Reaktivni artritis

Šta je reaktivni artritis?

Reaktivni artritis je sindrom koji uzrokuje bol u zglobovima i oticanje, a obično je povezan s infekcijom nekog drugog dijela tijela, često crijeva, genitalija ili urinarnog trakta.

Ovo stanje obično utiče na zglobove donjih ekstremiteta, kao što su koljena, gležnjevi i stopala, ali također može uzrokovati i upalu očiju, promjene na koži te probleme s mokrenjem. Ranije se reaktivni artritis nazivao Reiterov sindrom. Važno je napomenuti da, iako nije čest, većina ljudi doživi periodične znakove i simptome koji vremenom nestaju, obično unutar godine dana.

Najčešći simptomi reaktivnog artritisa

Simptomi reaktivnog artritisa obično se javljaju sedam do mjesec dana nakon izlaganja infekciji koja ga uzrokuje. 

Oni mogu uključivati:

• Bol i ograničenu pokretljivost zglobova - najčešće, bolovi u zglobovima povezani s reaktivnim artritisom se javljaju u koljenima, gležnjevima i stopalima, a bol se može također osjetiti i u petama, donjem dijelu leđa ili stražnjici.
• Upalu oka - poznatu kao konjunktivitis.
• Probleme s mokrenjem - koji mogu uključivati učestalije mokrenje i neugodu tokom pražnjenja mjehura, te upalu prostate ili grlića maternice kod određenih osoba.
• Upalu tetiva i ligamenata gdje se pripajaju za kosti – stanje poznato kao entezitis, a koje se često pojavljuje u petama i tabanima.
• Oticanje prstiju na rukama ili nogama - koje u nekim slučajevima može izazvati značajno povećanje volumena prstiju.
• Probleme s kožom - uključujući pojavu čireva u ustima i osip na tabanima i dlanovima.
• Bol u donjem dijelu leđa - obično naglašenija noću ili ujutro.

Šta uzrokuje reaktivni artritis?

Reaktivni artritis se formira kao reakcija na infekciju unutar vašeg tijela, često lokaliziranu u crijevima, genitalijama ili urinarnom traktu. Ponekad pacijenti uopšte nisu svjesni prisutnosti ove vrste infekcije jer se može desiti da uzrokuje sasvim blage simptome ili je u potpunosti asimptomatska. Različite bakterije mogu biti okidači reaktivnog artritisa, neke se prenose spolnim kontaktom, dok druge u organizam ulaze konzumacijom hrane. Kao najčešći krivci infekcije navode se bakterije kao što su Campylobacter, Klamidija, Clostridioides difficile, Escherichia coli, Salmonela, šigela i Jersinija.

Važno je napomenuti da reaktivni artritis sam po sebi nije zarazan, iako bakterije koje ga pokreću mogu biti prenesene spolnim putem ili putem kontaminirane hrane. Uprkos tome, samo mali broj osoba izloženih ovim bakterijama razvija reaktivni artritis.

Postoje određeni faktori rizika povezani s ovim stanjem, uključujući dob, pri čemu su pod najvećim rizikom osobe između 20. i 40. godine života. Spol također igra ulogu, pri čemu i žene i muškarci imaju podjednaku vjerovatnoću da razviju reaktivni artritis kao reakciju na infekcije koje se prenose hranom, dok muškarci imaju veći rizik od razvoja reaktivnog artritisa kao odgovor na spolno prenosive bakterije. 

Nasljedni faktori također igraju ulogu, jer je identificiran određeni genetski marker povezan s reaktivnim artritisom, iako se kod većine ljudi koji posjeduju ovaj marker nikada ne razvije pomenuto stanje.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Tokom fizičkog pregleda pacijenta, ljekar će pažljivo provjeriti zahvaćene zglobove tražeći znakove oticanja, povećane temperature i osjetljivosti te procijeniti opseg pokreta u kičmi i pogođenim zglobovima. Također će pregledati oči kako bi provjerio prisustvo konjuktivitisa te analizirati potencijalne promjene na koži. 

Pored opisanih metoda za dijagnosticiranje reaktivnog artritisa, ljekar može preporučiti i testiranje krvi kako bi ustanovio postoje li:

• Dokazi o prethodnim ili trenutnim infekcijama.
• Pokazatelji upale.
• Antitijela povezana s drugim oblicima artritisa.
• Genetski markeri koji su vezani uz reaktivni artritis.

Osim krvnih pretraga, također se obavlja i analiza zglobne tekućine putem uzorka koji se prikuplja ubadanjem iglom u pogođeni zglob. 

Ovaj uzorak se podvrgava analizi kako bi se utvrdio:

• Nivo bijelih krvnih stanica - pri čemu povećan broj može ukazivati na prisutnost upale ili infekcije.
• Prisutnost bakterija u zglobnoj tekućini - što može upućivati na septički artritis, ozbiljno oštećenje zglobova uzrokovan infekcijom.
• Kristale mokraćne kiseline u zglobnoj tekućini - što može ukazivati na giht, izuzetno bolan oblik artritisa često povezan s napadima u nožnom palcu.

