Tetanus
Šta je tetanus?
Tetanus je ozbiljna, akutna bolest živčanog sistema koju uzrokuje egzotoksin bakterije Clostridium tetani. Ova bolest rezultira bolnim kontrakcijama mišića, naročito lica i vrata, a može se proširiti i na ostatak tijela. Tetanus može izazvati teške i potencijalno opasne komplikacije. Trenutno ne postoji specifičan lijek za oporavak, a liječenje se fokusira na kontrolu simptoma i komplikacija dok se učinci tetanusnog toksina ne povuku.
Zahvaljujući velikoj procijepljenosti stanovništva, slučajevi tetanusa su, u razvijenim zemljama, veoma rijetki. Ipak, onima koji nisu vakcinisani i koji žive u zemljama u razvoju, tetanus i dalje predstavlja prijetnju.
Najčešći simptomi tetanusa
Prosječno vrijeme od infekcije do pojave prvih simptoma (period inkubacije) iznosi deset dana, no taj period može varirati od tri dana do tri sedmice.
Najčešći oblik tetanusa je generalizovani tetanus, koji se karakteriše postepenim početkom simptoma koji se pogoršavaju tokom dvije sedmice. Obično, simptomi počinju u čeljusti i šire se prema donjem dijelu tijela.
Simptomi generalizovanog tetanusa uključuju:
- Bolne grčeve mišića i ukočenost mišića u čeljusti.
- Napetost mišića oko usana, što može uzrokovati konstantan osmijeh.
- Bolne grčeve i ukočenost mišića vrata.
- Teškoće pri gutanju.
- Ukočenost trbušnih mišića.
Kako tetanus napreduje, može dovesti do ponavljajućih i bolnih generalizovanih grčeva koji traju nekoliko minuta. Tokom tih grčeva, vrat i leđa se ukoče, ruke se povlače uz tijelo, a šake se stišću. Ukočenost mišića u vratu i abdomenu može uzrokovati teškoće s disanjem.
Ovi ozbiljni grčevi često su izazvani vanjskim podražajima kao što su glasan zvuk, fizički dodir, svjetlost ili propuh. Kako bolest napreduje, mogu se pojaviti i drugi simptomi kao što su visok ili nizak krvni pritisak, ubrzan rad srca, visoka tjelesna temperatura, groznica, intenzivno znojenje i mnogi drugi.
Postoje i rijetki oblici tetanusa kao što su lokalizirani tetanus, koji zahvaća mišiće blizu rane, i cefalični tetanus, koji je uzrokovan ranom na glavi i može uzrokovati oslabljene mišiće lica i čeljusti. Oba opisana oblika mogu evoluirati u generalizirani tetanus.
Šta uzrokuje tetanus?
Bakterija koja izaziva tetanus poznata je pod nazivom Clostridium tetani. Ova bakterija ima sposobnost preživljavanja u stanju mirovanja u tlu i životinjskom izmetu, ostajući neaktivna sve dok ne pronađe povoljno okruženje za razvoj. Kada te uspavane bakterije dospiju u ranu, mjesto koje je pogodno za njihov rast, aktiviraju se. Tokom svog rasta i reprodukcije, oslobađaju toksin poznat kao tetanospazmin. Taj toksin oštećuje živce u tijelu koji kontrolišu mišiće. Najveći faktor rizika za tetanus infekciju je izostanak vakcinacije ili zanemarivanje redovnih desetogodišnjih booster vakcina.
Dodatni faktori koji povećavaju rizik od tetanusa uključuju:
- Rane ili posjekotine koje dolaze u kontakt sa zemljom ili životinjskim izmetom.
- Prisustvo stranih tijela u rani, kao što su iverica, željezo i slično.
- Pozitivna anamneza medicinskih stanja koja oslabljuju imunološki sistem.
- Infekcija kože kod osoba koje boluju od dijabetesa.
- Inficirana pupčana vrpca kod novorođenčadi čije majke nisu potpuno vakcinisane.
- Upotreba zajedničkih i nehigijenskih igala za nezakonitu konzumaciju droga.
Uspostavljanje dijagnoze i liječenje
Tetanus se obično dijagnosticira na osnovu fizičkog pregleda, historije bolesti, informacija o vakcinaciji i identifikaciji karakterističnih simptoma kao što su mišićni grčevi, ukočenost mišića i bol. Laboratorijski testovi se obično primjenjuju samo ukoliko postoji sumnja na prisustvo nekog drugog oboljenja koje bi moglo izazvati slične simptome i znakove.
Nažalost, ne postoji specifičan lijek za tetanus, pa se tretman fokusira na hitnu i dugotrajnu podršku tokom evolucije bolesti. Ovaj tretman obuhvata njegu rana, upotrebu lijekova za ublažavanje simptoma i pružanje podrške pacijentu, često u jedinici intenzivne njege.
Period trajanja tetanusa je oko dvije sedmice, a proces oporavka može potrajati oko mjesec dana. Pravilna njega rane je od suštinskog značaja i obuhvata pažljivo čišćenje rane kako bi se uklonile nečistoće, čestice ili strani objekti koji mogu sadržavati bakterije. Takođe se uklanja mrtvo tkivo koje može stvoriti pogodno okruženje za rast bakterija.
