Skip to main content

Fekalna inkontinencija

Šta je fekalna inkontinencija?

Fekalna inkontinencija je nemogućnost kontrolisanja pražnjenja crijeva, što rezultira nenamjernim curenjem stolice iz rektuma. To može varirati od povremenog curenja stolice pri otpuštanju plinova do potpunog gubitka kontrole nad crijevima. Fekalna inkontinencija se ponekad naziva i inkontinencijom crijeva. Uobičajeni uzroci fekalne inkontinencije uključuju dijareju, zatvor te oštećenje mišića ili živaca. Oštećenje mišića ili živaca može biti povezano sa starenjem ili porođajem. Iako, kod mnogih pacijenata razgovor o fekalnoj inkontinenciji nije jednostavan, jako je važno otvoreno razgovarati o ovom problemu sa svojim ljekarom jer postoje brojni tretmani koji mogu poboljšati fekalnu inkontinenciju, a samim time i kvalitet života.

 

Najčešći simptomi fekalne inkontinencije

Fekalna inkontinencija može se pojaviti kao rezultat povremenih napada dijareje. Međutim, kod nekih ljudi fekalna inkontinencija se može javljati češće, odnosno osobe s ovim stanjem mogu imati teškoće pri zaustavljanju nagona za pražnjenjem crijeva. Napadi mogu biti tako iznenadni da osoba ne može stići na vrijeme do toaleta. Ovo stanje se naziva urgentna inkontinencija.

Druga vrsta fekalne inkontinencije javlja se kod osoba koje nisu svjesne potrebe za pražnjenjem crijeva. Ovo stanje se naziva pasivna inkontinencija.

Fekalna inkontinencija može biti povezana s drugim problemima crijeva, poput dijareje, zatvora, nadutosti i prisustva plina.

 

Šta uzrokuje fekalnu inkontinenciju?

Fekalna inkontinencija može imati više uzroka, a među najčešćim su: 

  • Oštećenje mišića - povreda mišićnog prstena na kraju rektuma (poznatog kao analni sfinkter) može otežati zadržavanje stolice. Ova vrsta oštećenja često se javlja za vrijeme porođaja, posebno ako je izvršena epiziotomija ili su se koristila pomagala poput vakuuma ili kliješta.
  • Oštećenje nerava - povrede nerava koji kontrolišu analni sfinkter mogu dovesti do fekalne inkontinencije. Postoje različiti faktori koji mogu oštetiti ove živce, kao što su porođaj, naprezanje tokom pražnjenja crijeva, dugotrajan zatvor, povrede kičmene moždine, moždani udar, dijabetes i multipla skleroza.
  • Zatvor - hronična konstipacija može dovesti do nakupljanja suhe i tvrde stolice u rektumu, što otežava prolazak. To može uzrokovati istezanje i slabljenje mišića rektuma i crijeva, omogućavajući tečnoj stolici iz gornjeg dijela probavnog trakta da curi oko nakupljene stolice.
  • Dijareja - rijetka i vodenasta stolica izazvana proljevom može pogoršati fekalnu inkontinenciju jer je teže zadržati takvu stolicu u rektumu u odnosu na čvrstu stolicu.
  • Hemoroidi - otečene vene u rektumu, poznate kao hemoroidi, mogu ometati potpuno zatvaranje anusa, što može dovesti do curenja stolice.
  • Smanjenje kapaciteta skladištenja u rektumu - ako je rektum oštećen ili ima ograničenu elastičnost, može se smanjiti njegova sposobnost rastezanja što može rezultirati ispuštanjem viška stolice. Operacije, zračenje i upalne bolesti crijeva mogu uzrokovati oštećenje ili ožiljke na rektumu.
  • Operacije - hirurški zahvati koji uključuju rektum i anus, kao što je uklanjanje hemoroida, mogu dovesti do oštećenja mišića i živaca, što rezultira fekalnom inkontinencijom.
  • Rektalni prolaps - fekalna inkontinencija može biti posljedica prolapsa rektuma, što znači da se rektum spušta prema anusu. Prolaps rektuma može istegnuti rektalni sfinkter i oštetiti živce koji kontrolišu njegovu funkciju. Što se prolaps duže zadržava, manje je vjerojatno da će se živci i mišići oporaviti.
  • Kod žena, fekalna inkontinencija može biti povezana s rektokelom. Rektokela se javlja kada rektum izboči kroz vaginalni otvor. Ovo stanje može ometati potpuno zatvaranje anusa i rezultirati curenjem stolice.

Stariji odrasli, posebno oni stariji od 65 godina, imaju veći rizik od fekalne inkontinencije, kao i žene, posebno u slučajevima komplikacija na porodu. Također, žene koje koriste nadomjesnu hormonsku terapiju tokom menopauze mogu imati blago povećan rizik.

