Polio
Šta je polio?
Polio, bolest poznata i pod nazivom dječja paraliza, je virusna bolest koja obično utiče na živce u leđnoj moždini i moždanom stablu, što može dovesti do paralize udova i problema sa disanjem. Zbog dobre procijepljenosti širom svijeta, postignuta je redukcija broja oboljelih i broj slučajeva poliomijelitisa je u posljednjih nekoliko godina značajno smanjen, ali virus se i dalje širi u područjima s niskom stopom vakcinacije. Afričke, bliskoistočne i južnoazijske zemlje su pod većim rizikom od širenja ove bolesti, a čak i vakcinisani putnici koji planiraju posjetu navedenim zemljama, prije putovanja, trebaju razmotriti primanje dodatne doze inaktivirane poliovirusne vakcine.
Najčešći simptomi bolesti
Većina ljudi zaraženih poliovirusom (od 70 do 95 posto), koji uzrokuje dječju paralizu, nema simptome. Od onih koji se suočavaju sa simptomima (njih otprilike pet posto) razvija blagu verziju bolesti, poznatu kao abortivni poliomijelitis. Ovaj oblik bolesti uzrokuje simptome slične gripi (visoku tjelesnu temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima, upalu grla, bolove u stomaku, gubitak apetita, mučninu, povraćanje). Simptomi traju dva do tri dana nakon čega se pacijent osjeća bolje.
Oko jedan posto zaraženih razvija teži oblik bolesti, nazvan neparalitički poliomijelitis, koji traje duže od nekoliko dana i može uzrokovati bolove i ukočenost u vratu, rukama ili nogama, glavobolju te druge simptome. Nakon toga može uslijediti druga faza bolesti, poznata pod nazivom paralitički poliomijelitis koji je najteži, ali i najrjeđi oblik ove bolesti. Simptomi paralitičkog poliomijelitisa su: intenzivan bol, osjetljivost na dodir, grčevi, slabost u mišićima te paraliza.
Post-polio sindrom je pojava novih simptoma ili progresija postojećih problema koji se obično javljaju mnogo godina nakon infekcije i mogu uključivati slabost mišića, umor, gubitak mišića, probleme s disanjem ili gutanjem i smanjenu toleranciju na niske temperature.
Šta uzrokuje polio?
Poliomijelitis nastaje uslijed zaraze poliovirusom, koji uglavnom utiče na nervne ćelije u kičmenoj moždini i moždanom stablu, kontrolišući pokret mišića, dok ćelije koje kontrolišu čula obično nisu zahvaćene. Divlji tip poliovirusa, koji se prirodno javlja, eliminisan je u većini zemalja, ali druga verzija virusa, nazvana poliovirus iz vakcine (VDPV), koja se razvija unutar zajednice ili regije u kojoj nivo procijepljenosti nije adekvatan, u današnje vrijeme uzrokuje većinu infekcija širom svijeta. Oslabljeni virus u oralnoj vakcini ne uzrokuje bolest, ali može se širiti i mutirati u virus divljeg tipa ako se širi u zajednicama s niskom stopom vakcinacije.
Uspostavljanje dijagnoze i liječenje
Polio se često prepoznaje po simptomima poput ukočenosti vrata i leđa, abnormalnih refleksa ili slabosti mišića, a dijagnoza se može potvrditi laboratorijskim testiranjem uzorka stolice koji otkriva prisutnost poliovirusa.
Testiranje uzorka iz grla se ne preporučuje jer je manje pouzdan. U slučajevima sumnje na prisustvo poliovirusa, preporučuje se i test cerebrospinalne tekućine kako bi se isključile druge bolesti nervnog sistema.
Budući da ne postoji lijek za polio, kao oblik liječenja se preporučuje odmor i druge mjere samopomoći koje ubrzavaju oporavak i sprečavaju komplikacije. Ovisno o težini bolesti, tretman za liječenje polio bolesti najčešće uključuju odmor u krevetu, primjenu sredstava protiv bolova, primjenu toplih i vlažnih obloga za kontrolu bolova i grčeva u mišićima, pomoć pri disanju putem prijenosnih ventilatora, primjenu fizikalne terapije kako bi se spriječili deformiteti kostiju i gubitak mišićne funkcije, te upotrebu udlaga ili drugih pomagala kako bi se potaknuo pravilan položaj i poravnanje kičme i udova.
Može li se polio spriječiti?
Prevencija dječje paralize se najefikasnije postiže vakcinacijom, koja se obično sprovodi u djetinjstvu. Ukoliko niste vakcinisani kao dijete ili nemate provjerene informacije o vlastitoj imunizaciji, preporučljivo je da se konsultujete sa svojim ljekarom i razmotrite mogućnost vakcinacije.
