Skip to main content

Sarkom

Šta je sarkom?

Sarkom predstavlja opšti pojam za rijetke, kancerogene tumore koji se mogu razviti u kostima ili mekim, odnosno vezivnim tkivima (poput mišića ili hrskavice). Meka tkiva uključuju mišiće, masnoću, krvne sudove, živce, tetive i obloge zglobova, a njihov glavni zadatak je da pomažu u održavanju ostalih tjelesnih struktura. Sarkomi su rijetki i čine samo jedan posto svih dijagnoza karcinoma kod odraslih, te oko 15 posto dijagnoza karcinoma kod djece. Postoji preko 70 različitih vrsta sarkoma, a liječenje zavisi od vrste, lokacije i brojnih drugih faktora. 

 

Najčešći simptomi sarkoma

Simptomi sarkoma variraju u zavisnosti od mjesta koje je zahvaćeno tumorom i, u ranim fazama, mogu biti neprimjetni. Moguća je pojava bezbolne kvržice ispod kože, no postoje sarkomi koji ne uzrokuju bol sve dok ne postanu dovoljno veliki da pritisnu organ koji se nalazi u neposrednoj blizini tumora.

Ostali sarkomi mogu uzrokovati dugotrajnu bol u kostima ili oticanje na ruci ili nozi koje se pogoršava noću, što može ograničiti kretanje. Simptomi mogu uključivati i:

  • Pojavu novih kvržica koje mogu, a i ne moraju biti bolne 
  • Bolove u ekstremitetima ili abdomenu/karlici
  • Teškoće u pomjeranju ruke ili noge (hromost ili ograničen opseg pokreta)
  • Neobjašnjivi gubitak tjelesne težine 
  • Bolove u leđima.
  • Bolove u kostima i neobjašnjivo lomljenje kostiju čak i u slučajevima kada nije posrijedi nikakva trauma ili ozljeda.

Simptomi sarkoma mogu se pojaviti i kod drugih medicinskih stanja. Važno je potražiti medicinsku pomoć kako bi se utvrdilo jesu li simptomi koje pacijent osjeća povezani sa sarkomom ili nekim drugim zdravstvenim stanjem. Za postavljanje dijagnoze potreban je detaljan specijalistički pregled.

 

Šta uzrokuje sarkom?

Sarkomi nastaju kada nezrele ćelije kostiju ili mekih tkiva dožive promjene u svojoj DNK, što dovodi do nekontrolisanog razvoja rastućih ćelija raka. Ove ćelije se na kraju mogu grupirati i formirati tumor koji može zahvatiti okolna, zdrava tkiva. Ako se ne liječi, rak se može, proširiti kroz krvotok ili limfni sistem i, osim primarne lokacije na kojoj se formirao, zahvatiti i druge organe. 

Ovo stanje se naziva metastaza i zdravstvenim stručnjacima uvijek predstavlja izazov za liječenje. Kao i kod drugih vrsta karcinoma, tačan uzrok mutacije zdrave stanice u zloćudnu, odnosno sarkom, još uvijek nije potpuno poznat. Sarkomi mogu nastati u različitim dijelovima tijela, od glave do nožnih prstiju. Oko 40 posto sarkoma javlja se u donjim ekstremitetima, poput nogu, članaka i stopala, dok oko 15 posto zahvata gornje ekstremitete, poput ramena, ruku, ručnih zglobova i šaka. Trideset posto sarkoma javlja se u trupu, zidu grudnog koša, abdomenu i zdjelici, dok se oko 15 posto pojavljuje u glavi i vratu.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Po pojavi simptoma, obavezno se javite svom ljekaru koji će obaviti temeljit fizički pregled i saslušati detalje o historiji bolesti kako bi dijagnosticirali tačan tip sarkoma od kojeg bolujete. Postoje različiti testovi koje vaš ljekar može koristiti u postavljanju dijagnoze, uključujući rendgenske snimke, CT skeniranje, MRI, skeniranje kostiju, PET skeniranje i biopsiju. Za rendgenske snimke koristi se mala količina zračenja za snimanje kostiju i mekih tkiva, dok CT kombinuje mnoge rendgenske slike u poprečnom presjeku tijela. MRI koristi magnete, radio talase i kompjuter za stvaranje jasnih slika tijela. Pri skeniranju kostiju koristi se radioaktivni materijal za otkrivanje poremećaja kostiju, a pri PET pregledu poseban tragač za otkrivanje tumora. Biopsija uključuje uklanjanje tkiva iz tumora i analizu pod mikroskopom kako bi se utvrdila vrsta sarkoma i odredio najbolji tretman. 

