Skip to main content

Narkolepsija

Šta je narkolepsija?

Narkolepsija je neurološki poremećaj spavanja koji uzrokuje intenzivnu dnevnu pospanost. Osobe koje pate od narkolepsije imaju poteškoće u održavanju budnosti tokom dana i često doživljavaju neočekivane epizode spavanja, čak i u situacijama koje zahtijevaju budnost, što ozbiljno narušava njihovu svakodnevnu rutinu.

Osim toga, narkolepsija može uzrokovati i nagli gubitak mišićnog tonusa poznat kao katapleksija (koja je najčešće pokrenuta emocionalnim stanjima poput smijeha), halucinacije prilikom usnivanja ili prelaska u san te brzi prelazak u REM fazu spavanja odmah nakon usnivanja. Narkolepsija se klasificira u dva tipa: tip 1 uključuje katapleksiju, dok tip 2 nema ovaj simptom. Iako nema potpunog izlječenja za narkolepsiju, simptomi se mogu ublažiti primjenom lijekova i promjenama u životnom stilu. Podrška porodice, prijatelja, poslodavaca i edukatora može značajno olakšati suočavanje s ovim poremećajem.

Narkolepsija često proizlazi iz problema u regulaciji spavanja i budnosti u mozgu. Disfunkcija neurotransmitera poput hipokretina igra ulogu u razvoju ovog stanja. Iako narkolepsija može bitno uticati na svakodnevni život, primjenom lijekova, promjenama načina života i prilagodbama moguće je kontrolisati i ublažiti simptome.

 

Najčešći simptomi narkolepsije

Simptomi narkolepsije mogu varirati i mijenjati se tokom vremena. 

Neki od najčešćih simptoma su:

  • Intenzivna dnevna pospanost - osobe s narkolepsijom često doživljavaju iznenadne i jake epizode pospanosti tokom dana, bez obzira na aktivnosti ili okruženje. Ovo može biti posebno opasno prilikom obavljanja zadataka poput vožnje.
  • Smanjen fokus i koncentracija - pospanost može otežati održavanje budnosti i fokusiranje na zadatke. Osjećaj umora i nedostatka energije može uticati na svakodnevne aktivnosti.
  • Katapleksija - nagli gubitak mišićnog tonusa koji može biti izazvan emocijama poput smijeha, uzbuđenja ili straha. To može rezultirati slabostima mišića ili čak privremenim gubitkom kontrole nad mišićima.
  • Paraliza sna - tokom paralize sna, osoba je svjesna, ali nije u mogućnosti pomjerati se ili govoriti. Ovo se obično događa pri buđenju ili uspavljivanju i može biti praćeno vizuelnim i auditivnim halucinacijama.
  • Halucinacije - osobe s narkolepsijom mogu doživjeti žive vizuelne ili auditivne halucinacije, često pri uspavljivanju ili buđenju. Ove halucinacije mogu biti zastrašujuće i stvarne, iako se događaju u snovima.
  • Promjene u REM spavanju - osobe s narkolepsijom ulaze u fazu brzih pokreta očiju (REM) spavanja brže nego obično. To znači da mogu doživjeti snove i REM fazu tokom dana.

Osim ovih simptoma, osobe s narkolepsijom mogu se suočiti i s drugim poremećajima kao što su opstruktivna apneja u snu, poremećaj ponašanja u REM spavanju, zaboravnost, amnezija i nesanica. Važno je napomenuti da simptomi narkolepsije variraju od osobe do osobe te da se dijagnoza i tretman trebaju temeljiti na individualnim potrebama i karakteristikama svakog pacijenta.

 

Šta uzrokuje narkolepsiju?

Precizan uzrok narkolepsije još uvijek je nepoznat. Osobe s narkolepsijom tipa 1 često pokazuju nizak nivo hipokretina u mozgu, poznatog i kao oreksin. Hipokretin je supstanca koja igra ulogu u regulaciji budnosti i ulaska u REM fazu sna.

Smanjeni nivo hipokretina često se primjećuje kod osoba s katapleksijom, ali tačan uzrok gubitka ćelija koje proizvode hipokretin još uvijek nije razjašnjen. Stručnjaci pretpostavljaju da je ovo nusprodukt autoimune reakcije, stanja u kojem imunološki sistem napada vlastite ćelije.

