Skip to main content

Preeklampsija

Šta je preeklampsija?

Preeklampsija je komplikacija koja se javlja kada trudnica ima visok krvni pritisak, visoke nivoe proteina u mokraći koji ukazuju na oštećenje bubrega (proteinurija) ili druge znakove oštećenja organa. Obično se razvija nakon 20. sedmice trudnoće kod žena čiji je krvni pritisak prethodno bio normalan. U nekim slučajevima preeklampsija se može javiti i ranije, a u pojedinim se javlja nekoliko sedmica prije očekivanog termina porođaja. Neliječena preeklampsija može dovesti do ozbiljnih, pa čak i smrtonosnih komplikacija za majku i bebu.

Za najbolji ishod ovog stanja, vrlo često se preporučuje rani porođaj. Vrijeme porođaja zavisi od težine preeklampsije i gestacijske dobi fetusa. Prije porođaja, liječenje preeklampsije uključuje pažljivo praćenje trudnice što zahtjeva češće kontrole i lijekove za kontrolu krvnog pritiska. Preeklampsija se takođe može razviti i nakon porođaja, što se naziva postpartalna preeklampsija.

 

Najčešći simptomi preeklampsije

Preeklampsija se odlikuje visokim krvnim pritiskom, proteinurijom ili drugim pokazateljima oštećenja bubrega ili drugih organa. Simptomi preeklampsije često mogu biti neprimjetni. Preeklampsija se najčešće otkriva za vrijeme redovnih kontrolnih pregleda.

Pored visokog krvnog pritiska, znaci i simptomi preeklampsije mogu uključivati:

  • Povećanje proteina u mokraći (proteinurija) ili drugi pokazatelji problema sa bubrezima
  • Smanjenje broja trombocita u krvi (trombocitopenija)
  • Povišene vrijednosti jetrenih enzima koji ukazuju na probleme sa jetrom
  • Intenzivne glavobolje
  • Promjene u vidu, poput privremenog gubitka vida, zamagljenog vida ili osjetljivosti na svjetlost
  • Kratak dah uzrokovan tečnošću u plućima
  • Bol u gornjem dijelu abdomena, obično ispod rebara s desne strane
  • Mučnina ili povraćanje

Povećanje telesne težine i oticanje (edem) su uobičajeni tokom zdrave trudnoće. Međutim, nagli porast tjelesne težine ili naglo pojavljivanje edema, posebno na licu i rukama, također mogu biti znakovi preeklampsije. Pregledi za vrijeme trudnoće su obavezni kako bi se pratilo zdravlje majke, ali i napredak fetusa. Ukoliko primijetite na sebi neki od prethodno opisanih simptoma ili promjene koje vam nisu uobičajne obavezno se javite svom ginekologu.

 

Šta uzrokuje preeklampsiju?

Stručnjaci se slažu da preeklampsija vjerojatno nastaje kao posljedica više različitih faktora te da započinje u posteljici, organu koji, za vrijeme trudnoće, osigurava hranu fetusu. U ranoj fazi trudnoće, formiraju se nove krvne žile koje opskrbljuju posteljicu kisikom i hranjivim tvarima. Kod žena s preeklampsijom, čini se da se ove krvne žile ne razvijaju ili ne funkcionišu ispravno. Problemi s cirkulacijom krvi u posteljici mogu dovesti do nepravilne regulacije krvnog pritiska kod majke.

Pored preeklampsije, postoje i drugi poremećaji visokog krvnog pritiska koji se mogu javiti za vrijeme trudnoće:

  • Gestacijska hipertenzija - visok krvni pritisak koji se javlja nakon 20. sedmice trudnoće bez problema s bubrezima ili drugim organima. Kod nekih žena gestacijska hipertenzija može prerasti u preeklampsiju.
  • Hronična hipertenzija - visok krvni pritisak koji je bio prisutan prije trudnoće ili koji se javlja prije 20. sedmice trudnoće. Ako visok krvni pritisak traje više od tri mjeseca nakon trudnoće, naziva se hronična hipertenzija.
  • Hronična hipertenzija s preeklampsijom - javlja se kod žena koje su imale dijagnozu hronične hipertenzije prije trudnoće, a zatim razvijaju pogoršanje visokog krvnog pritiska, proteinuriju ili druge zdravstvene komplikacije tokom trudnoće.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje 

Preeklampsija se obično dijagnosticira na redovnom prenatalnom pregledu na kojem ginekolog posebnu pažnju obraća na težinu, krvni pritisak i urin. 

U slučaju sumnje na preeklampsiju, ginekolog predlaže neke od sljedećih provjera:

  • Dodatne krvne testove kako bi provjerio funkciju bubrega i jetre.
  • Sakupljanje urina u periodu od 24 sata radi praćenja prisustva proteina.
  • Ultrazvuk i druge preglede fetusa kako bi procijenio veličinu fetusa i količinu amnionske tečnosti.

Preeklampsija se može klasifikovati kao blaga ili teška. Blaga preeklampsija se dijagnosticira ako imate visok krvni pritisak i povišene nivoe proteina u urinu. 

Dijagnoza teške preeklampsije postavlja se ako imate simptome blage preeklampsije, kao i:

  • Vidljive znakove oštećenja bubrega ili jetre (ovo potvrđuju krvni testovi).
  • Nizak broj trombocita.
  • Prisustvo tečnosti u plućima.
  • Glavobolje i vrtoglavice.
  • Probleme sa vidom, zamagljen vidi ili prisustvo mrlja.

