Pijelonefritis (infekcija bubrega)

Šta je pijelonefritis?

Pijelonefritis, poznat i kao infekcija bubrega, predstavlja vrstu urinarne infekcije (UTI) koja može započeti u mokraćnoj cijevi (uretri) ili u mjehuru. Ova infekcija može zahvatiti jedan ili oba bubrega. Pijelonefritis uvijek zahtijeva hitan medicinski tretman jer, ako se ne liječi ispravno, može uzrokovati dugotrajno oštećenje bubrega. Postoji također rizik da se bakterije prošire u krvotok, što može rezultirati ozbiljnom infekcijom. Uobičajeni tretman pijelonefritisa uključuje primjenu antibiotika u kućnim uslovima, a u nekim slučajevima, pacijenti se mogu liječiti i u bolnici.

Najčešći simptomi pijelonefritisa

Simptomi infekcije bubrega mogu se manifestovati kroz sljedeće pojave:

• Visoka tjelesna temperatura.
• Jeza koja prožima kompletno tijelo.
• Osjećaj peckanja ili bol prilikom mokrenja.
• Česta potreba za mokrenjem.
• Bol u leđima, boku ili preponama.
• Mučnina i povraćanje.
• Gnoj ili krv u urinu.
• Urin koji loše miriše ili je zamućen.
• Bol u stomaku.

Šta uzrokuje pijelonefritis?

Bakterije koje prodiru u urinarni trakt kroz uretru mogu se razmnožavati i putovati prema bubrezima, što predstavlja najučestaliji uzrok infekcija bubrega. Također, bakterije iz infekcija drugih dijelova tijela krvotokom se mogu proširiti te uticati na rad i zdravlje bubrega. U iznimnim situacijama, infekcije bubrega mogu biti posljedica inficiranih umjetnih zglobova ili srčanih zalistaka. Infekcije bubrega su rijetke nakon operacija bubrega. Neki od mikroorganizama koji su odgovorni za infekcije bubrega su: Escherichia coli (E. coli), Proteus mirabilis, Enterobacter te Staphylococcus. 

Faktori koji povećavaju rizik od infekcije bubrega najčešće su:

• Spol - žene su podložnije infekcijama bubrega zbog kraće uretre i njene neposredne blizine vagini i anusu, što bakterijama olakšava putovanje do mjehura.
• Trudnoća - trudnice su izložene većem riziku od infekcije bubrega.
• Opstrukcija urinarnog trakta - bilo što što usporava protok mokraće ili otežava pražnjenje bešike, poput kamenja u bubregu ili sužene uretre, može povećati rizik od infekcije bubrega.
• Oslabljen imunološki sistem - stanja poput dijabetesa i HIV-a, kao i određeni lijekovi, mogu oslabiti imunološki sistem.
• Oštećenje živaca oko bešike - ili kičmene moždine može otežati prepoznavanje infekcije mokraćnog sistema.
• Upotreba urinarnog katetera - korištenje katetera, posebno kod osoba prikovanih za krevet, može povećati rizik od infekcije bubrega.
• Stanje s protokom urina u pogrešnom smjeru - vezikoureteralni refluks, gdje urin teče nazad prema bubrezima, povećava rizik od infekcije bubrega, posebno kod djece.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Za provjeru eventualne infekcije bubrega, najbolji metod je testiranje urina na prisutnost bakterija, krvi ili gnoja. Ljekar također može zatražiti uzorak krvi za kulturu, laboratorijski test koji identificira bakterije ili druge organizme u krvi.

Dodatni dijagnostički testovi uključuju ultrazvuk, CT skeniranje ili cistouretrogram mokrenja, vrstu rendgenskog snimanja koja uključuje ubrizgavanje kontrastne boje za praćenje stanja mokraćne bešike za vrijeme punjenja i mokrenja. 

Primarni tretman za bubrežne infekcije su antibiotici, a vrsta lijeka i trajanje terapije prilagođavaju se zdravstvenom stanju pacijenta te vrsti bakterija koje su identificirane u analizama urina.

Obično, simptomi bubrežne infekcije smanjuju se nekoliko dana nakon početka liječenja, ali važno je završiti cijeli ciklus antibiotika čak i nakon što osjetite poboljšanje. Nakon liječenja, vaš ljekar može preporučiti ponovni test urinokulture kako bi se potvrdilo da je infekcija potpuno nestala. Ako je infekcija i dalje prisutna, može biti potrebno dodatno liječenje antibioticima. U slučaju ozbiljnih bubrežnih infekcija, može biti potrebna hospitalizacija. Liječenje u bolnici obično uključuje primjenu antibiotika i intravenoznu tekućinu. Dužina boravka u bolnici zavisi od ozbiljnosti infekcije. Za rekurentne (ponavljajuće) infekcije bubrega, uzrok može biti temeljni medicinski problem, poput deformiranog urinarnog trakta. U takvim slučajevima, specijalisti poput nefrologa ili urologa mogu preporučiti operaciju kako bi se riješili strukturalni problemi.

