Šuga

Šta je šuga?

Šuga je zarazno, kožno oboljenje, poznato i pod nazivima sarkoptična šuga ili svrab, a koje uzrokuje sitna grinja po imenu Sarcoptes scabiei var hominis. Kada dođu u kontakt s čovjekom, ove grinje stvaraju tunele ispod kože, što rezultira malim crvenim kvržicama i snažnim svrabom koji se obično pogoršava noću. Infekcija se jednostavno širi s osobe na osobu, posebno u gusto naseljenim područjima ili većim kolektivima. Zbog brzog širenja ovog kožnog stanja, često se dešavaju infekcije cijele porodice, vrtićke grupe, školskog razreda, staračkog doma i slično, pa zbog toga zdravstveni radnici preporučuju istovremeno liječenje svih članova domaćinstva ili kolektiva. Srećom, šuga se liječi veoma jednostavno. Medicinski tretmani u obliku krema ili tableta za kožu uništavaju grinje i njihova jajašca. Ipak, svrbež se može nastaviti čak i nekoliko sedmica nakon tretmana. 

Šuga je problem koji je rasprostranjen širom svijeta, ali se najčešće javlja u tropskim područjima i na mjestima s velikom fluktuacijom ljudi. Postoje četiri oblika šuge, odnosno:

• Norveška šuga - ovaj tip šuge je češći kod osoba sa oslabljenim imunološkim sistemom i karakteriše ga formiranje korica, odnosno krasti na velikim površinama kože. Za razliku od klasične šuge, osobe sa norveškom šugom mogu imati milione grinja umjesto uobičajenih 10 do 15.
• Nodularna šuga - ovaj tip je češći kod djece i odlikuje ga pojava smeđe-crvenih kvržica koje mogu trajati dugo nakon što grinje nestanu.
• Bulozna šuga: Kod odraslih osoba, ovaj tip šuge može biti zbunjujući i pomiješan sa buloznim pemfigoidom, stanjem koje uzrokuje plikove na koži.
• Šuga na vlasištu - ovaj tip šuge javlja se na vlasištu i može biti asimptomatski, a mogu se pojaviti i ljuske koje podsjećaju na psorijazu. 

Najčešći simptomi šuge

Šuga se manifestuje kroz nekoliko simptoma no najupečatljiviji su jak svrab koji se pogoršava noću i tanki, valoviti tuneli na koži koji su sastavljeni od malih plikova ili kvržica. Ova kožna infekcija često se javlja u naborima kože, ali se može pojaviti na različitim dijelovima tijela. Kod odraslih i starije djece šuga je najzastupljenija između prstiju na rukama i nogama, ispod pazuha, oko struka, na unutrašnjosti ručnog zgloba, laktovima, tabanima, grudima, oko bradavica, pupka, genitalija, u predelu prepona i na zadnjici. 

Kod beba i male djece, uobičajena mjesta šuge uključuju prste, lice, vlasište, vrat, dlanove ruku i stopala. Ukoliko ste već imali dijagnosticiranu šugu i ponovo se zarazite možete očekivati pojavu simptoma u roku od nekoliko dana nakon izlaganja. Međutim, ako nikada ranije niste imali šugu, može proći mjesec i po do pojave prvih simptoma. No, čak i u slučaju da nemate simptome, možete širiti šugu na ljude s kojima ste u bliskom kontaktu.

Šta uzrokuje šugu?

Šugu uzrokuje okrugla, mala grinja, nazvana Sarcoptes scabiei var. hominis, koja ima osam nogu i nevidljiva je golim okom. Ženka grinje je u potpunosti prilagođena parazitskom načinu života i usađuje se neposredno ispod kože gdje stvara kanaliće, odnosno tunele u koje polaže jaja. Nakon što se jaja izlegu, grinje se kreću prema površini kože i sazrijevaju. Šuga može zahvatiti bilo koji dio kože ili se jednostavno prenijeti na druge ljude bliskim kontaktom s kožom zaražene osobe, kao i dijeljenjem odjeće ili posteljine s osobom koja ima šugu. Svrab je uzrokovan alergijskom reakcijom tijela na grinje, njihova jaja i njihov otpad.

