Rak anusa

Šta je rak anusa?

Karcinom anusa je rijedak oblik raka koji se razvija u analnom kanalu, odnosno u tkivima anusa ili sluznici analnog kanala. Analni kanal je kratka cijev na kraju debelog crijeva i poveznica između anusa (otvora) i rektuma, donjeg dijela probavnog sistema. Anus je mjesto kroz koje se izbacuje stolica iz tijela. Simptomi karcinoma anusa mogu uključivati rektalno krvarenje i bol u analnoj regiji, a najčešći oblik liječenja karcinoma anusa uključuje kombinaciju hemoterapije i radioterapije. Ova kombinacija terapija povećava šanse za izlječenje, no, također može rezultirati i brojnim nuspojavama. Rano otkrivanje i adekvatno liječenje povećavaju šanse za izlječenje pacijenata sa karcinomom anusa.

Najčešći simptomi raka anusa

Simptomi raka anusa mogu se manifestovati kao uobičajeni probavni problemi te osjećaj dugotrajnog svrbeža u području anusa. 

Ostali simptomi mogu uključivati:

• Rektalno krvarenje, posebno za vrijeme pražnjenja crijeva.
• Osjetljivu ili tvrdu kvržicu na otvoru anusa.
• Bol.
• Promjene u crijevnim navikama, kao što su promjene u učestalosti ili konzistenciji stolice, izostanak stolice.
• Osjećaj stalne potrebe za pražnjenjem crijeva (tenesmus).

Važno je napomenuti da mnogi faktori mogu uzrokovati ove simptome, pa ako ste iskusili nešto od navedenog, ne znači nužno da se radi o karcinomu anusa. No, ukoliko primijetite ove simptome, ako se počnu pogoršavati ili ne nestaju u roku od nekoliko dana obavezno se javite svom ljekaru.

Šta uzrokuje rak anusa?

Analni rak nastaje kada genetska mutacija transformiše normalne ćelije u abnormalne koje se nekontrolirano razmnožavaju. Zdrave ćelije rastu i množe se određenom brzinom, a na kraju, u određeno vrijeme, umiru. Abnormalne ćelije rastu, množe se bez kontrole i ne umiru. Nagomilane abnormalne ćelije tada tvore masu (tumor) koji može napadati okolna tkiva i putem metastaza se širiti na druge dijelove tijela.

Jedan od glavnih uzročnika raka anusa je humani papiloma virus (HPV), koji se prenosi putem spolnog kontakta. HPV je prisutan u većini slučajeva raka anusa i smatra se najčešćim uzrokom ove bolesti. Faktori rizika uključuju stariju dob (50 godina i stariji), veći broj seksualnih partnera tokom života, analni seks, konzumiranje duhanskih proizvoda, prethodnu historiju raka (npr. grlića maternice, vulve ili vagine), HPV infekciju te upotrebu imunosupresivnih lijekova ili imunoloških poremećaja kao što je HIV/AIDS.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje 

Pregled će započeti razgovorom s ljekarom o simptomima, njihovom trajanju i medicinskoj historiji. Ljekar će se posebno osvrnuti na stanja koja mogu uticati na imunološki sistem pacijenta te će postaviti nekoliko pitanja o seksualnoj aktivnosti. Jako je važno da pacijent bude opušten i, bez stida, iskreno odgovara na pitanja.  

Nakon prikupljenih informacija, ljekar će obaviti digitalni rektalni pregled. Također će možda izvršiti analni Papa test ili biopsiju, odnosno uzeti uzorke ćelija za patološku analizu pod mikroskopom. Kod žena se mogu provesti i detaljni pregledi zdjelice. Dodatno, ljekari mogu preporučiti i endoskopske te slikovne pretrage.

Endoskopske pretrage, koristeći tanke i fleksibilne instrumente s osvjetljenjem, lećom i video kamerom, koriste se za pregled rektuma i anusa. Biopsija (uzimanje uzoraka tkiva za patološku analizu) također može biti dio ovih testova.

Endoskopski testovi obuhvataju:

• Anoskopiju za pregled anusa i donjeg dijela rektuma, koristeći kratku osvijetljenu cijev nazvanu anoskop.
• Fleksibilnu sigmoidoskopiju za pregled tumora i polipa u rektumu i analnom kanalu.
• Kolonoskopiju za pregled cijelog debelog crijeva radi otkrivanja tumora i polipa.

Slikovni testovi se koriste kako bi se dobio detaljniji uvid u tumore, uključujući njihovu veličinu i preciznu lokaciju. 

Neki od slikovnih testova koji se mogu koristiti su:

• Magnetska rezonanca (MRI).
• Transrektalni ultrazvuk.
• Kompjuterizirana tomografija (CT).
• Pozitronska emisijska tomografija (PET).

Ove pretrage i testovi pomažu ljekarima pri uspostavljanju dijagnoze i određivanju optimalnog plana liječenja za rak anusa. Pomoću podataka dobivenih iz pomenutih dijagnostičkih postupaka ljekar će odrediti u kojoj je fazi rak anusa. Faze raka anusa označeni su rimskim brojevima od 0 do IV, pri čemu niži brojevi označavaju manji rak koji je ograničen samo na anus. Faza IV ukazuje na to da se rak proširio na udaljene dijelove tijela.