Osobe s dijabetesom, multiplom sklerozom, demencijom, Alzheimerovom bolešću ili ozljedom leđa izazvanom nesrećom ili operacijom također mogu biti podložne riziku od fekalne inkontinencije. Ta stanja mogu oštetiti živce koji su odgovorni za kontrolu crijeva.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Pregled počinje procjenom stanja anusa te postavljanjem pitanja o simptomima. Za otkrivanje oštećenja nerava, može se koristiti sonda koja izaziva kontrakciju analnog sfinktera.

Mogući medicinski testovi za utvrđivanje uzroka fekalne inkontinencije uključuju:

  • Digitalni rektalni pregled - procjena snage mišića sfinktera i otkrivanje nepravilnosti, uključujući rektalni prolaps.
  • Test izbacivanja balona - ubacivanje malog balona u rektum koji se puni vodom, a zatim pokušaj izbacivanja. Poteškoće pri izbacivanju mogu ukazivati na poremećaj defekacije.
  • Analna manometrija - upotreba uske fleksibilne cijevi s balonom za mjerenje zategnutosti analnog sfinktera te osjetljivosti i funkcionalnosti rektuma.
  • Anorektalni ultrazvuk - upotreba uskog instrumenta za vizuelni pregled strukture sfinktera putem video snimaka.
  • Proktografija - snimanje rendgenskih snimaka tokom pražnjenja crijeva na posebnom toaletu za mjerenje kapaciteta zadržavanja stolice u rektumu i procjenu eliminacije stolice.
  • Kolonoskopija - pregled kompletnog debelog crijeva pomoću fleksibilne cijevi.
  • Magnetna rezonanca (MRI): Korištenje MRI-a za detaljne slike sfinktera i praćenje procesa pražnjenja crijeva, poznato kao defekografija.

Lijekovi i terapije za fekalnu inkontinenciju uključuju:

  • Lijekove protiv dijareje poput loperamida (Imodium A-D) ili lijekova s difenoksilatom i atropinom (Lomotil), ako je dijareja uzrok inkontinencije.
  • Laksativi kao što su metilceluloza (Citrucel) i psilijum (Metamucil) za hroničnu konstipaciju koja uzrokuje inkontinenciju.

Terapije i vježbe koje mogu poboljšati kontrolu mišića i svijest o pražnjenju crijeva uključuju:

  • Kegelove vježbe za jačanje mišića karličnog dna.
  • Biofeedback – metoda pri kojoj obučeni fizioterapeuti pomažu pacijentu da nauči vježbe za jačanje analnih mišića te da prepoznaju trenutak u kojem je vrijeme za pražnjenje crijeva.
  • Trening crijeva, gdje svjesno nastojite obavljati pražnjenje crijeva u određeno vrijeme radi povećanja kontrole.
  • Sredstva za punjenje, injekcije neupijajućih sredstava koja zadebljavaju zidove anusa i sprječavaju curenje.
  • Stimulacija sakralnog živca, ugradnja uređaja koji šalje male električne impulse sakralnim živcima radi jačanja mišića crijeva.
  • Stimulacija stražnjeg tibijalnog živca, minimalno invazivni tretman koji stimulira stražnji tibijalni živac u skočnom zglobu (učinkovost nije dokazana).
  • Vaginalni balon (Eclipse System), uređaj tipa pumpe koji pritišće rektalno područje kako bi se smanjile epizode fekalne inkontinencije.
  • Radiofrekventna terapija (Secca procedura), primjena radiofrekventne energije na zid analnog kanala radi poboljšanja tonusa mišića.

Da bi se liječila fekalna inkontinencija, ponekad je potrebna operacija kako bi se ispravio osnovni problem, kao što je rektalni prolaps ili oštećenje sfinktera uzrokovano porođajem. 

Opcije operacija uključuju:

  • Sfinkteroplastika: Ova procedura se koristi za popravak oštećenog ili oslabljenog analnog sfinktera koji je nastao tokom porođaja. Hirurzi identificiraju povrijeđeno područje mišića, odvajaju ga od okolnog tkiva, a zatim ponovno spajaju rubove mišića šavovima koji se preklapaju. Ovo jača mišiće i zateže sfinkter. Sfinkteroplastika se često preporučuje kao opcija za one koji žele izbjeći kolostomu.
  • Liječenje rektalnog prolapsa, rektokele ili hemoroida: Hirurška korekcija ovih problema često dovodi do smanjenja ili eliminacije fekalne inkontinencije. Što se duže čeka na liječenje prolapsa, to je veći rizik da fekalna inkontinencija neće biti riješena nakon operacije.
  • Kolostomija, također poznata kao crijevna derivacija - ova operacija preusmjerava stolicu kroz otvor na prednjem trbušnom zidu. Ljekari pričvršćuju posebnu vrećicu na taj otvor radi prikupljanja stolice. Kolostomija se obično razmatra tek nakon što druge terapije nisu bile uspješne.