Sarkom se obično rješava operacijom odstranjivanja raka, ali u nekim slučajevima se koriste i drugi tretmani, ovisno o vrsti sarkoma, njegovoj lokaciji, agresivnosti stanica i progresiji bolesti. Tretmani uključuju operaciju, radioterapiju, hemoterapiju, ciljanu terapiju, imunoterapiju i terapiju ablacije. Cilj hirurške intervencije je potpuno uklanjanje raka, ali u nekim slučajevima može biti potrebna amputacija ekstremiteta. Pri radioterapiji koriste se snopovi energije visoke snage, a pri hemoterapiji hemikalije koje uništavaju ćelija raka. U ciljanoj terapiji, kako i sam naziv kaže, lijekovima se ciljaju specifične slabosti ćelija raka, dok je imunoterapija zadužena za jačanje imunološkog sistema što pomaže u borbi protiv raka. Terapija ablacije uništava stanice raka primjenom električne energije, hladne tekućine ili ultrazvučnih valova.

 

Može li se sarkom spriječiti?

Ne postoji učinkovit način za prevenciju razvoja sarkoma jer još uvijek nije poznat uzrok nastanka bolesti. Međutim, postoje faktori rizika koji su povezani s većim rizikom od nastanka sarkoma, kao što su genetske predispozicije, radijacijska terapija za rak, hronični otok (limfedem - otok uzrokovan nakupljanjem limfne tekućine koja se javlja kada je limfni sistem blokiran ili oštećen), izloženost hemikalijama i virusima. Neki sindromi koji se prenose s roditelja na djecu također mogu povećati rizik od sarkoma, kao što su porodični retinoblastom i neurofibromatoza tipa 1. Ako ste izloženi takvim faktorima rizika, važno je redovno odlaziti na preglede kako bi se što prije otkrile eventualne promjene u tijelu. Također, održavanje zdravog načina života, što uključuje konzumaciju zdrave hrane i redovnu tjelesnu aktivnost, može pomoći u smanjenju rizika od razvoja različitih vrsta raka, uključujući i sarkom.

 

Koje su prognoze za ovo oboljenje? 

Kao i kod ostalih vrsta karcinoma, rano otkrivanje sarkoma povećava šanse za izlječenje. Što se karcinom ranije otkrije, veće su mogućnosti da će se uspješno izliječiti prije nego što se proširi na druge dijelove tijela. Redovni medicinski pregledi i samopregledi mogu pomoći u otkrivanju sarkoma u ranijoj fazi. Petogodišnja stopa preživljavanja za sarkome mekog tkiva varira od 15 posto za metastazirani rak (koji se proširio na druge dijelove tijela) do 81 posto za rak koji se nije proširio. Za osteosarkom, najčešći tip raka kostiju, petogodišnja stopa preživljavanja kreće se od 26 posto za metastazirani karcinom do 77 posto za rak koji je otkriven u ranoj fazi. Međutim, ove brojke ne uzimaju u obzir mnoge specifičnosti koje utiču na prognozu pacijenta, uključujući vrstu i lokaciju sarkoma, opšte zdravstveno stanje oboljele osobe, odgovor na liječenje i druge faktore. 

Ljekar je najvjerodostojniji izvor informacija o svim prognozama, s obzirom da je najbolje upućen u sve pobrojane faktore. 

  • Rabdomiosarkom
  • Sarkom mekog tkiva
  • Solitarni fibrozni tumor
  • Sinovijalni sarkom
  • Nediferencirani pleomorfni sarkom

 

Važno je znati da…

  1. Postoji više od 70 različitih vrsta sarkoma, a svaka vrsta se razlikuje po svojoj biologiji, simptomima i liječenju.
  2. Neki od najpoznatijih sarkoma su: angiosarkom, hondrosarkom, dermatofibrosarkom protuberans, desmoplastični tumori malih okruglih ćelija, epitelioidni sarkom, Ewingov sarkom, gastrointestinalni stromalni tumor (GIST), Kaposijev sarkom, liposarkom, maligni tumori ovojnice perifernog živca, miksofibrosarkom, osteosarkom…
  3. Rizik od razvoja sarkoma je veći kod djece i adolescenata nego kod odraslih.
  4. Simptomi sarkoma uključuju bol, oticanje i osjećaj pritiska u zahvaćenom području.
  5. Liječenje sarkoma obično uključuje kombinaciju operacije, kemoterapije i/ili zračenja.
  6. Pored tradicionalnih metoda liječenja, postoje i eksperimentalni tretmani za sarkome, poput imunoterapije i ciljane terapije.
  7. Neki genetski poremećaji, poput neurofibromatoze i Li-Fraumenijeve sindroma, povećavaju rizik od razvoja sarkoma.
  8. Rano otkrivanje sarkoma može poboljšati izglede za oporavak, stoga je važno redovno pratiti zdravlje i posjetiti ljekara ako primijetite bilo kakve simptome.