Skip to main content

Rektalni karcinom

Šta je rektalni karcinom?

Rektalni karcinom je maligna bolest koja se razvija u rektumu, posljednjem dijelu debelog crijeva koji se nalazi u blizini anusa. Iako su rak rektuma i rak debelog crijeva u mnogim aspektima jako slični, njihovi tretmani se razlikuju, jer je rektum lociran u skučenom prostoru blizu drugih organa, što često zahtijeva složenije hirurške intervencije. Ranije, dugotrajno preživljavanje pacijenata sa rakom rektuma bilo je rijetko, čak i nakon agresivnog liječenja, no zahvaljujući napretku u terapijama u posljednjih nekoliko desetljeća, šanse za preživljavanje pacijenata s ovom vrstom karcinoma su se znatno povećale.

 

Najčešći simptomi rektalnog karcinoma

Rektalni karcinom ima različite simptome, uključujući promjene u crijevnim navikama (poput dijareje, zatvora ili učestalog pražnjenja crijeva), abdominalnu neugodnost i gubitak težine. Pored navedenih, česti su i sljedeći simptomi: 

  • Prisustvo tamnocrvene ili svijetlocrvene krvi u stolici.
  • Tanka stolica.
  • Osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva.
  • Bol u abdomenu.
  • Osjećaj umora ili slabosti.

 

Šta uzrokuje rektalni karcinom?

Rak rektuma nastaje kada zdrave ćelije u rektumu dožive promjene u njihovoj DNK, što uzrokuje nekontrolisani rast i neprestano množenje bez prirodne regulacije umiranja ćelija. Ove genetske promjene pokreću stvaranje tumora, a tokom vremena, ćelije raka mogu proširiti svoj rast na okolno zdravo tkivo i čak se širiti u druge dijelove tijela putem procesa poznatog kao metastaza. U većini slučajeva raka rektuma, uzroci genetskih mutacija koje iniciraju ovaj proces ostaju nejasni.

Međutim, postoje i nasljedne genetske mutacije koje mogu značajno povećati rizik od razvoja raka debelog crijeva i rektuma, iako često čine samo mali dio svih slučajeva raka rektuma. Neki od gena povezanih s ovim tipom karcinoma mogu povećati rizik, ali sami po sebi ne čine oboljenje neizbježnim. Dva poznata genetska sindroma koja su povezana s kolorektalnim karcinomom su Lynch sindrom i porodična adenomatozna polipoza (FAP). Oba sindroma značajno povećavaju rizik od raka debelog crijeva i rektuma, te osobe s ovim sindromima često razvijaju rak u relativno ranoj dobi.

Genetsko testiranje može identificirati prisutnost ovih i drugih rijetkih nasljednih sindroma povezanih s kolorektalnim karcinomom. Ako ste zabrinuti zbog pozitivne porodične anamneze raka debelog crijeva, neophodno je da se konsultujete se sa svojim ljekarom kako biste procijenili svoj rizik i razmotrili mogućnost genetskog testiranja.

Faktori rizika za rak rektuma i rak debelog crijeva uključuju godine (ovoj vrsti raka podložniji su ljudi iznad 50 godina), ličnu anamnezu kolorektalnog karcinoma ili polipa, upalne bolesti crijeva, nasljedne sindrome kao što su FAP i Lynch sindrom, porodičnu anamnezu raka debelog crijeva, ishranu siromašnu povrćem i bogatu crvenim mesom, nedostatak tjelesne aktivnosti, loše kontrolisan dijabetes, gojaznost, pušenje, konzumiranje više od tri alkoholna pića sedmično, i raniju radioterapiju na abdomenu za prethodno dijagnosticiran karcinom.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Rak rektuma obično se otkriva putem rutinskih pregleda, a u nekim situacijama, simptomi mogu potaknuti sumnju vašeg ljekara koji će vas uputiti na daljnje pretrage. Za postavljanje dijagnoze raka rektuma provode se određene dijagnostičke procedure, uključujući:

