi, dok se inhibitori faktora nekroze tumora-alfa (TNF-alfa) koriste za liječenje upale povezane s reumatoidnim artritisom. Također, za liječenje specifičnih simptoma ili komplikacija mogu se koristiti i drugi lijekovi, a ponekad sarkoidoza prolazi sama od sebe, pa liječenje nije ni potrebno.
Može li se sarkoidoza spriječiti?
Pošto još uvijek nije sasvim jasan uzrok sarkoidoze, ne postoji preventivni način da se spriječi nastajanje ove bolesti ili metod koji se može primjenjivati kako bi se smanjio rizik od obolijevanja. Kada je sarkoidoza već prisutna, preporučljivo je korištenje lijekova koje je propisao ljekar jer terapija može smanjiti rizik od oštećenja organa uzrokovanih granulomima.
Koje su prognoze za ovo oboljenje?
Prognoze za sarkoidozu različite su od osobe do osobe. Za većinu pacijenata, sarkoidoza je privremeni problem koji se rješava sam od sebe ili uz adekvatno liječenje. Međutim, kod nekih ljudi, sarkoidoza može preći u hronično stanje koje uzrokuje trajno oštećenje organa.
Okvirno, čak dvije trećine ljudi kojima je dijagnosticirana sarkoidoza će se vremenom oporaviti (sarkoidoza će ući u remisiju) u roku od dvije do tri godine. Löfgrenov sindrom (akutna forma sarkoidoze koja se manifestuje visokom temperaturom tijela, crvenilom i oteklom kožom u obliku kvržica (eritema nodozum), obostranim oticanjem limfnih čvorova u plućima (bilateralna hilarna limfadenopatija) i upalom više zglobova (poliartritis)) obično ima dobru prognozu, a većina ljudi se oporavi u roku od šest mjeseci do dvije godine.
Kod pacijenata kod kojih se stanje ne mijenja, odnosno sarkoidoza je prisutna i nakon tri godine postoji velika vjerovatnoća da se ovo oboljenje razvije u hronično. Međutim, samo 10-20 posto ljudi s hroničnom sarkoidozom će imati trajno oštećenje organa. Najčešća komplikacija sarkoidoze su ožiljci na plućima. Očekivani životni vijek za pacijente sa sarkoidozom je jednak očekivanom životnom vijeku osobe bez ove dijagnoze. Samo 1-5 posto slučajeva sarkoidoze imaju smrtni ishod.
Važno je znati da…
- Sarkoidoza je relativno rijetka bolest koja pogađa oko 10-20 ljudi na 100.000.
- Bolest se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali obično se javlja između 20. i 40. godine života.
- Iako je sarkoidoza često povezana s plućima, može uticati na bilo koji organ u tijelu.
- U većini slučajeva, sarkoidoza prolazi sama od sebe ili se može liječiti steroidima.
- U nekim slučajevima, sarkoidoza može uzrokovati trajno oštećenje organa, uključujući pluća, srce, jetru ili oči.
- S obzirom da se uzrok sarkoidoze još uvijek ne zna, ne postoji specifičan test za dijagnosticiranje bolesti. Liječnici se često oslanjaju na različite testove i dijagnostičke postupke kako bi isključili druge moguće uzroke simptoma.
- Iako sarkoidoza može biti ozbiljna, mnogi ljudi koji boluju od ove bolesti uspijevaju živjeti normalan život i kontrolisati svoje simptome.
- U nekim slučajevima, sarkoidoza se može pogoršati tokom trudnoće, pa žene s ovom bolešću trebaju redovno pratiti svoje zdravstveno stanje tokom trudnoće.
- Mnoge poznate osobe bolovale su od sarkoidoze, uključujući komičara Bernieja Maca, glumicu Kristen Chenoweth i bivšu prvu damu Sjedinjenih Država, Michelle Obama.
- Iako se sarkoidoza smatra autoimunom bolešću, u nekim slučajevima povezana je s infekcijama, poput tuberkuloze ili hepatitisa C.