Preporučeni raspored vakcinacije protiv poliomijelitisa u djetinjstvu uključuje četiri vakcine:
- Prvu injekciju sa dva mjeseca
- Drugu injekciju sa četiri mjeseca
- Treću injekciju između 6 i 18 mjeseci
- Booster shot (revakcinaciju) između 4 i 6 godina.
Ukoliko postoji potreba da se odrasla osoba vakciniše protiv dječje paralize, obično se to izvodi u tri etape, s dvije doze u razmaku od jednog do dva mjeseca, dok se treća doza daje šest do 12 mjeseci nakon druge. Osobama koje planiraju putovati u područja svijeta gdje još uvijek postoje brojni slučajevi dječje paralize, rade u laboratorijima u kojima mogu doći u kontakt sa poliovirusom ili rade sa pacijentima koji su izloženi poliovirusu, preporučuje se dodatna doza poliomijelitis vakcine ili kompletna imunizacija (ukoliko nije obavljena u djetinjstvu).
Postoje dvije vrste vakcina protiv poliomijelitisa - jedna je umrtvljena (poznata kao Salkova vakcina) koja se ubrizgava injekcijom, dok se druga vakcina naziva živa oslabljena vakcina (poznata još i kao Sabinovo cjepivo) koje se uzima na usta. Iako živo cjepivo obično pruža bolju zaštitu, postoji vrlo rijetka mogućnost da uzrokuje poliomijelitis, posebno kod osoba s oslabljenim imunološkim sistemom. Iz tog razloga se ne preporučuje primjena živog cjepiva kod osoba s oštećenim imunološkim sistemom niti kod osoba koje su u bliskom kontaktu s njima, zbog mogućeg izlučivanja virusa u stolici nakon cijepljenja.
Koje su prognoze za ovo oboljenje?
Većina slučajeva dječje paralize obično traje od nekoliko dana do sedmice, ali nije moguće predvidjeti ko će razviti trajnu paralizu nakon infekcije. Nakon početnog oporavka, mogu se pojaviti novi simptomi koji dovode do post-polio sindroma, posebno kod osoba koje su kao dijete oboljele od dječje paralize. Iako za dječju paralizu ne postoji lijek, većina oboljelih se uspješno oporavi bez dugotrajnih posljedica. Međutim, slabost mišića ili paraliza mogu biti trajne. Post-polio sindrom se javlja kada se simptomi dječje paralize vrate godinama nakon oporavka. To se obično događa između 15 i 40 godina nakon početne infekcije. Post-polio sindrom može uzrokovati umor, slabost mišića, atrofiju mišića, otežano disanje ili gutanje, skoliozu i bol u zglobovima, mišićima i kostima. Kako vrijeme prolazi, simptomi se mogu pogoršavati.
Post-polio sindrom nije zarazan i može se javiti samo kod osoba koje su prethodno oboljele od dječje paralize. Iako većina ljudi preživi neparalitični poliomijelitis, kod otprilike 10 posto osoba bolest može imati smrtni ishod.
Važno je znati da…
- Polio bolest je uzrokovana poliovirusom, koji je specifičan po fekalno-usmenom putu prenosa. To znači da se virus može prenijeti kada osoba proguta hranu ili piće koje je kontaminirano fekalijama zaražene osobe.
- Ova bolest je bila najviše prisutna u 20. stoljeću, a njen najveći udarac bio je u 1950-ima.
- Osobe s poliomijelitisom mogu doživjeti paralizu mišića, što može uključivati paralizu disajnih mišića i uzrokovati smrt. Međutim, većina zaraženih osoba nema nikakvih simptoma ili ima blage simptome slične gripi.
- Albert Sabin i Jonas Salk su dvojica naučnika koji su radili na razvoju vakcine protiv polio bolesti. Salk je razvio prvu vakcinu, koja je bila dostupna 1955. godine, dok je Sabinova vakcina, koje se uzima oralno, postala dostupno kasnije.
- Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pokrenula je Globalnu inicijativu za eradiciranje poliomijelitisa (GPEI) 1988. godine s ciljem iskorjenjivanja polio bolesti širom svijeta. Zahvaljujući naporima GPEI-a, broj slučajeva polio bolesti u svijetu opao je za 99 posto od 1988. godine.
- U 2019. godini bilo je manje od 150 slučajeva polio bolesti u svijetu, što je značajan pad u odnosu na desetljeća prije toga. Iako je bolest gotovo iskorijenjena, još uvijek postoje izazovi u njenom potpunom iskorjenjivanju, posebno u siromašnim i područjima svijeta koji su pogođeni ratom.