Spina bifida
Šta je spina bifida?
Spina bifida je jedna od najtežih urođenih anomalija koje se dijagnosticiraju na samom rođenju. Ova vrsta defekta dešava se kada se, za vrijeme trudnoće, kod fetusa pravilno ne razviju kičma i kičmena moždina. To je, ustvari, urođena greška neuralne cijevi, rane faze razvoja srednjeg nervnog sistema. Ova cijev se počinje razvijati otprilike u trećoj sedmici, a zatvara se do 28. dana od trenutka začeća. Donji dio neuralne cijevi, nakon završetka razvoja prerasta u kičmu i kičmenu moždinu, dok se od gornjeg dijela formira mozak. U većini trudnoća, neuralna cijev se pravilno zatvori, dok postoje slučajevi kada dođe do rascjepa, odnosno dijagnoze spine bifide. Ova malformacija može varirati od blage do teške, u zavisnosti od vrste defekta, mjesta te komplikacija koje spina bifida izaziva. Rano liječenje spine bifide u nekim slučajevima je moguće i jedna od glavnih metoda liječenja je operativni zahvat. U određenim slučajevima operacije su vrlo uspješne, dok u ostalim ne donose željene rezultate niti trajno rješenje.
Najčešći oblici spine bifide
Spina bifida, kako smo već spomenuli, pojavljuje se u tri različita oblika: spina bifida occulta (skrivena spina bifida), mijelomeningokela i meningokela.
Spina bifida occulta – ovo je najblaži oblik ovog defekta i, kako i sam naziv occulta (skriveno) znači, ne vidi se, a veliki broj pacijenata ni ne zna da ima ovu malformaciju dok se ne podvrgne nekoj detaljnoj analizi ili snimanju kičme. Spina bifida occulta se dešava kada se u kičmi odvoji jedna ili više kostiju što uzrokuje prazninu, ali zbog malog dijela koji je ovim defektom zahvaćen, pacijent nema nikakve tegobe niti simptome. Na spinu bifidu occultu se može posumnjati u slučaju da je u tom predjelu izražena maljavost, crvenilo ili ispupčenje u vidu masnog tkiva. Djetetovim rastom, kičmena moždina se pričvršćuje za kičmu, no nagli rast može uzrokovati problem, odnosno istegnuti mišiće kičmene moždine. Problemi koje ovo stanje može uzrokovati su bolovi i utrnulost u nogama, infekcije mokraćnog mjehura i nemogućnost zadržavanja mokraće u tijelu. Jednostavnim hirurškim zahvatom, spina bifida occulta se može riješiti, odnosno mogu se ublažiti navedeni simptomi.
Mijelomeningokela – najteži oblike spine bifide, poznat i pod nazivom otvorena spina bifida. U ovom slučaju, spinalni kanal je otvoren na nekoliko mjesta, kimena moždina nije pravilno razvijena, a membrane, živci, kao i vrećica koja sadrži cerebrospinalnu tekućinu su vidljivi, nezaštićeni i nisu pokriveni kožom što povećava rizike za razvoj različitih infekcija. Sedamdeset do devedeset posto djece sa ovom dijagnozom razvije i dijagnozu hidrocefalusa – stanja u kojem se spinalna tekućina prekomjerno nakuplja u mozgu. Hidrocefalus, ako se ne liječi može izazvati teška stanja poput sljepila i različitih oboljenja mozga. Hidrocefalus se najčešće liječi ugradnjom šanta (silikonske cjevčice) koji tekućinu preusmjerava u želudac. Novorođenčad sa dijagnozom mijelomeningokele često imaju paralizu donjih udova, nisu u stanju zadržati mokraću niti kontrolisati pražnjenje crijeva. U nekim težim slučajevima i gornji udovi mogu biti zahvaćeni, odnosno paralizovani.
Meningokela – najrjeđi oblik spine bifide kojeg karakteriše vrećica spinalne tekućine koja je ispupčena kroz otvor na kičmi. Iako je teži oblik od spine bifide occulte, također se može riješiti operativnim zahvatom, a prognoze su odlične jer u ovom obliku nisu zahvaćeni živci i kičmena moždina je normalno razvijena, pa dijete nema nikakvih neuroloških problema. Zahvat se može izvesti bilo kada, ali se preporučuje da je bolje što je beba manja.
Šta uzrokuje spinu bifidu?
