Sindrom prenaprezanja trkačkog koljena
O kakvoj ozljedi je riječ?
Iliotibijalni traktus je mišićno-tetivna struktura koja se pruža duž vanjske strane noge,
od zdjelice do goljenične kosti. Sindrom prenaprezanja odnosno Traktus ilitibijalis je vrlo čest uzrok bolova na vanjskim dijelovima koljena. Prvenstveno se javlja kod trkača, pa odatle potiče naziv “Trkačko koljeno” koji je postao uvriježen za ovu vrstu povrede. Sindrom prenaprezanja koljena uzrokuje trljanje traktusa o o lateralni epikondil femura, što, u konačnici, rezultira iritacijom i bolovima u predjelu koljena.
Kada trebate posumnjati na sindrom prenaprezanja?
Osjećate li jaku bol u koljenu, koja se pojavljuje negdje na polovini treninga, možete posumnjati na sindrom prenaprezanja ilitiobijalisa. Intenzitet boli varira od pacijenta do pacijenta i može se pojavljivati od skroz blagog oblika nakon trčanja, sve do bolova koji vam u potpunosti onemogućavaju bilo kakvu vrstu treninga, čak i hodanja te penjanja uz stepenice. Neki pacijenti su, kao prvi simptom, naveli i zatezanje na lateralnom dijelu koljena.
Šta je uzrok prenaprezanja Traktusa iliotibijalisa?
Ovaj sindrom se obično javlja kod ljudi koji se bave sportom, posebno trčanjem, ali i svim ostalim fizičkim aktivnostima koje uključuju trčanje poput fudbala, biciklizma, košarke i sličnih sportova. Uzroci za nastanak ovog stanja su različiti, no sindrom se najčešće javlja nakon ponovljenih ozljeda te u slučajevima nepravilnih treninga. Nekvalitetna obuća i podloga na kojoj se trenira, preveliko forsiranje na trenizima, naglo zaustavljanje prilikom trčanja, trčanje nizbrdo, prekomjerna tjelesna težina, deformiteti stopala – samo su neki od faktora zbog kojih može doći do ove dijagnoze.
Kako se možete izliječiti?
Kao i kod ostalih sportskih ozljeda, za prvu pomoć, smanjite treninge, odmarajte i nekoliko puta na dan ledirajte bolno područje (ne direktno na kožu i ne masirati). Ukoliko se bolovi ne povlače, neophodno je obaviti ljekarski pregled. Nakon detaljnog pregleda, doktor pacijente upućuje na rendgen ili ultrazvuk koji će najdetaljnije pokazati stepen povrede. Zajedničko za većinu sportskih povreda je liječenje koje može biti neoperativno (u ovom slučaju je češće) i operativno (rijetko). Pod neoperativnim liječenjem se, u slučajevima iliotibijalisa traktusa, podrazumijeva potpuni odmor od sportskih aktivnosti u trajanju od minimalno tri sedmice, vježbe istezanja, krioterapije, ortopedski ulošci ili primjena protuupalnih lijekova. Operacije ove ozljede se primjenjuju vrlo rijetko i to samo u slučaju da se bol, ni nakon svih predloženih aktivnosti, nije umanjila. Operacija podražumijeva poprečno rezanje iliotibijalnog traktusa koji smanjuje napetost tog dijela noge nakon čega posljedično dolazi do završetka bolnih epizoda. Nakon operacije, potrebno je uključiti fizikalne terapije, a povratak sportskim aktivnostima moguć je nakon šest do osam sedmica.