Skip to main content

Divertikulitis

Šta je divertikulitis?

Divertikule su male izbočine koje se mogu formirati u sluznici probavnog sistema, najčešće u donjem dijelu debelog crijeva. Ovo stanje, poznato kao divertikuloza, često se javlja kod osoba starijih od 40 godina, no rijetko uzrokuje komplikacije. Kada se divertikule upale ili inficiraju, što je poznato kao divertikulitis, mogu se pojaviti simptomi kao što su jaki bolovi u predjelu abdomena, groznica, mučnina i promjene u radu crijeva. Blagi slučajevi divertikulitisa najčešće se tretiraju mirovanjem, promjenom prehrambenih navika te antibioticima. Međutim, u težim ili ponavljajućim slučajevima, može biti potrebna i operacija.

 

Najčešći simptomi divertikulitisa

Simptomi divertikulitisa uključuju sljedeće:

  • Konstantnu bol koja može trajati nekoliko dana. Najčešće je prisutna na donjoj lijevoj strani abdomena, ali kod nekih osoba, posebno osoba azijskog porijekla, bol može biti jača na desnoj strani abdomena.
  • Mučninu i povraćanje – javljaju se kao vid reakcije na upalu.
  • Povišenu tjelesnu temperaturu – također kao znak upalnog procesa.
  • Osjetljivost abdomena – posebno na dodir, a pritisak na područje divertikula može izazvati neugodu ili bol.
  • Probleme s crijevima - zatvor ili proljev (rjeđe) kao posljedica upale divertikula.

Važno je napomenuti da se simptomi divertikulitisa mogu razlikovati od osobe do osobe, te da je svakom pojedincu potreban individualan pristup pri određivanju terapije, odnosno načina liječenja.

 

Šta uzrokuje divertikulitis?

Upala divertikula često uključuje pucanje sluznice i infekciju, iako nije uvijek jasno šta je uzrok, a šta posljedica. Divertikule su u mnogim slučajevima odlična lokacija za razmnožavanje bakterija, posebno ako se u njima zadrži dio fekalija. Bakterijska infekcija može izazvati upalu, koja zatim može dovesti do oticanja i pucanja divertikula. S druge strane, ako divertikulum pukne iz drugih razloga, može se lako inficirati bakterijskim kulturama koje inače obitavaju u debelom crijevu. Puknuće se može dogoditi kada tvrda stolica prolazi i rasteže divertikulum ili ako je prisutna upala debelog crijeva. Neka istraživanja sugeriraju da infekcija citomegalovirusom (CMV) u debelom crijevu može imati važnu ulogu u pokretanju divertikulitisa.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje 

Dijagnoza divertikulitisa najčešće se postavlja za vrijeme akutnog napada koji je praćen bolovima. Budući da bol u abdomenu može biti simptom različitih zdravstvenih stanja, ljekar će obaviti niz pretraga kako bi isključio druge potencijalne uzroke simptoma. Prvi korak je fizički pregled koji uključuje palpaciju abdomena radi provjere osjetljivosti. Kod žena se obično provodi i pregled karlice kako bi se isključila bolest karlice kao uzrok simptoma.

Nakon toga, vjerojatno će se provesti sljedeći testovi:

  • Testovi krvi i urina radi otkrivanja znakova infekcije.
  • Test trudnoće za žene u reproduktivnoj dobi kako bi se isključila trudnoća kao uzrok bolova u trbuhu.
  • Test jetrenih enzima kako bi se isključile bolesti jetre.
  • Test stolice kako bi se isključila infekcija (kod osoba koje imaju dijareju).
  • CT skeniranje koje može identificirati upaljene ili inficirane divertikule i potvrditi dijagnozu divertikulitisa. CT skeniranje također može pružiti informacije o ozbiljnosti divertikulitisa te pomoći pri određivanju tretmana liječenja. 

 

Liječenje divertikulitisa zavisi od ozbiljnosti simptoma s kojima se pacijent suočava.

Kod nekomplikovanog divertikulitisa, ako se radi o blagim simptomima, liječenje se najčešće obavlja u kućnim uslovima. Tada doktor preporučuje antibiotike za liječenje infekcije (iako u vrlo blagim slučajevima možda neće biti potrebni) te tečnu dijetu tokom nekoliko dana kako bi se crijeva mogla oporaviti. Nakon što se simptomi poboljšaju, pacijentima se preporučuje da postepeno uključe čvrstu hranu u svoju prehranu. Opisani oblik liječenja obično je vrlo uspješan kod većine ljudi s nekomplikovanim divertikulitisom.

Kada je riječ o komplikovanom divertikulitisu, odnosno u slučaju kada se pacijent suočava sa ozbiljnim napadom, vjerovatno će biti potrebna hospitalizacija. Tada će liječenje uključivati intravensku primjenu antibiotika, umetanje drenaže za apsces u trbuhu (ako je prisutan) ili hirurški zahvat. Komplikacije poput crijevnog apscesa, fistule, opstrukcije ili perforacije crijevnog zida, vjerojatno će zahtijevati operaciju kako bi se divertikulitis izliječio. Također, operacija može biti potrebna ako je pacijent imao više epizoda nekomplikovanog divertikulitisa ili ako ima oslabljen imunološki sistem.

