Septički artritis

Šta je septički artritis?

Septički artritis je bolna, progresivna infekcija zglobova koja nastaje kada mikroorganizmi, iz drugih dijelova tijela, putuju kroz krvotok. Također, ovo stanje se može razviti i ako infekcija dospije u zglob nakon ozljede, kao što je ugriz životinje ili neka druga vrsta traume.

Najveći rizik od razvoja septičkog artritisa imaju dojenčad, starije osobe i osobe s umjetnim zglobovima. Iako se najčešće javlja na koljenima, septički artritis može zahvatiti različite zglobove uključujući kukove, ramena i ostale. Infekcija može, unutar svega nekoliko sati, prouzrokovati značajna oštećenja hrskavice i kostiju unutar zgloba, zbog čega je važno što prije započeti s liječenjem. Liječenje uključuje drenažu zgloba putem igle ili hirurškog zahvata, uz primjenu antibiotika kao standardne terapije.

Najčešći simptomi septičkog artritisa

Septički artritis obično izaziva izrazitu neugodu i teškoće u korištenju zahvaćenog zgloba. Kada je zahvaćen ovim stanjem, zglob može biti natečen, crven, topao na dodir, a pacijent može osjećati i umor, slabost, gubitak apetita, povećanu razdražljivost, kožni osip, te imati povišenu tjelesnu temperaturu često praćenu groznicom.

Kada se septički artritis razvije u umjetnom zglobu (infekcija u protezi zgloba), simptomi poput blage boli i oticanja se mogu pojaviti mjesecima ili godinama nakon operacije zamjene koljena ili kuka. Također, može doći do labavljenja zgloba, što uzrokuje bol prilikom kretanja ili opterećenja na zglobu. Najčešće se bol povlači kada je zglob u mirovanju. U ekstremnim slučajevima, može doći i do ispadanja zgloba iz njegovog položaja.

Šta uzrokuje septički artritis?

Septički artritis je produkt bakterijskih, virusnih ili gljivičnih infekcija, pri čemu je Staphylococcus aureus (stafilokok koji obično naseljava čak i zdravu kožu) najčešći uzročnik. 

Razvoj septičkog artritisa može se dogoditi kada se infekcija (kožna ili urinarna), krvotokom proširi do zgloba. Iako nešto rjeđe, uzročnici ovog stanja, odnosno prodiranje mikroorganizama u zglobni prostor, mogu biti probijene rane, primjena injekcija lijekova, hirurški zahvati u ili oko zgloba (uključujući i zamjenu zgloba).

Zglobna struktura ima vrlo ograničenu sposobnost zaštite od infekcija. Reakcija tijela na infekciju, uključujući upalu koja može povećati pritisak i smanjiti cirkulaciju krvi u zglobu, također može doprinijeti oštećenju.

Pod rizikom za razvoj septičkog artritisa su ljudi koji imaju: 

• Probleme sa zglobovima, kao što su osteoartritis, giht, reumatoidni artritis ili lupus, te osobe koje su prethodno imale operacije ili ozljede zglobova.
• Ugrađene umjetne zglobove, jer tokom operacije zamjene zgloba ili unošenja bakterija putem krvotoka može doći do infekcije.
• Redovne terapije za reumatoidni artritis, što može oslabiti imunološki sistem i otežati postavljanje dijagnoze.
• Kožu sklonu pucanju i sporijem zacjeljivanju, uključujući stanja poput psorijaze, ekcema i inficiranih rana, jer je, kada je koža oštećena, olakšan pristup bakterijama.
• Oslabljen imunološki sistem, posebno pacijenti s dijagnozom dijabetesa, bubrežnim ili jetrenim problemima, te pacijenti koji uzimaju imunosupresivne lijekove.
• Traume ili povrede zglobova, kao što su ugrizi životinja, ubodi ili posjekotine.

Kombinacija ovih faktora rizika može znatno povećati ukupni rizik od razvoja septičkog artritisa.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Da bi se dijagnosticirao septički artritis koriste se sljedeći testovi:

• Pregled zglobne tekućine - infekcije mogu dovesti do promjena u boji, teksturi, količini i sastavu zglobne tekućine. Da bi obavili ovu analizu, ljekari, pomoću igle, uzimaju uzorak tekućine iz zahvaćenog zgloba nakon čega obavljaju laboratorijske testove koji, u konačnici, pomažu u određivanju uzročnika infekcije i propisivanju odgovarajućeg liječenja.
• Krvni testovi - analiza krvi može otkriti znakove prisustva infekcije u tijelu. Uzorak krvi se prikuplja iz vene i analizira u laboratoriju.
• Slikovni testovi - rendgenski snimci i drugi slikovni testovi zahvaćenog zgloba mogu pružiti informacije o oštećenju zglobova ili mogućem odvajanju umjetnog zgloba.
• Specijalizirani postupci sa radioaktivnim tragovima - ukoliko postoji sumnja na infekciju protetskog zgloba, a prošlo je više od godinu dana od operacije, za dodatnu dijagnostiku mogu se koristiti specijalizirani skenovi koji uključuju unošenje male količine radioaktivne tvari.