  • Kolonoskopiju - procedura u kojoj se koristi duga cijev opremljena malom kamerom za detaljan pregled unutrašnjosti debelog crijeva i rektuma.
  • Biopsija – tokom biopsije, ljekar uzima maleni uzorak sumnjivog tkiva i šalje ga u laboratorij na analizu.
  • CT skeniranje (kompjuterska tomografija) - slikovni test koji koristi rendgenske snimke tijela kako bi se dobila detaljna slika kostiju, organa i tkiva.
  • MRI (magnetska rezonanca) - koristi radio valove i magnete za snimanje unutrašnjih struktura tijela.
  • PET skeniranje (pozitronska emisiona tomografija) - prije PET skeniranja, pacijentu se može dati poseban kontrastni agens koji sadrži radioaktivne oznake. Ovaj agens naglašava područja u kojima se nalazi bolest.

Rak rektuma se klasificira u pet različitih stadija, a dijagnoza ovisi o veličini tumora i njegovoj sposobnosti da se proširi:

Stadij 0: Otkrivene su karcinomske ćelije samo na površini sluznice rektuma.

Stadij 1: Tumor je prodro ispod sluznice i može se proširiti u zid rektuma.

Stadij 2: Tumor je prodro u zid rektuma i ima potencijal za širenje u okolna tkiva.

Stadij 3: Tumor je zahvatio limfne čvorove blizu rektuma i proširio se na tkiva izvan zida rektuma.

Stadij 4: Tumor se proširio na udaljene limfne čvorove ili druge organe.

Liječenje raka rektuma varira ovisno o faktorima kao što su lokacija i stadij tumora, opšte zdravstveno stanje pacijenta i lične preferencije. Opcije liječenja uključuju:

  • Operaciju - uklanjanje raka može se izvesti različitim operativnim tehnikama, ovisno o veličini i lokaciji tumora. To može uključivati transanalnu endoskopsku mikrohirurgiju (TEMS) za manje tumore, nisku prednju resekciju za veće tumore s očuvanjem anusa, ili abdominoperinealnu resekciju (APR) ako je tumor blizu anusa.
  • Hemoterapija - se može primjenjivati prije ili nakon operacije kako bi se smanjila veličina tumora ili uništile preostale ćelije raka.
  • Terapija zračenjem - radioterapija se koristi prije ili nakon operacije za ubijanje ćelija raka te za zaustavljanje njihovog rasta i diobe. Može se kombinirati s hemoterapijom.
  • Imunoterapija – procedura u kojoj se koriste lijekovi koji pojačavaju imunološki sistem pacijenta i potiču ga da napada ćelije raka.
  • Ciljana terapija lijekovima - za uznapredovali rak rektuma, može se preporučiti ciljana terapija lijekovima u kombinaciji s hemoterapijom. Ovi lijekovi ciljaju specifične abnormalnosti u ćelijama raka kako bi ih uništili.

 

Može li se rektalni karcinom spriječiti?

Da biste smanjili rizik od raka debelog crijeva, pokušajte sljedeće:

  • Posavjetujte se sa svojim doktorom o rizicima za razvoj rektalnog karcinoma. Skrining za rak rektuma pomaže u smanjenju rizika otkrivanjem prekanceroznih polipa u debelom crijevu i rektumu koji bi se mogli razviti u rak. Pitajte svog doktora kada treba početi sa skriningom (obično se preporučuje oko 45. godine ili ranije ako imate faktore rizika).
  • Ostanite fizički aktivni i usvojite zdrave prehrambene navike - trudite se vježbati najmanje 30 minuta svakog dana. Također, konzumirajte raznovrsno voće, povrće i cjelovite žitarice jer su bogati hranjivim tvarima koje mogu doprinijeti prevenciji raka.
  • Održavajte zdravu težinu – kombinacijom redovne tjelovježbe s uravnoteženom prehranom.
  • Prestanite koristiti duhanske proizvode.
  • Ako pijete alkohol, činite to umjereno. Za zdrave odrasle žene to znači do jednog pića dnevno, a za muškarce do dva pića dnevno.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Kada se otkrije i započne s terapijom u ranoj fazi, rak rektuma može se uspješno izliječiti.