Još uvijek nije utvrđen tačan uzrok ovog defekta, ali se smatra da razlozi za pojavu spine bifide mogu biti: genetske prirode, nedostatak folata, prirodnog oblika vitamina B9 (zato se u trudnoći preporučuje uzimanje folne kiseline), konzumacija određenih lijekova u trudnoći (koji poništavaju dejstvo folne kiseline), pretilost, dijabetes (nekontrolisan i netretiran šećer u krvi), korištenje saune te povećana tjelesna temperatura u prvim sedmicama trudnoće. Nažalost, u porodicama u kojima su rođena djeca sa navedenom dijagnozom, postoji veća mogućnost da se, pri svakom novom začeću, razvije isto stanje. Majke koje su imale problema sa neuralnom cijevi pod većim su rizikom za rađanje djece sa sličnim problemima. Ali je važno napomenuti da čak i roditelji bez genetskih predispozicija za navedeno oboljenje mogu dobiti dijete sa spinom bifidom.
Uspostavljanje dijagnoze spine bifide
Spina bifida se dijagnosticira u trudnoći, prenatalnim testom, analizom krvi, amniocintezom te ultrazvučnim pregledom. Imajte na umu da su sve navedene analize u većini slučajeva tačne, no može se dogoditi da se, iako je rezultat testa negativan, dijete ipak rodi sa dijagnozom spine bifide ili nekim drugim poremećajem. Također, situacija može biti i obrnuta, test može biti pozitivan, a dijete se može roditi bez deformiteta. Zbog toga je jako važno biti u stalnoj komunikaciji sa svojim doktorom, pratiti savjete i redovno ići na kontrole, posebno u periodu od 18-22 sedmice trudnoće kada se obavljaju detaljniji pregledi ploda kako bi se utvrdilo da li dijete ima neki neurološki poremećaj.
Može li se spina bifida spriječiti?
Efikasan način za sprečavanje ovog defekta nije poznat, no ono što je poznato je da nedostatak folne kiseline može biti jedan od razloga za nastanak spine bifide. Dakle, ako planirate trudnoću, minimalno mjesec dana prije začeća (prema dogovoru s vašim ginekologom) počnite koristiti folnu kiselinu. Preporučljivo je 400 miligrama folne kiseline na dan, ali o doziranju se obavezno posavjetujte sa stručnim licem, posebno u slučajevima ako ste imali člana porodice ili ste već rodili dijete s ovom dijagnozom. Folnu kiselinu možete dobiti i konzumiranjem namirnica poput: hljeba sa cjelovitim zrnom, tjestenine, riže, pojedinim žitaricama, graha, graška, žumanceta, brokule, špinata, avokada, mlijeka te citrusa. Pretilost ili dijabetes također mogu biti uzročnici pojave spine bifide, pa, pri planiranju trudnoće, pokušajte smanjiti tjelesnu težinu i pobrinite se da dobijete adekvatnu terapiju za dijabetes. Uvijek je preporučljivo hraniti se zdravo, posebno kada je žena u fertilnom dobu, planira trudnoću ili je u drugom stanju.
Koje su prognoze za ovo oboljenje?
Spina bifida je specifično oboljenje koje se pojavljuje u različitim oblicima. Od oblika oboljenja, odnosno stepena oštećenja kičme i kičmene moždine, zavisi i tretman, odnosno načini liječenja. Spina bifida occulta je najblaži oblik i većina ljudi nije ni svjesna da ima neki problem, dok su meningokela i mijelomeningokela ozbiljniji oblici, pa je i pristup liječenju drugačiji. U suštini, sve zavisi od oblika i generalnog zdravstvenog stanja pacijenta. Kod nekih stanja, operacija je moguća i osigurat će djetetu zdrav i aktivan život, dok je u težim slučajevima dijete paralizovano i, tokom života, prolazit će kroz niz operativnih zahvata, nošenja protetskih pomagala kako bi moglo funkcionisati i spriječiti dodatne zdravstvene probleme.
Važno je znati da…
- Naziv spina bifida u prevodu znači rascijepljena kičma.
- Spina bifida se događa do 28. dana od dana začeća, najčešće kada žena još uvijek nije ni svjesna da je trudna.
- Mijelomeningokela se, u prosjeku, dijagnosticira jednoj od 1000 živorođenih beba.
- Neka djeca sa dijagnozom spine bifide, posebno djeca koja su imala i dijagnozu hidrocefalusa, mogu imati problema pažnjom, sa razumijevanjem gradiva iz matematike, čitanjem te organizacijom.
- U trudnoći izbjegavajte saune i pregrijavanje tijela jer to također može biti razlog za nastanak spine bifide.
- Kod odraslih osoba dijagnoza spine bifide je odgovorna za niz stanja i oboljenja koje mogu uključivati: gojaznost, alergiju na lateks, probleme s probavnim traktom, bolove u leđima, osteoporozu, artritis, lošu cirkulaciju, nemogućnost znojenja, sporo zacjeljivanje rana.
- Žene koje imaju spinu bifidu mogu zatrudniti, ali ova dijagnoza najčešće znači i komplikovaniju trudnoću i češće kontrole.