Proktitis

Šta je proktitis?

Proktitis je upala unutrašnje obloge rektuma, tačnije mišićnog prolaza koji je povezan s donjim krajem debelog crijeva (područja koje se nalazi neposredno prije anusa). Naziv proktitis je nastao od riječi procto što označava rektum te itis što opisuje upalni proces. Za vrijeme pražnjenja crijeva, odnosno prolazak stolice kroz rektum, proktitis može izazvati bol, promjene u stolici, krvarenje i iscjedak, uz konstantan osjećaj potrebe za obavljanjem velike nužde. Ovi simptomi mogu biti kratkotrajni (kada se radi o akutnom, odnosno privremenom, obliku proktitisa), no postoje slučajevi kada proktitis prelazi u hronično stanje. 

Najčešći uzroci proktitisa uključuju upalne bolesti crijeva, poput Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa, te spolno prenosive infekcije. Također, proktitis se može razviti kao nuspojava radioterapije kod određenih oblika karcinoma.

Najčešći simptomi proktitisa

Prvi simptomi koji ukazuju da s rektumom nešto nije u redu, obično se manifestuju za vrijeme obavljanja nužde. Pacijenti najčešće osjećaju neugodu tokom pražnjenja crijeva, koju prati osjećaj osjetljivosti, peckanja ili grčeva. U nekim slučajevima pacijenti prijavljuju naglu pojavu potrebe za pražnjenjem crijeva, koja rezultira neuspješnim izbacivanjem stolice. 

Simptomi proktitisa za sve pacijente su različiti, ali najčešće uključuju:

• Čest ili konstantan osjećaj potrebe za pražnjenjem crijeva.
• Prisustvo krvi ili sluzi u stolici.
• Bol u području rektuma, te na lijevoj strani abdomena.
• Dijareju.
• Bol za vrijeme pražnjenja crijeva(dishezija).
• Oticanje ili osjećaj punoće u rektalnom području.
• Zatvor.

Šta uzrokuje proktitis?

Proktitis može nastati kao rezultat brojnih bolesti i zdravstvenih stanja, no upalu rektalne sluznice najčešće izazivaju:

• Upalne bolesti crijeva (IBD) – kod oko 30 posto ljudi s dijagnozom upalnih bolesti crijeva, poput Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa, može se javiti upala rektuma.
• Infekcije - spolno prenosive infekcije, posebno one koje se prenose analnim odnosom, mogu dovesti do proktitisa. Takve infekcije uključuju gonoreju, genitalni herpes i klamidiju. Također, infekcije koje se šire hranom, poput salmoneloze, šigeloze i kampilobakterioze, također mogu uzrokovati proktitis.
• Radioterapija za rak – odnosno radioterapija koja je usmjerena na rektum ili obližnja područja, kao što je prostata, može uzrokovati upalu rektuma. Radijacijski proktitis može započeti za vrijeme terapije zračenjem te trajati nekoliko mjeseci nakon tretmana, a može se razviti i godinama nakon završetka terapije.
• Antibiotici - koji se koriste za liječenje infekcija mogu narušiti ravnotežu korisnih bakterija u crijevima, što omogućava rast štetnih bakterija (poput Clostridium difficile) u rektumu.

U rjeđim slučajevima, proktitis se može javiti i u sljedećim oblicima:

• Diverzionski proktitis - ovaj oblik proktitisa može se pojaviti kod ljudi nakon određenih hirurških zahvata na debelom crijevu, koji preusmjeravaju prolaz stolice iz rektuma u hirurški stvoreni otvor (stoma).
• Proktitis izazvan hranom – najčešće se razvija kod dojenčadi koje konzumiraju mliječnu ili formulu na bazi soje. Također može biti prisutan i kod dojenčadi koja isključivo doje.
• Eozinofilni proktitis – izuzetno rijetko stanje koje se javlja kada se određena vrsta bijelih krvnih ćelija, nazvanih eozinofili, nakupi u rektalnoj sluznici. Eozinofilni proktitis obično pogađa samo djecu mlađu od 2 godine.
• Idiopatski proktitis - neki ljudi doživljavaju proktitis bez jasno definiranog uzroka, što se naziva idiopatski proktitis. Iako direktni uzrok možda nije očigledan, često se primjećuje da određene promjene u ishrani mogu pozitivno uticati na ove slučajeve. Idiopatski proktitis obično ima tendenciju da se javlja u ponavljajućim epizodama i može preći u hronično stanje. Praksa pokazuje da se kod otprilike 10 posto pacijenata idiopatski proktitis kasnije razvija u ulcerozni kolitis.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnostički postupak će obično početi razgovorom s ljekarom koji će usmjeriti pitanja na simptome s kojima se pacijent suočava nakon čega slijedi fizički pregled rektuma kako bi se potražili znakovi proktitisa, uključujući digitalni rektalni pregled i anoskopiju. 

Ako se sumnja na proktitis, ljekar, da bi bolje shvatio potencijalne uzroke ili prirodu problema, će posebnu pažnju posvetiti sljedećim stavkama:

• Nedavno korištenim lijekovima.
• Postojanju porodične anamneze autoimunih bolesti.
• Informacijama o seksualnoj aktivnosti i upotrebi zaštite tokom seksualnog odnosa.
• Nedavna putovanja u inostranstvo.

Na temelju odgovora i kliničke procjene, ljekar će odlučiti koji dodatni testovi su potrebni kako bi se pravilno postavila dijagnoza. Ovi testovi mogu uključivati:

• Krvne pretrage – pomoću kojih se mogu identificirati infekcije i drugi uzročnici koji mogu biti uzrok proktitisa. Također može pružiti informacije o eventualnom gubitku krvi ili prisutnosti povećanog broja bijelih krvnih ćelija.
• Analiza uzorka stolica -  koja može otkriti infekcije, krvarenje ili povećan broj bijelih krvnih ćelija.
• Rektalna kultura - ovaj test uključuje uzimanje uzorka iz unutrašnjosti rektuma pomoću pamučnog štapića koji se zatim stavlja u kulturu kako bi se identificirale bakterije ili virusi prisutni u uzorku.
• Proktoskopija - pregled unutrašnjosti rektuma pomoću kratkog, krutog instrumenta s osvijetljenom kamerom na kraju. Ako je potrebno, tokom ovog postupka, ljekar može uzeti uzorak tkiva za biopsiju.
• Fleksibilna sigmoidoskopija - za pregled donjeg dijela debelog crijeva, uključujući sigmoidni kolon, koristi se fleksibilni sigmoidoskop. Ovaj postupak se primjenjuje ako se sumnja na bolesti debelog crijeva poput upalnih bolesti crijeva ili gastrointestinalnih infekcija. Prije ovog testa možda će biti potrebna priprema crijeva.

Liječenje proktitisa varira u zavisnosti od uzroka upale. Kada je uzročnik proktitisa infekcija, liječenje obično uključuje primjenu odgovarajućih antibiotika ili antivirusnih lijekova. Kod proktitisa povezanog s radijacijskom terapijom, mogu se koristiti lijekovi za ublažavanje simptoma, omekšivači stolice te medicinske procedure za uklanjanje oštećenog tkiva. Proktitis povezan s upalnim bolestima crijeva često zahtijeva protuupalne lijekove ili imunosupresivne lijekove. U težim slučajevima, može biti potrebna operacija kojom se vrši uklanjanje oštećenog dijela probavnog trakta. Na osnovu uzroka i ozbiljnosti stanja, ljekar će svakom pacijentu individualno napraviti plan liječenja. 

Može li se proktitis spriječiti?

Primarna stavka za smanjenje rizika od proktitisa, je poduzimanje svih koraka za zaštitu od spolno prenosivih infekcija (SPI). Najefikasniji način prevencije SPI-a je suzdržavanje od seksualnog odnosa, posebno analnog. 