Može li se pijelonefritis spriječiti?

Mjere za očuvanje zdravlja bubrega i prevenciju urinarnih infekcija prilično su jednostavne i lako primjenjive, a odnose se na:

• Konzumiranje dovoljno tekućine - povećajte unos tekućine, posebno vode, kako biste mokrenjem olakšali izbacivanje bakterija iz tijela.
• Uriniranje čim se osjeti potreba - nemojte odgađati mokrenje kad osjetite potrebu za tim.
• Pražnjenje bešike nakon seksualnog odnosa - mokrenje odmah nakon seksualnog odnosa pomaže u eliminaciji bakterija iz uretre, smanjujući tako rizik od infekcije.
• Pravilno brisanje - nakon mokrenja i pražnjenja crijeva, uvijek se brišite od naprijed prema nazad kako biste spriječili širenje bakterija u uretru.
• Izbjegavanje proizvoda za njegu genitalnog područja - smanjite upotrebu dezodoransa u spreju ili ispiranja u području genitalija, jer mogu biti iritantni i povećati rizik od infekcija.

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Prognoze za infekcije bubrega obično su povoljne. Ukoliko je pacijent bolestan, ima infekciju na drugim dijelovima tijela ili ima oslabljen imunološki sistem, možda će biti potrebno liječenje u bolnici. U nekim slučajevima, infekcija se možda neće poboljšati standardnim tretmanom. Trajanje infekcije bubrega može varirati. S liječenjem, poboljšanje se može osjetiti nakon nekoliko dana, iako je važno završiti cijeli preporučeni ciklus antibiotika. U težim slučajevima, liječenje može potrajati nekoliko sedmica. Bez obzira na povoljne prognoze važno je znati da infekcije bubrega mogu imati ozbiljne komplikacije ako se ne liječe. Ako imate simptome infekcije bubrega, preporučljivo je da što prije potražite pomoć ljekara. Dok traje terapija za liječenje pijelonefritisa, preporučljiva je pojačana konzumacija vode i čajeva te izbjegavanje alkohola i kofeina. 

Važno je znati da… 

1. Pijelonefritis se može pojaviti u obliku akutnog ili hroničnog stanja. Akutni pijelonefritis obično nastupa iznenada i može uzrokovati jake simptome, dok se hronični pijelonefritis razvija postepeno i može rezultirati dugoročnim oštećenjem bubrega.
2. Najčešći uzrok akutnog pijelonefritisa je infekcija bakterijama, obično Escherichia coli (E. coli). Hronični pijelonefritis može biti posljedica ponavljajućih ili nedovoljno liječenih akutnih infekcija.
3. Simptomi pijelonefritisa uključuju bol u leđima ili boku, povišenu temperaturu, mučninu, povraćanje, bolno mokrenje, učestalo mokrenje, krv u urinu i umor.
4. Dijagnoza pijelonefritisa obično uključuje fizički pregled, testiranje urina na prisutnost bakterija i bijelih krvnih ćelija, te ponekad dodatne pretrage kao što su ultrazvuk bubrega ili kompjutorska tomografija (CT) bubrega.
5. Neadekvatno liječeni ili često ponavljajući pijelonefritis može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući oštećenje bubrega, apsces bubrega, širenje infekcije u krvotok (sepsa), i trajne bubrežne probleme.
6. Liječenje pijelonefritisa obično uključuje antibiotike za borbu protiv infekcije. Osim toga, važno je adekvatno hidratirati se i kontrolisati simptome, poput bolova i povišene temperature.
7. Prevencija pijelonefritisa uključuje održavanje dobre higijene i praćenje zdravlja mokraćnih puteva. Osobe koje su sklonije infekcijama bubrega mogu biti upućene na daljnju dijagnostiku kako bi se identificirali potencijalni uzroci.
8. Pijelonefritis može utjecati na ljude svih dobnih skupina, ali češće se javlja kod žena nego kod muškaraca. Također, osobe s kompromitiranim imunološkim sistemom, kao i trudnice, mogu biti osjetljivije na ovu bolest.
9. Pijelonefritis u trudnoći može biti ozbiljna komplikacija i zahtijeva brzo liječenje kako bi se spriječile komplikacije za majku i dijete. Trudnice trebaju biti posebno svjesne simptoma i odmah potražiti medicinsku pomoć ako sumnjaju na pijelonefritis.
10. Pijelonefritis može postati problem ako bakterije koje ga uzrokuju postanu otporne na antibiotike. Stoga je važno pravilno primjenjivati antibiotike prema uputama ljekara i ne koristiti ih bez potrebe.