Terapija uključuje upotrebu antitoksina koji ciljaju toksine prije nego što napadnu nervno tkivo. Ovaj tretman, poznat kao pasivna imunizacija, uključuje upotrebu ljudskih antitijela koja djeluju protiv toksina. Sedativi koji usporavaju aktivnost nervnog sistema pomažu u kontroli mišićnih grčeva. Primjenjuje se i vakcinacija jednom od standardnih tetanusnih vakcina kako bi se podržao imunološki sistem u borbi protiv toksina. Antibiotici, koji se daju oralno ili putem injekcija, koriste se za borbu protiv bakterija tetanusa. Osim antibiotika, mogu biti potrebni i dodatni lijekovi za regulaciju nevoljnih mišićnih aktivnosti, uključujući srčane otkucaje i disanje. Za sedaciju, ublažavanje bolova i kontrolu simptoma može se preporučiti korištenje morfijuma.
Potporna terapija podrazumijeva tretmane koji osiguravaju prohodnost disajnih puteva i pružaju pomoć pri disanju. Takođe se može koristiti sonda za hranjenje kako bi se pacijentu obezbijedili hranljivi sastojci. U svrhu smanjenja faktora koji mogu izazvati generalizirane grčeve, bitno je da pacijent, tokom procesa oporavka, boravi u prijatnom okruženju koje isključuje intenzivno svjetlo, buku i ostale nadražaje.
Može li se tetanus spriječiti?
Tetanus je ozbiljno oboljenje koje se može zaustaviti samo efikasnom vakcinacijom jer prethodno preležana infekcija ne pruža zaštitu.
Vakcinacija za djecu
Djeca primaju vakcinu protiv tetanusa kao dio kombinovane vakcine koja također uključuje zaštitu od difterije i hripavca, poznate kao DI-TE-PER vakcina. Difterija je ozbiljna infekcija grla, dok je hripavac visoko zarazna respiratorna bolest.
Ova vakcina obuhvata pet doza koje se obično primjenjuju u nadlakticu ili bedro djeteta u sljedećim razmacima:
- U dobi od 2 mjeseca
- U dobi od 4 mjeseca
- U dobi od 6 mjeseci
- Između 15. i 18. mjeseca
- Između 4. i 6. godine
Vakcinacija za djecu u dobi od 7 do 18 godina
Dopunska vakcinacija se preporučuje za djecu u dobi od 11 ili 12 godina. Ova dodatna vakcina se zove Tdap vakcina. Ako vaše dijete nije primilo Tdap vakcinu u ovom uzrastu, konsultujte se sa svojim ljekarom kako biste razmotrili odgovarajuće opcije.
Vakcinacija za odrasle od 19 godina i starije
Dopunska vakcinacija se preporučuje odraslima svakih deset godina. Može se primijeniti jedna od dvije vakcine, Tdap ili Td. Ako niste primili vakcinu protiv tetanusa kao dijete ili niste sigurni u svoj vakcinalni status, konsultujte svog ljekara u vezi sa Tdap vakcinom.
Vakcinacija tokom trudnoće
Preporučuje se vakcinacija tokom trećeg trimestra trudnoće, bez obzira na prethodni raspored vakcinacije majke.
Koje su prognoze za ovo stanje?
Prognoza za tetanus obično zavisi od vremena između pojave simptoma i prvih mišićnih grčeva. Ako se simptomi brzo razvijaju i napreduju, prognoza je često lošija. Međutim, uz odgovarajuću terapiju, pacijenti obično preživljavaju tetanus i uspješno se oporavljaju.
Slučajevi s većom vjerovatnoćom smrtnog ishoda obično uključuju osobe starije od 60 godina te nevaksinisane osobe.
Važno je znati da…
- Tetanus, bolest u narodu poznatu i pod nazivom „zli grč“ uzrokuje bakterija Clostridium tetani. Bakterija je prisutna u tlu i prljavštini te u tijelo može kroz otvorene rane.
- Tetanus utiče živčani sistem. Bakterija proizvodi toksin koji može uzrokovati ozbiljne kontrakcije mišića, uključujući čeljusti, leđa i trbuha.
- Osobe zaražene tetanusom doživljavaju spazme mišića koji su često jako bolni i mogu trajati nekoliko minuta. Ovi spazmi mogu biti toliko ozbiljni da uzrokuju prijelome kostiju ili čak ozbiljne komplikacije kao što su gušenje.
- Dostupna je vakcina protiv tetanusa i obično se kombinuje s vakcinom protiv difterije i pertusisa u obliku DI-TE-PER cjepiva. Vakcina je ključna za prevenciju tetanusa i redovno se preporučuje, posebno za osobe koje su izložene većem riziku, kao što su osobe koje rade teške fizičke poslove i imaju veću mogućnost za povrede.
- Iako je tetanus ozbiljna bolest, s pravovremenom medicinskom intervencijom i intenzivnom njegom, moguć je potpuni oporavak. Liječenje uključuje antitoksin i simptomatsku skrb za ublažavanje simptoma.
- Nakon infekcije, simptomi tetanusa mogu se neko vrijeme neprimjetno razvijati, a inkubacijsko razdoblje može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, što može otežati dijagnozu.
- Jedan od najboljih načina da se spriječi tetanus je očistiti i dezinficirati rane kako bi se spriječilo ulazak bakterija. Također je važno redovno obnavljati vakcinisanje protiv tetanusa kako bi se održala imunost.