Na kraju, ljekari mogu predložiti i slikovne testove, odnosno X-zrake donjeg dijela leđa, zdjelice i zahvaćenih zglobova koje se koriste kako bi se utvrdilo prisustvo karakterističnih znakova reaktivnog artritisa. Osim toga, X-zrake mogu pomoći u isključivanju drugih oblika artritisa. 

Cilj liječenja reaktivnog artritisa je olakšanje simptoma i tretiranje osnovne bakterijske infekcije. Ukoliko se pojave novi simptomi ili prvobitni plan liječenja ne donosi olakšanje, preporučuje se konsultacija s ljekarom koji će preporučiti novi oblik terapije.

Ljekar će preporučiti različite lijekove kako bi ublažio simptome i liječio infekciju. Među lijekovima koji se mogu koristiti su sredstva protiv bolova, antibiotici, imunosupresivni lijekovi te injekcije kortikosteroida.

Može li se reaktivni artritis spriječiti?

S obzirom da genetski faktori igraju značajnu ulogu u sklonosti razvoju reaktivnog artritisa i nije moguće promijeniti svoju genetsku predispoziciju, samim time nije moguće ni sprečavanje razvoja ovog stanja. Međutim, odgovornim ponašanjem pacijenti mogu smanjiti izloženost bakterijama koje mogu potaknuti reaktivni artritis.

Pravilno čuvajte hranu i osigurajte njenu adekvatnu preradu. Ovim postupcima možete izbjeći mnoge bakterije koje se prenose hranom i koje su potencijalni okidači reaktivnog artritisa, uključujući salmonelu, šigelu, jersiniju i kampilobakter. Također je važno napomenuti da neke spolno prenosive infekcije mogu biti povezane s reaktivnim artritisom, pa je upotreba kondoma jedan od efikasnih načina za smanjenje tog rizika.

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Blaži simptomi reaktivnog artritisa mogu trajati do godinu dana. Tokom procesa oporavka, preporučljivo je konsultovati se s ljekarom koji će pružiti pacijentu odgovarajuće smjernice za svakodnevni život dok se simptomi još uvijek javljaju.Većina osoba koje se suočavaju s reaktivnim artritisom doživjet će potpuni oporavak i moći će se vratiti svojoj svakodnevnoj rutini unutar razdoblja od tri do šest mjeseci nakon početka terapije.

Istraživanja ukazuju da između 15 posto i 50 posto ljudi koji su pretrpjeli reaktivni artritis ponovno mogu doživjeti simptome. Ponavljajući simptomi mogu ukazivati na nove bakterijske infekcije. U takvim slučajevima, važno je konsultovati se s ljekarom i informisati se o metodama koje će pomoći u sprečavanju ponovnih infekcija.

Važno je znati da… 

1. Reaktivni artritis često proizlazi iz prethodne infekcije gastrointestinalnim ili urogenitalnim sistemom. Infekcija može biti uzrokovana bakterijama poput Salmonelle, Shigelle i klamidijom.
2. Klasični simptomi uključuju upalu zglobova, bol, oticanje i ukočenost. Osim toga, pacijenti mogu imati simptome poput konjuktivitisa (upala očiju), uretritisa (upala mokraćne cijevi) i kožnih promjena.
3. Reaktivni artritis često utiče na donje ekstremitete, uključujući koljena, gležnjeve i prste na nogama, ali također može uticati i na druge zglobove.
4. Postoji genetska predispozicija za razvoj reaktivnog artritisa, a osobe s određenim antigenima (HLA-B27) imaju povećan rizik.
5. Većina slučajeva reaktivnog artritisa prolazi samostalno tokom nekoliko mjeseci do godinu dana, ali u nekim slučajevima simptomi mogu postati hronični.
6. Liječenje uključuje smanjenje upale, ublažavanje simptoma i liječenje osnovne infekcije ako je prisutna. Lijekovi poput nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) i fizička terapija često se koriste.
7. Reaktivni artritis može biti povezan s bolestima crijeva kao što su Crohnova bolest i ulcerozni kolitis.
8. Iako mnogi pacijenti dožive poboljšanje ili potpuni oporavak, reaktivni artritis se može povremeno ponoviti nakon inicijalnog napada.
9. Pažljivo praćenje reaktivnog artritisa je veoma važno kako bi se spriječile komplikacije poput trajnih oštećenja zglobova.
10. Preventivne mjere uključuju odgovarajuću higijenu, siguran seks i izbjegavanje rizičnih ponašanja kako bi se smanjio rizik od infekcija koje mogu dovesti do reaktivnog artritisa.