Ukupna stopa petogodišnjeg preživljavanja za rak rektuma iznosi 63 posto, što znači da osobe kojima je dijagnosticiran rak rektuma imaju oko 63 posto veću šansu da će preživjeti pet godina u poređenju s osobama koje nemaju taj oblik raka. Petogodišnja stopa preživljavanja za lokalizirani rak rektuma (onaj koji se nije proširio na druge dijelove tijela) iznosi 91 posto. To znači da osobe koje imaju rak rektuma u ranom stadiju imaju oko 91 posto veću šansu da će preživjeti pet godina u poređenju s osobama koje nemaju taj oblik raka.

Važno je napomenuti da se stope preživljavanja temelje na podacima o prethodnim pacijentima s rakom rektuma i ne mogu precizno predvidjeti ishod ili očekivano trajanje života za svakog pojedinca. Za detaljnije informacije o prognozi raka rektuma, najbolje je obaviti razgovor s ljekarom koji je upućen u liječenje i generalno zdravstveno stanje pacijenta.

 

Važno je znati da… 

  1. Rektalni karcinom je četvrti najčešći tip karcinoma na svijetu (kod odraslih osoba). Prepoznaje se kao posebna podkategorija kolorektalnog karcinoma i češći je kod starijih osoba.
  2. Neki faktori povezani sa povećanim rizikom od razvoja rektalnog karcinoma uključuju genetsku predispoziciju, historiju porodičnih oboljenja, pušenje, konzumaciju alkohola, gojaznost, ishranu bogatu crvenim mesom i industrijski prerađenom hranom, kao i nedostatak fizičke aktivnosti.
  3. Simptomi rektalnog karcinoma mogu varirati, ali uključuju promjene u stolici, krvarenje iz rektuma, bol u trbuhu, gubitak tjelesne mase i opštu slabost.
  4. Rano otkrivanje rektalnog karcinoma igra ključnu ulogu u efikasnom liječenju. Redovni pregledi, kao što su kolonoskopija i testiranje na okultnu krv u stolici, mogu pomoći u ranom otkrivanju problema.
  5. Liječenje rektalnog karcinoma obično uključuje hirurško uklanjanje tumora, zračnu i/ili hemioterapiju. Precizni plan liječenja zavisi od faze bolesti i pojedinačnih faktora.
  6. Promjena životnih navika može smanjiti rizik od razvoja rektalnog karcinoma. To uključuje zdravu ishranu, redovno vježbanje, prestanak pušenja i ograničavanje konzumacije alkohola.
  7. Određene genetske mutacije, kao što su one povezane sa Lynch sindromom ili nasljednim polipoznim kolorektalnim sindromima, povećavaju rizik od razvoja kolorektalnih karcinoma, uključujući rektalni karcinom.
  8. Prognoza za rektalni karcinom zavisi od faze bolesti u trenutku dijagnoze. Rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje povećavaju šanse za potpuni oporavak.
  9. Liječenje rektalnog karcinoma često zahtijeva timski pristup koji uključuje hirurge, onkologe, radioterapeute i druge stručnjake kako bi se pružila najbolja moguća njega pacijentima.
  10. Jedan od najvažnijih načina za smanjenje rizika od rektalnog karcinoma je redovno praćenje zdravlja, naročito ako imate faktore rizika ili porodičnu anamnezu bolesti. Pravilna ishrana, fizička aktivnost i prestanak pušenja takođe igraju ključnu ulogu u prevenciji ovog oblika karcinoma.