Skip to main content

Peptički ulkus ili Čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu

Šta je Peptički ulkus?

Peptički ulkus, poznat i pod nazivima čir na dvanaestopalačnom crijevu, čir na želucu te duodenalni ulkus je oboljenje koje se javlja kada se u želucu ili prvom dijelu tankog crijeva pojave otvorene rane, odnosno čirevi. Želudac svakog čovjeka obavijen je slojem guste sluzi koja služi kao zaštita od jake kiseline koja probavlja hranu. Kada se ovaj sloj ošteti kiselina prodire na stijenke želuca, stvarajući rane, odnosno čireve. Ovo bolno stanje ustvari je rezultat bakterijske infekcije te konzumacije velike količine nesteroidnih protuupalnih lijekova koji izjedaju zaštitni sloj probavnog sistema.

 

Najčešći simptomi Peptičkog ulkusa

Prvi i glavni simptom Peptičkog ulkusa je bol u stomaku. Od mjesta koje je zahvaćeno Peptičkim ulkusom, te starosti bolesnika zavisi intenzitet boli koji će bolesnik osjećati. Zabilježeno je da se intenzitet boli kod osoba sa ovim oboljenjem pojačava u proljeće i u jesen, a postoje i mirna razdoblja kada pacijenti uopšte ne osjeća bolove. Bol se najčešće javlja kada je pacijent gladan, odnosno kada je želudac prazan ili tokom noći. Nakon konzumacije hrane ili antiacidnih lijekova (lijekova koji neutrališu želučanu kiselinu), bolovi nestaju, ali to stanje obično traje samo do sljedeće epizode gladi. Kod nekih pacijenata, objedovanje može pogoršati bolove u stomaku, pa posežu za tabletama za bolove koje dodatno oštećuju zaštitni sloj probavnog sistema. 

Kod nekih pacijenata mogući simptomi su i:

  • Gubitak apetita
  • Gubitak tjelesne težine
  • Mučnina i povraćanje
  • Crna stolica ili tragovi krvi u stolici
  • Tragovi tamne ili svježe krvi u sadržaju koji je pacijent ispovraćao
  • Žgaravica
  • Nadutost

 

Šta uzrokuje Peptički ulkus?

Istraživanja pokazuju da jedna od deset osoba u dobi od 20-45 godina dobije čir na dvanaestopalačnom crijevu ili želucu. Pod većim rizikom za oboljenje su ljudi koji u porodici imaju članove porodice koji su oboljeli od Peptičkog ulkusa, ljudi koji često koriste lijekove za bolove, nesteroidne protuupalne lijekove za liječenje drugih bolesti, konzumiraju alkohol ili cigarete. Glavni uzročnik ovog oboljenja je bakterija H. pylori, prehrambene navike nemaju nikakve veze s uzrokom nastanka ovog oboljenja, iako se donedavno smatralo da je ljuta ili prezačinjena hrana jedan od glavnih razloga za pojavu čira na želucu.  

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza se postavlja na pregledu, rendgenom abdomena ili endoskopijom, odnosno direktnim pregledom gornjeg gastrointestinalnog trakta u koji je uključen detaljan pregled jednjaka, želuca i dvanaestopalačnog crijeva. Endoskopom (malom cjevčicom koja je osvijetljena na vrhu i koja se uvodi kroz usta) ljekar snima i utvrđuje u kakvom su stanju vaši unutrašnji organi, ima li upala, krvarenja, čireva, tumora i sličnih stanja. Doktor može uzeti i mali uzorak tkiva kako bi napravio biopsiju ili zaustaviti krvarenje posebnim lijekovima koji se endoskopom ubrizgavaju u nadraženo područje. Nakon ovih analiza, doktor će vas vjerovatno poslati i na provjeru kojom će se utvrditi da li u vašem organizmu ima H. pylori koja je, kako istraživanja pokazuju, prisutna u organizmu pedest posto svjetskog stanovništva. Iako se još uvijek ne zna pravi način širenja ove bakterije ono što je poznato jeste da većina ljudi živi bez simptoma i općenito saznanja da ima ovu bakteriju. 