Sistem uspostavljanja faze raka kontinuirano se razvija kako bi ljekari poboljšali dijagnostiku, a samim tim i liječenje. Na temelju faze raka anusa, ljekar će odabrati tretmane koji su najprikladniji za pacijenta. Tretman za rak anusa zavisi od faze raka, zdravlja i preferencijama pacijenta.

Uobičajeni pristup je kombinacija kemoterapije i zračenja. Hemoterapija koristi lijekove (dobivaju se intravenozno ili u obliku tableta) koji ubijaju brzorastuće ćelije, uključujući i ćelije raka, no, nažalost, ovi lijekovi također oštećuju zdrave brzorastuće ćelije, poput onih koje se nalaze u gastrointestinalnom traktu i folikulima dlake, što dovodi do nuspojava kao što su mučnina, povraćanje i gubitak kose. 

Terapija zračenjem koristi visokoenergetske zrake poput X-zraka i protona za uništavanje ćelija raka. Za vrijeme terapije, pacijent leži na stolu, dok se veliki aparat oko njega kreće, usmjeravajući zračenje prema određenim područjima tijela koja su zahvaćena rakom. Zračenje može oštetiti i zdravo tkivo u blizini područja koje se zrači, a nuspojave s kojima se pacijent može suočiti najčešće su crvenilo kože, ranice unutar i oko anusa, te stvrdnjavanje i sužavanje analnog kanala.

Obično se terapija zračenjem provodi pet ili šest sedmica, dok se hemoterapija najčešće obavlja tokom prve i pete sedmice. Raspored liječenja se prilagođava pacijentu.

Može li se rak anusa spriječiti?

Ne postoji u potpunosti efikasan način za prevenciju karcinoma anusa, ali postoje koraci koje možete poduzeti kako biste smanjili rizik od razvoja ove bolesti:

• Praktikovanje sigurnog seksa - korištenje kondoma tokom analnog seksa može smanjiti rizik od prenošenja HPV-a i HIV-a, koji su povezani s povećanim rizikom od raka anusa.
• Vakcinisanje protiv HPV-a - postoji vakcina koja pruža zaštitu od infekcije HPV-om. Preporučuje se cijepljenje adolescenata, uključujući i dječake i djevojčice, kako bi se smanjio rizik od razvoja raka anusa i drugih povezanih stanja. Cijepljenje također može biti dostupno za odrasle osobe.
• Prestanak konzumacije duhanskih proizvoda - pušenje povećava rizik od razvoja raka anusa. Ako pušite, razmislite o prestanku pušenja kako biste smanjili svoj rizik od razvoja ovog, ali i brojnih drugih oboljenja. Ako niste pušač, izbjegavajte izlaganje duhanskom dimu.

Koje su prognoze za ovo stanje?

Stope preživljavanja kod raka anusa variraju u zavisnosti od faze u kojoj se bolest nalazi. 

Prosječne stope preživljavanja za različite faze raka anusa su:

• Faza I i II - procijenjeno je da 83 posto ljudi preživi pet godina nakon dijagnoze.
• Faza III - procijenjeno je da 67 posto ljudi preživi pet godina nakon dijagnoze.
• Faza IV - procijenjeno je da 36 posto ljudi preživi pet godina nakon dijagnoze.

Važno je napomenuti da navedene stope preživljavanja služe samo kao procjena i da mogu varirati u zavisnosti od opšteg zdravstvenog stanja pacijenta te načina liječenja koje se primjenjuje kod pacijenta. Svaki slučaj raka anusa je jedinstven, pa je važno razgovarati s ljekarom o konkretnim prognozama i mogućnostima liječenja.

Važno je znati da…

1. Karcinom anusa je rijedak oblik raka. Prema podacima, čini manje od 2 posto svih karcinoma gastrointestinalnog trakta.
2. Glavni uzrok karcinoma anusa je infekcija humanim papiloma virusom (HPV). Određeni sojevi HPV-a, posebno tipovi 16 i 18, povezani su s većim rizikom od razvoja karcinoma anusa.
3. Pušenje duhana može povećati rizik od razvoja karcinoma anusa. Pušenje oštećuje ćelije u anusu i povećava osjetljivost na infekciju HPV-om.
4. Karcinom anusa češće se javlja kod žena nego kod muškaraca. Međutim, muškarci imaju tendenciju da imaju agresivnije oblike karcinoma anusa.
5. Rani simptomi karcinoma anusa mogu uključivati krvarenje iz anusa, svrbež, bol, osjećaj neugodnosti ili otvrdnuće u anusu, kao i promjene u crijevnom pražnjenju.
6. Redovni pregledi anusa, uključujući Papanicolaou test (Pap test) za rano otkrivanje ćelija koje mogu biti prekancerozne ili karcinomske, mogu biti važni za rano otkrivanje karcinoma anusa.
7. Liječenje karcinoma anusa može uključivati hirurško uklanjanje tumora, radioterapiju i hemoterapiju, zavisno od faze bolesti i individualnog slučaja.