Najefikasniji pristup za liječenje septičkog artritisa podrazumijeva drenažu zgloba, što je ključna komponenta u procesu ozdravljenja. Ova procedura se odnosi na uklanjanje inficirane zglobne tekućine, a postoje različite metode drenaže. Bez obzira na odabranu metodu, uvijek je obavezna upotreba antibiotika. Ponekad se inficirana tekućina može izvući putem igle koja se umetne u zglobni prostor, dok je alternativa artroskopija. Artroskopija uključuje postavljanje fleksibilne cijevi s video kamerom kroz maleni rez kako bi se obavio pregled zgloba i postavile usisne i drenažne cijevi. U nekim težim slučajevima, kada je drenaža izazovna, može se primijeniti posebna otvorena hirurška procedura.

Nakon identifikacije mikroba koji je uzrokovao infekciju, ljekar bira najefikasniji antibiotik koji se, na početku liječenja i radi bržeg djelovanja, najčešće primjenjuje intravenozno, a zatim se prelazi na oralnu terapiju. Vrijeme trajanja liječenja varira, obično traje između dvije i šest sedmica, i važno je antibiotik uzimati prema preporukama ljekara, do kraja propisane terapije. Antibiotici uvijek nose rizik od nuspojava, kao što su mučnina, povraćanje, dijareja i moguće alergijske reakcije, stoga je preporučljivo, uz antibiotsku terapiju, koristiti I probiotike.

Ako je zahvaćen umjetni zglob, uobičajeni koraci uključuju privremeno uklanjanje zgloba i zamjenu istim uređajem za zglobove, koji je impregniran antibioticima. Nakon nekoliko mjeseci, može se ugraditi novi umjetni zglob. U situacijama kada uklanjanje zamjenskog zgloba nije moguće, ljekar može provesti čišćenje zgloba i ukloniti oštećeno tkivo, dok se umjetni zglob zadržava na mjestu. 

Nakon primjene intravenskih antibiotika, slijedi oralna antibiotska terapija tokom nekoliko mjeseci kako bi se spriječilo ponovno pojavljivanje infekcije.

Može li se septički artritis spriječiti?

Septički artritis se može jednostavno spriječiti pridržavanjem mjera za izbjegavanje infekcija, minimiziranjem rizika od ubodnih rana i očuvanjem zdravlja kože.

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Prognoza za septički artritis varira ovisno o vrsti mikroba koji uzrokuje infekciju, trajanju infekcije i općem zdravstvenom stanju zaražene osobe. Terapija i njeno trajanje razlikuju se od tipova mikroorganizama koji su se nastanili u zglobu. Što je infekcija duže prisutna, veći je rizik od oštećenja zglobova. Osobe s oslabljenim imunološkim sistemom posebno su podložne oštećenju zglobova. Također, septički artritis se može proširiti i na druge dijelove tijela, što može uzrokovati njihovo oštećenje.

Važno je znati da… 

1. Septički artritis se može razviti iznenada i brzo. Simptomi se često javljaju unutar nekoliko sati ili dana, uključujući nagli početak jakih bolova u zahvaćenom zglobu.
2. Septički artritis je relativno rijedak, ali ozbiljan medicinski problem. Najčešće pogađa ljude s oslabljenim imunološkim sustavom, novorođenčad i starije odrasle osobe.
3. Septički artritis obično uzrokuju bakterije, ali može biti izazvan i drugim mikroorganizmima poput gljivica ili virusa. Najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus i Streptococcus pneumoniae.
4. Dijagnoza septičkog artritisa zahtijeva temeljitu kliničku procjenu, uzimanje uzoraka zglobne tekućine za analizu te slikovne pretrage kao što su rendgenski snimci ili MRI.
5. Septički artritis se hitno liječi antibioticima kako bi se eliminirala infekcija. Ponekad je potrebna i drenaža zgloba kako bi se uklonila nakupljena gnojna tekućina.
6. Bez odgovarajućeg liječenja, septički artritis može dovesti do trajnih oštećenja zgloba, invalidnosti ili čak smrti.
7. Prevencija ozljeda i infekcija može igrati ključnu ulogu u sprečavanju septičkog artritisa. Osobe s oslabljenim imunološkim sistemom trebaju posebno paziti na higijenu i izbjegavati ozljede.