Kućni ljubimci ne prenose šugu na ljude. Grinje koje pogađaju životinje ne preživljavaju niti se razmnožavaju kod ljudi. Međutim, ukoliko se desi da ipak dođete u kontakt s životinjom koja ima šugu te grinja uđe pod vašu kožu, možete osjetiti kratkotrajni svrab, no ova vrsta grinja ne može preživjeti na ljudskoj koži, pa liječenje nije ni potrebno. 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Šuga se može jednostavno dijagnosticirati na osnovu simptoma koje osoba doživljava, ali je važno potvrditi dijagnozu mikroskopskom analizom uzoraka kože kako bi se pronašle grinje, njihova jaja ili fekalni materijal. Ova analiza je bitna kako bi se izbjegla mogućnost pogrešne dijagnoze, jer simptomi šuge ponekad mogu biti slični simptomima psorijaze, dermatitisa ili ekcema. Ugrizi grinje uglavnom se tretiraju lokalnim kortikosteroidima i oralnim antihistaminicima radi ublažavanja simptoma. Lijekovi koji se koriste za liječenje šuge trebaju ostati na koži osam do četrnaest sati, a potreban je drugačiji tretman ako se pojave nove rupe i osip. Neke od uobičajenih opcija liječenja su:

• Permetrin 5% (Elimite): ova krema sadrži hemikalije koje ubijaju grinje i njihova jaja. Preporučuje se za djecu i odrasle, uključujući trudnice i dojilje.
• Lindane: dostupan kao krema, losion ili šampon, ali nije preporučen za djecu mlađu od 2 godine, trudnice, dojilje ili osobe s oslabljenim imunološkim sistemom.
• Krotamiton (Eurax): primjenjuje se jednom dnevno tokom 2-5 dana, a doktor ga može preporučiti za ublažavanje svrbeža kod djece.

Može li se šuga spriječiti? 

Da biste spriječili ponovnu infekciju šugom, kao i prenošenje grinja na druge ljude iz svog okruženja, preporučljivo je da:

• Detaljno operete i (na visokoj temperaturi) osušite svu odjeću, posteljinu, peškire i sve ostale tkanine s kojima je zaražena osoba došla u doticaj. Toplina ubija grinje i njihova jajašca. Predmete koje ne možete oprati kod kuće, odnesite na hemijsko čišćenje ili ih zatvorite u plastične kese minimalno sedam dana.
• Usisajte namještaj, tepihe i podove kako biste uklonili kožne ljuske i ostatke koji mogu sadržavati grinje šuge.
• Pobrinite se da ne dolazite u kontakt sa zaraženom osobom i pobrinite se da svi članovi porodice ili bliski kontakti odu na ljekarski pregled i, prema potrebi, dobiju terapiju.

Koje su prognoze za ovo oboljenje? 

Kod zdravih osoba, nakon uspostavljanja pravilne dijagnoze i brzim početkom liječenja, prognoza za ovu infekciju je odlična. Međutim, bolnički pacijenti i osobe s oslabljenim imunitetom su pod povećanim rizikom za razvoj norveške šuge (šuge s krastama), što može imati nepovoljniji ishod i zahtijevati agresivniji terapijski pristup. Važno je pažljivo slijediti upute ljekara tokom i nakon liječenja kako bi se izbjegli neželjeni učinci propisanih lijekova. S obzirom da šuga izaziva jak svrbež, često se dešava da se koža, uslijed češanja, inficira odnosno da se pacijentu dijagnosticira impetigo, infekcija kože koju najčešće uzrokuju stafilokokne ili ponekad streptokokne bakterije.

Norveška šuga, teži oblik šuge, može pogoditi određene ljude kao što su mala djeca, osobe sa smetnjama u razvoju, osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom, kao što su oni sa HIV-om ili limfomom, ljudi koji su imali transplantaciju organa, starije osobe u staračkim domovima i ljudi koji su vrlo bolesni. 

Ova vrsta šuge uzrokuje ljuskavu kožu, a može zahvatiti velike dijelove tijela. Norveška šuga je vrlo zarazna, zahvata velike dijelove tijela i karakteristična je po krastama. Teško se liječi i zahtijeva brz tretman tabletama na recept i kremom za kožu. Zaključak je da se šuga može izliječiti, ali to ponekad može biti sporo jer su neki oblici oboljenja otporni na preporučeni tretman. U tom slučaju može biti potrebno više rundi liječenja kako bi se osiguralo uništavanje svih prisutnih grinja.

Važno je znati da…

1. Šuga se prenosi s osobe na osobu direktnim kontaktom s kožom. To znači da se može prenijeti tokom spavanja u istom krevetu s nekom ko je zaražen ili drugim oblicima fizičkog kontakta.
2. Simptomi šuge uključuju svrab, osip i male crvene tačke po koži. Osip se obično javlja na područjima gdje je koža tanja, kao što su zglobovi, ruke, stopala i genitalije.
3. Nakon što se simptomi povuku i svrab prestane, moguće je da koža koja je bila zahvaćena šugom poprimi sivkastu boju.
4. Grinja šuge se može razmnožavati i živjeti na koži do 30 dana. Tokom tog perioda, može polagati jaja i izazvati daljnje infekcije.
5. Šuga se može liječiti medicinskim tretmanom, uključujući kreme i losione koji ubijaju grinje i liječe simptome.
6. Šuga nije uvijek uzrokovana nedostatkom higijene ili čistoće. Čak i najčišća osoba može se zaraziti šugom.