Postoje dvije glavne vrste operacija:

  • Primarna resekcija crijeva – u kojoj hirurg uklanja zahvaćene dijelove crijeva i ponovno povezuje zdrave dijelove (anastomoza). To omogućava normalni prolazak otpada kroz crijeva. Ovisno o stepenu upale, operacija može biti otvorena ili minimalno invazivna (laparoskopska).
  • Resekcija crijeva s kolostomom - ako je upala toliko ozbiljna da nije moguće ponovno spojiti debelo crijevo i rektum, može se izvesti kolostomija. To uključuje stvaranje otvora (stome) na trbušnom zidu koji je povezan s zdravim dijelom debelog crijeva. Tada otpad prolazi kroz otvor u vrećicu. Nakon smirivanja upale, kolostoma se može povratno zatvoriti i crijeva se ponovno mogu spojiti.

 

Može li se divertikulitis spriječiti?

Još uvijek nije dovoljno poznato zašto se divertikulitis javlja ili ponavlja, pa zbog toga ne postoje ni efikasne preventivne mjere. Međutim, postoji teorija da održavanje dobrog zdravlja crijeva može biti od pomoći ukoliko želite spriječiti razvoj divertikulitisa. 

Održavanje dobrog zdravlja crijeva počinje promjenama u prehrambenim navikama i životnom stilu. Evo nekoliko preporuka koje bi mogle pomoći u sprečavanju divertikulitisa:

  • Redovno vježbajte - tjelesna aktivnost potiče normalnu funkciju crijeva i smanjuje pritisak u debelom crijevu. Preporučuje se barem 30 minuta vježbanja dnevno.
  • Povećajte unos vlakana - hrana bogata vlaknima smanjuje rizik od divertikulitisa. Konzumiranje svježeg voća, povrća i cjelovitih žitarica pomaže omekšati stolicu i potiče njen brži prolazak kroz debelo crijevo. Važno je napomenuti da sjemenke i orašasti plodovi nisu povezani s razvojem divertikulitisa.
  • Pijte dovoljno tekućine - vlakna apsorbuju vodu i povećavaju volumen otpadnih tvari u debelom crijevu. Važno je osigurati adekvatan unos tekućine kako bi se nadoknadila apsorbovana voda i spriječio zatvor uzrokovan vlaknima.
  • Izbjegavajte duhanske proizvode - pušenje je povezano s povećanim rizikom od divertikulitisa, stoga je preporučljivo izbjegavati sve vrste duhanskih proizvoda.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Kod veoma malog broja pacijenata će se, kao rezultat divertikulitisa, razviti komplikacije, a još manjem broju će biti potreban operativni zahvat. U većini slučajeva, čak i kod divertikulitisa sa komplikacijama, pacijenti se brzo i potpuno oporavljaju uz odgovarajući tretman. Postoji mala vjerovatnoća za razvoj opasnih komplikacija, poput perforacije crijeva ili rupture apscesa, koje mogu predstavljati prijetnju po život. Oko 25 posto ljudi s akutnim divertikulitisom razvija komplikacije, uključujući:

  • Apsces, koji se javlja kada se gnoj nakuplja unutar vrećice.
  • Opstrukciju crijeva uzrokovana ožiljnim tkivom.
  • Abnormalni prolaz (fistulu) između različitih dijelova crijeva ili između crijeva i drugih organa.
  • Peritonitis, koji se može dogoditi kada inficirana ili upaljena vrećica pukne, izazivajući izlijevanje crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu. Peritonitis zahtijeva hitnu medicinsku pomoć i tretman.

 

Važno je znati da…

  1. Divertikulitis je upalna bolest koja se javlja kada se divertikuli, male izbočine ili džepovi na zidu debelog crijeva, upale ili inficiraju. Divertikuli su uobičajni i obično bezopasni, ali kada se upale, mogu uzrokovati simptome i komplikacije.
  2. Najčešći simptomi divertikulitisa uključuju bol u donjem lijevom dijelu abdomena, promjene u probavi, uključujući proljev ili zatvor, nadutost i povišenu tjelesnu temperaturu. U težim slučajevima mogu se javiti komplikacije poput apscesa, perforacije crijeva ili crijevne opstrukcije.
  3. Tačan uzrok divertikulitisa još uvijek nije potpuno jasan. Međutim, smatra se da niz faktora može igrati ulogu u razvoju bolesti, uključujući genetske predispozicije, prehrambene navike s niskim unosom vlakana, starenje i smanjenu fizičku aktivnost.
  4. Divertikulitis se obično dijagnosticira kroz fizikalni pregled, laboratorijske pretrage, slikovne pretrage kao što su CT ili kolonoskopija te analizom stolice radi isključivanja drugih mogućih uzroka simptoma.
  5. Liječenje divertikulitisa uključuje promjene u prehrani, uzimanje antibiotika u slučaju infekcije, kontrolu simptoma i prevenciju komplikacija. U težim slučajevima može biti potrebna hospitalizacija i hirurški zahvat.
  6. Prevencija divertikulitisa često uključuje usvajanje zdravih prehrambenih navika, uključujući unos dovoljno vlakana, konzumiranje dovoljno tekućine, redovno vježbanje i održavanje zdrave tjelesne težine.
  7. Divertikulitis je češći kod starijih osoba, posebno kod osoba starijih od 60 godina. Također se češće javlja kod ljudi koji žive na zapadnom dijelu svijeta, gdje je prehrana bogata rafiniranim namirnicama s malo vlakana.