Liječenje preeklampsije zavisi od ozbiljnosti preeklampsije i stepena trudnoće. Kod trudnica s dijagnozom preeklampsije koje su se približile punom terminu (37 ili više sedmica trudnoće) ljekari će najvjerovatnije preporučiti izazivanje ranijeg poroda. Može se odabrati vaginalni porod, no ponekad se, zbog ozbiljnosti dijagnoze, preporučuje carski rez. Ljekar može propisati lijekove koji će potaknuti razvoj pluća fetusa te kontrolisati krvni pritisak dok se ne osiguraju svi uslovi za porod bez rizika. Ponekad je sigurnije obaviti raniji porod nego produžavati trudnoću i time dovesti trudnicu pred rizik od brojnih komplikacija.

Kod trudnica kod kojih se preeklampsija razvije ranije u trudnoći, preporučljivi su češći prenatalni pregledi (koji uključuju ultrazvuk, testove urina i krvne pretrage) kako bi se trudnoća produžila, odnosno omogućio adekvatan rast i razvoj fetusa. Trudnicama s ovom dijagnozom preporučljivo je redovno praćenje krvnog pritiska u kućnim uslovima, a ukoliko se radi o teškoj preeklampsiji, može biti potrebna i hospitalizacija do poroda.

U slučaju pogoršanja preeklampsije ili ako postane ozbiljnija, potrebno je izvršiti porod.

Tokom porođaja i nakon njega, osobe s preeklampsijom često primaju intravenski magnezij kako bi se spriječio razvoj eklampsije (napadi izazvani preeklampsijom). Nakon poroda, preporučljivo je praćenje pacijentice i to u periodu od minimalno sedam sedmica kako bi se utvrdilo da su se simptomi u potpunosti povukli.

 

Može li se preeklampsija spriječiti?

Trudnicama sa povećanim faktorima rizika, preporučuje se pridržavanje mjera prije i tokom trudnoće kako bi se smanjio rizik od razvoja preeklampsije. Ove mjere mogu uključivati sljedeće:

  • Smanjenje tjelesne težine (u slučajevima prekomjerne težinu ili pretilosti prije trudnoće).
  • Praćenje krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi, posebno u slučajevima pozitivne porodične anamneze visokog krvnog pritiska ili dijabetesa.
  • Održavanje redovne tjelesne aktivnosti.
  • Osiguravanje dovoljne količine sna.
  • Konzumiranje zdrave prehrane s ograničenom količinom soli i izbjegavanje kofeina.

Istraživanja su pokazala da dnevno uzimanje aspirina smanjuje rizik od razvoja preeklampsije za otprilike 15 posto. Ako spadate u grupu trudnica sa visokim faktorima rizika za preeklampsiju, vaš ginekolog može preporučiti početak uzimanja aspirina u ranoj fazi trudnoće, obično prije 12. sedmice trudnoće.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Ukoliko se ne tretira, preeklampsija može predstavljati ozbiljnu prijetnju, kako za trudnicu, tako i za fetus. Prije poroda, česte komplikacije povezane s preeklampsijom uključuju prijevremeni porod, nisku porođajnu težinu djeteta i abrupciju posteljice. Preeklampsija može dovesti do razvoja HELLP sindroma (hemoliza, povišeni jetreni enzimi i nizak broj trombocita). Ova komplikacija nastaje kada preeklampsija oštećuje jetru, crvena krvna zrnca te ometa zgrušavanje krvi. Simptomi HELLP sindroma uključuju zamagljen vid, bol u prsima, glavobolju i krvarenje iz nosa.

Nakon poroda, postoji povećani rizik od razvoja bubrežnih bolesti, srčanog ili moždanog udara te je povećan rizik od razvoja preeklampsije u budućim trudnoćama.

 

Važno je znati da…

  1. Preeklampsija je stanje koje karakterišu visok krvni pritisak i pojava proteina u mokraći trudnice posle 20. sedmice trudnoće. Može imati ozbiljne posljedice po zdravlje majke i bebe.
  2. Glavni simptomi preeklampsije su visok krvni pritisak, oticanje ruku, nogu i lica, proteinuria (pojava proteina u mokraći), glavobolja, zamagljen vid, problemi sa disanjem i bol u stomaku.
  3. Preeklampsija je relativno česta komplikacija trudnoće i može se javiti u 5-8 osam trudnoća.
  4. Tačni uzroci preeklampsije nisu potpuno razumljivi, ali se smatra da su uključeni faktori kao što su problemi sa krvnim sudovima, genetski faktori, autoimuna reakcija i problemi s posteljicom.
  5. Preeklampsija može dovesti do komplikacija kao što su oštećenje bubrega, oštećenje jetre, moždani udar, srčani udar, epileptički napadi i sindrom HELLP (hemoliza, povišene jetrene enzime i niska koncentracija trombocita).
  6. Preeklampsija može uticati na rast i razvoj fetusa, a u težim slučajevima može dovesti do prijevremenog porođaja, manjka plodne vode, placentalne insuficijencije i intrauterine smrti.
  7. Redovne prenatalne kontrole, zdrava ishrana, fizička aktivnost, kontrola krvnog pritiska i prestanak pušenja mogu pomoći u smanjenju rizika od preeklampsije. U slučaju ozbiljne preeklampsije, lijekovi koji snižavaju krvni pritisak mogu se koristiti za kontrolu simptoma i sprečavanje daljih komplikacija.
  8. Preeklampsija obično nestaje nakon porođaja, ali u nekim slučajevima može se razviti nakon porođaja, što se naziva postpartalna preeklampsija. Zato je važno da žene budu praćene i nakon porođaja.