 

Može li se fekalna inkontinencija spriječiti?

U većini slučajeva moguće je spriječiti pojavu fekalne inkontinencije, no prvi korak je otkrivanje uzroka nastanka. Od pomoći mogu biti i sljedeće mjere: 

  • Prevencija zatvora - povećajte tjelesnu aktivnost, konzumirajte hranu bogatu vlaknima i pijte dovoljno tekućine kako biste smanjili rizik od zatvora.
  • Kontrola dijareje - liječenje osnovnog uzroka dijareje, kao što je infekcija crijeva, može pomoći u izbjegavanju fekalne inkontinencije.
  • Izbjegavanje naprezanja - naprezanje prilikom pražnjenja crijeva može oslabiti mišiće analnog sfinktera ili oštetiti živce. Pokušajte izbjegavati naprezanje kako biste održali snagu mišića i živčanog sistema.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Prognoza za fekalnu inkontinenciju varira ovisno o uzroku, težini simptoma i pravovremenosti liječenja. U mnogim slučajevima, fekalna inkontinencija se može kontrolisati ili čak eliminisati odgovarajućim tretmanom. Međutim, u nekim slučajevima, posebno kada su prisutni ozbiljni anatomski ili neurološki poremećaji, potpuno izlječenje možda nije moguće. Konzervativne metode liječenja, poput promjena prehrambenih navika, vježbi karličnog dna i primjene ljekovitih sredstava, obično daju zadovoljavajuće rezultate za blaže slučajeve fekalne inkontinencije.

Ako je fekalna inkontinencija uzrokovana anatomskim ili funkcionalnim problemima, kao što su oštećenje mišića ili rektalni prolaps, hirurške opcije mogu biti učinkovite. Međutim, prognoza će ovisiti o uspješnosti operacije i oporavku pacijenta.

Svaka osoba je drugačija, stoga i rezultati liječenja mogu rezultati mogu varirati od osobe do osobe i zbog toga je jako važno konsultovati se s ljekarom kako bi se dobio precizniji pregled prognoze za specifičan slučaj fekalne inkontinencije.

 

Važno je znati da…

  1. Prema istraživanjima, oko 2-15 posto odrasle populacije pati od nekog oblika fekalne inkontinencije. To znači da je ovaj problem rašireniji i češći nego što se obično pretpostavlja.
  2. Osobe s fizičkim invaliditetom mogu imati teškoće s pravovremenim odlaskom do toaleta. Povrede koje su prouzrokovale fizički invaliditet također mogu oštetiti živce u rektumu i dovesti do fekalne inkontinencije.
  3. Fekalna inkontinencija može se javiti iz različitih razloga, uključujući oštećenje mišića sfinktera anusa ili živaca koji kontrolišu mišiće zdjeličnog dna. Ostali mogući uzroci uključuju hemoroide, rektalne tumore, dijabetes, neurološke poremećaje i traumu zdjelice.
  4. Postoji nekoliko vrsta fekalne inkontinencije. Najčešće su stresna inkontinencija (gubitak kontrole nad crijevnim pokretima pri kašljanju, kihanju ili podizanju tereta) i urgentna inkontinencija (nagla potreba za pražnjenjem crijeva koju je teško kontrolirati).
  5. Fekalna inkontinencija može imati značajan utjecaj na kvalitetu života. Može izazvati stid, gubitak samopouzdanja, socijalnu izolaciju i ograničenja u svakodnevnim aktivnostima.
  6. Postoje različite metode liječenja za fekalnu inkontinenciju, uključujući promjene prehrambenih navika, lijekove, terapiju vježbanjem mišića zdjeličnog dna, elektrostimulaciju, pomoćne uređaje i hirurške zahvate. Pravilan pristup liječenju ovisi o uzroku i težini simptoma.
  7. Kegelove vježbe, koje jačaju mišiće zdjeličnog dna, mogu biti korisne kod fekalne inkontinencije. Redovno vježbanje tih mišića može poboljšati njihovu snagu i kontrolu.
  8. Uprkos stidu ili neugodi, važno je potražiti medicinsku pomoć ako patite od fekalne inkontinencije. Ljekar može pružiti dijagnozu, procijeniti uzrok problema i preporučiti odgovarajući plan liječenja.