Genetika također igra ulogu u narkolepsiji, mada je rizik od nasljeđivanja poremećaja od roditelja nizak i kreće se od 1 do 2 posto. Određene studije sugeriraju da postoji veza između narkolepsije i izloženosti virusu H1N1 svinjske gripe, kao i određenim verzijama vakcine protiv H1N1 koje su korištene u Evropi.

Kod narkolepsije se primjećuje promjena u tipičnom ciklusu spavanja. Uobičajeno, uspavljivanje započinje s NREM fazom spavanja, a zatim prelazi u REM fazu. Kod narkolepsije se često može direktno preći u REM fazu sna, kako tokom noći, tako i tokom dana. Simptomi poput katapleksije, paralize sna i halucinacija često su povezani s REM snom, ali se kod narkolepsije javljaju dok je osoba budna ili u stanju pospanosti.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Ako se primijete simptomi intenzivne dnevne pospanosti i iznenadnog gubitka mišićnog tonusa, poznatog kao katapleksija, ljekaru to može biti signal za dijagnozu narkolepsije. U tom slučaju, pacijenta će vjerovatno uputiti specijalisti za poremećaje spavanje. Za formalnu dijagnozu, često je potrebno boraviti preko noći u specijaliziranom centru za spavanje kako bi se dubinski analizirali obrasci sna.

Specijalist za spavanje će pažljivo procijeniti narkolepsiju i njenu ozbiljnost, koristeći informacije poput:

  • Historije spavanja - detaljni pregled historije spavanja pomaže u postavljanju dijagnoze. Pacijent će popuniti Epworthovu skalu pospanosti, gdje će ocijeniti mogućnost da će utone u san u određenim situacijama.
  • Podaci o spavanju – pacijent će biti zamoljen da vodi dnevnik spavanja tokom nekoliko sedmica kako bi se uporedio obrazac spavanja s osjećajem budnosti.
  • Aktigraf - uređaj sličan satu bilježi periode aktivnosti i odmora tokom dana. Pruža indirektne informacije o pacijentovom obrascu spavanja.
  • Polisomnografija – ovaj test se izvodi boravkom tokom noći u medicinskoj ustanovi. Pacijentu se na skalp postave elektrode pomoću kojih se mjere moždani talasi, otkucaji srca, disanje i pokreti nogu i očiju.
  • Test latencije spavanja – pacijent će, tokom dana, morati spavati četiri ili pet puta s razmacima od dva sata. Stručnjaci će pratiti obrasce spavanja i brzinu prelaska u REM fazu.
  • Genetski testovi i lumbalna punkcija - ponekad pomažu u utvrđivanju rizika za narkolepsiju tipa 1. U nekim slučajevima, preporučuje se lumbalna punkcija kako bi se provjerio nivo hipokretina u kičmenoj tečnosti.

Ovi testovi također pomažu isključiti druge moguće uzroke simptoma. Na primjer, prekomjerna dnevna pospanost može biti posljedica nedostatka sna, upotrebe sedativa ili apneje u snu. Narkolepsija se tretira kombinacijom lijekova i prilagodbom životnog stila kako bi se kontrolisali simptomi.

Lijekovi koji se koriste za kontrolisanje stanja su:

  • Stimulansi - modafinil, armodafinil, solriamfetol i pitolisant održavaju budnost. Metilfenidat, amfetamini su opcije, ali mogu izazvati naviku i nuspojave.
  • Inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI) te selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) - kontrolišu simptome kao što su katapleksija, halucinacije i paraliza sna.
  • Triciklički antidepresivi - liječe katapleksiju, ali mogu imati nuspojave.
  • Natrijum oksibat (Xyrem) i soli oksibata (Xywav) - smanjuju katapleksiju, poboljšavaju san i ublažavaju pospanost. Zahtijevaju pažljivo uzimanje zbog nuspojava.

Važno je obratiti pažnju na sljedeće:

  • Interakcije lijekova - provjerite s ljekarom kako lijekovi za narkolepsiju reaguju s drugim lijekovima.
  • Oprez s lijekovima bez recepta - neki lijekovi, poput antihistaminika, izazivaju pospanost i trebaju se izbjegavati kod narkolepsije.