Ako ste seksualno aktivni, možete smanjiti rizik od SPI-a na sljedeće načine:

• Ograničite broj seksualnih partnera.
• Koristite kondome od lateksa tokom svakog seksualnog kontakta.
• Izbjegavajte seksualni odnos s osobama koje imaju neobične rane ili iscjedak u genitalnom području.

Ako vam je dijagnosticirana spolno prenosiva infekcija, prestanite sa seksualnim odnosom dok ne završite liječenje. Obavezno se konsultujte se sa svojim ljekarom kako biste saznali kada je sigurno ponovno započeti seksualni odnos.

Rizik od gastrointestinalnih infekcija, uključujući trovanje hranom, možete smanjiti pridržavajući se sigurnih praksi rukovanja hranom i pažljivo birajući hranu koju konzumirate, posebno kada putujete u inostranstvo. Nažalost, ne postoje preventivne mjere za sprečavanje upalnih bolesti crijeva (IBD) ili radijacijskog proktitisa.

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Većina pacijenata sa dijagnozom proktitisa pozitivno reaguje na terapiju. U akutnim slučajevima, pacijenti se obično oporave u razdoblju od četiri do osam sedmica (važi za odrasle osobe), dok kod dojenčadi oporavak može potrajati i do nekoliko mjeseci. U slučajevima hroničnoga proktitisa koji je povezan sa upalnim bolestima crijeva, pacijenti mogu primijetiti da se upala povremeno pojavljuje i nestaje. U takvim slučajevima, najbolje rješenje je konsultacija s ljekarom specijalistom koji će preporučiti odgovarajući tretman za liječenje upale. Manji postotak ljudi može razviti hronični radijacijski proktitis koji traje znatno duže. U slučajevima hroničnog proktitisa postoji veći rizik od komplikacija koje mogu zahtijevati složenije terapijske pristupe. 

Neobrađeni ili neodgovarajuće tretirani proktitis može izazvati ozbiljne komplikacije, uključujući:

• Anemiju - što dovodi do umora, vrtoglavice, nedostatka daha, glavobolja i promjene boje kože.
• Čireve - produžena upala rektuma može izazvati pojavu čireva na unutrašnjoj sluznici.
• Fistule – u slučajevima kad čirevi prodiru kroz crijevni zid, stvarajući abnormalne prolaze između crijeva i drugih organa ili tkiva, kao što su koža, mjehur ili vagina.

Važno je znati da… 

1. Proktitis je upala rektuma, odnosno zadnji dio debelog crijeva. To može uzrokovati različite simptome i neugodnosti povezane s probavom.
2. Proktitis može imati različite uzroke, uključujući bakterijske infekcije, virusne infekcije, seksualno prenosive infekcije (SPI), autoimune bolesti poput ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti te ozljede rektuma.
3. Glavni simptomi proktitisa uključuju bol u rektalnom području, krvarenje iz rektuma, često pražnjenje crijeva, proljev ili konstipaciju te osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva.
4. Dijagnoza se obično postavlja na temelju fizičkog pregleda, anamneze pacijenta, testiranja i endoskopije rektuma.
5. Terapija proktitisa ovisi o uzroku i ozbiljnosti simptoma. Uzročnik može zahtijevati antibiotike, a protuupalni lijekovi često se koriste za smanjenje upale.
6. Proktitis može biti posljedica određenih SPI, kao što su klamidija i gonoreja, koje se mogu prenositi tokom analnog seksa.
7. Dok akutni proktitis obično traje kratko, hronični proktitis može biti prisutan duže i zahtijeva dugotrajno liječenje.
8. Prakticiranje sigurnog seksa i redovni pregledi mogu pomoći u prevenciji proktitisa povezanog sa SPI.
9. Proktitis može značajno uticati na kvalitet života pacijenata, uzrokujući neugodnost i bol. Pravovremena dijagnoza i terapija ključni su za upravljanje ovim stanjem.
10. Liječenje proktitisa često uključuje saradnju različitih medicinskih stručnjaka, uključujući gastroenterologe, infektologe i specijaliste za zarazne bolesti, ovisno o uzroku i ozbiljnosti stanja.