Prilagodbe životnog stila uključuju:

  • Redovni raspored spavanja - održavanje dosljednog rasporeda spavanja i buđenja pomaže regulisanju ciklusa sna.
  • Kratki dnevni odmori - planirani odmori smanjuju pospanost.
  • Izbjegavanje alkohola i kofeina – jer narušavaju kvalitet sna.
  • Vježbanje i zdrava ishrana – jer zdrav način života poboljšava san.

 

Može li se narkolepsija spriječiti?

Narkolepsija se obično javlja iznenada i nepredvidivo, što znači da je nije moguće preventivno spriječiti odnosno smanjiti rizik od njenog razvoja.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Narkolepsija sama po sebi obično nije opasna, ali nepredvidiva i nagla potreba za snom može biti izrazito ometajuća. Osobe koje pate od ovog stanja mogu biti nesposobne za sigurnu vožnju, bilo privremeno ili trajno, u zavisnosti od specifičnih simptoma i situacija.

Iako narkolepsija nije inherentno opasna, narkolepsija tipa 1 nosi dodatne rizike, posebno kada je katapleksija izražena. Ozljede od padova su moguće, a narkolepsija također može stvoriti potencijalno opasne situacije pri upravljanju vozilom, rukovanju alatima, teškom opremom, plivanju i drugim aktivnostima.

Kod djece, narkolepsija može predstavljati poseban izazov. Dnevna pospanost može otežati koncentraciju u školi, održavanje socijalnih odnosa i uključivanje u školske i vannastavne aktivnosti. Narkolepsija je hronično stanje koje, nakon što se razvije, traje doživotno, ali obično ne napreduje s vremenom. Iako narkolepsija donosi određene izazove, većina slučajeva pozitivno reaguje na liječenje. 

To znači da, iako potpuno izlječenje nije uvijek moguće, pacijenti mogu naučiti upravljati simptomima i ograničiti njihov uticaj na kvalitet svakodnevnog života.

 

Važno je znati da… 

  1. Narkolepsija je neurološki poremećaj koji uzrokuje iznenadne napade spavanja. Ovi napadi mogu se dogoditi u bilo kojem trenutku, čak i usred razgovora ili aktivnosti.
  2. Katapleksija je simptom narkolepsije koji uzrokuje nagli gubitak mišićnog tonusa i kontrolu nad mišićima. To može biti izazvano jakim emocijama kao što su smijeh, sreća ili bijes, što može dovesti do iznenadnog pada ili gubitka sposobnosti za kretanje.
  3. Narkolepsija se obično javlja u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.
  4. Osobe s narkolepsijom često imaju problema sa spavanjem noću. Mogu iskusiti nesanicu, prekidane periode sna ili noćne more.
  5. Narkolepsija je povezana s poremećenim obrascem spavanja i budnosti, uključujući brzo ulazak u REM (brza očna pokretljivost) fazu sna, što obično dolazi kasnije tokom spavanja.
  6. Iako tačan uzrok nije potpuno razumljiv, genetski faktori igraju ulogu u predispoziciji za narkolepsiju. Ako neko u vašoj porodici ima narkolepsiju, povećava se vjerovatnoća da ćete je razviti.
  7. Osobe s narkolepsijom mogu iskusiti "jutarnji fenomen", što znači da im je nakon buđenja potrebno neko vrijeme da povrate sposobnost normalnog pokreta i budnosti.
  8. Narkolepsiju je ponekad teško dijagnosticirati jer simptomi mogu podsjećati na druge poremećaje spavanja ili problemima sa zdravljem.
  9. Iako za narkolepsiju ne postoji potpuno izlječenje, simptomi se mogu značajno ublažiti lijekovima i terapijama. Stimulansi, lijekovi koji pomažu kontrolisati spavanje i psihoterapija mogu pomoći osobama s narkolepsijom da bolje upravljaju svojim simptomima.
  10. Istraživači proučavaju nove tretmane koji ciljaju hemijski sistem hipokretina i imunoterapiju, no potrebna su daljnja istraživanja.
  11. Postoji mnogo organizacija i resursa posvećenih podršci osobama s narkolepsijom te podizanju svijesti o ovom poremećaju spavanja kako bi se smanjila stigmatizacija i povećala razumijevanje.