Tek deset do petnaest posto ljudi koji imaju H. pylori razviju i Peptički ulkus ili druge probavne smetnje. Prisustvo H. pylori u organizmu se potvrđuje pomoću testova krvi, daha, stolice i tkiva. Kada se ustanove prisustvo H.pylori u organizmu i Peptičkog ulkusa, doktor će najvjerovatnije preporučiti trojnu terapiju, koja traje najmanje dvije sedmice i u dosadašnjoj praksi se pokazala kao najdjelotvornija. Trojna terapija se sastoji od kombinacije dva antibiotika (s ciljem uništavanja bakterije i smanjenja želučane kiseline) te lijeka za zaštitu sluzokože želuca. Trojna terapija, iako je vrlo djelotvorna u eliminaciji bakterije i smanjenju simptoma Peptičkog ulkusa, nekim pacijentima može biti vrlo naporna zbog velike količine nuspojava poput: mučnine, povraćanja, glavobolje te gljivičnih infekcija (kod žena). 

 

Može li se Peptički ulkus spriječiti?

Zdrav životni stil koji uključuje zdravu, ne previše masnu hranu, tjelovježbu, izbjegavanje alkoholnih i duhanskih proizvoda te smanjenje konzumacije lijekova odličan su način da spriječite nastanak Peptičkog ulkusa. Ukoliko morate konzumirati lijekove, preporučuje se da ih konzumirate uz obrok, a ako primijetite da vam ne odgovaraju, posavjetujte se sa svojim doktorom o adekvatnoj zamjeni.

 

Koje su prognoze za ovo oboljenje?

Konzumacija propisane terapije bez preskakanja (koja je vrlo djelotvorna i u devedeset posto slučajeva znači da se ovo oboljenje, nakon izlječenja, više neće javljati) za nekoliko sedmica izliječit će Peptički ulkus, a pacijent će nastaviti živjeti bez bolova u stomaku. U slučaju komplikacija – perforacije (pucanja) ili krvarenja, za liječenje ovog oboljenja mogu se koristiti i hirurške metode. Bez obzira koji je direktni uzročnik za pojavu ovog oboljenja bio - konzumacija lijekova ili H.pylori, načini za prevenciju ovog oboljenja su univerzalni: ne pretjerujte s lijekovima i uvijek se konsultujte sa svojim ljekarom prije uzimanja bilo kakve terapije. Vodite računa o ličnoj higijeni, često perite ruke i ne koristite predmete za jelo ili piće koje je neko koristio prije vas, jer se ne može sa sigurnošću reći na koji način se prenosi H. pylori. Konzumacija nutritivno bogatih namirnica, kvalitetan san i redovna tjelovježba uvijek su odličan način da održavate svoj imunitet jakim i smanjite mogućnost oboljenja od ove, ali i ostalih bolesti.  

 

Važno je znati da…

  1. Još uvijek se ne zna tačan način širenja bakterije H. pylori. Pretpostavlja se da je način prenosa konzumacija hrane ili vode, te ljubljenje (jer je kod nekih pacijenata pronađena u pljuvačci).
  2. Iako se smatra da je stres univerzalni razlog za mnoga oboljenja, nema niti jedan dokaz da je stres povezan sa nastankom čira na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu. Jedini poznati uzročnici su bakterija H.pylori i konzumacija nesteroidnih, protuupalnih lijekova.
  3. Mlijeko, ako imate Peptički ulkus, može privremeno olakšati bol u vašem stomaku, ali dugoročno donosi više štete nego koristi jer konzumacija mlijeka navodi vaš želudac da proizvodi više želučane kiseline i probavnih sokova što će pogoršati bolove, ali i ostale simptome.
  4. Većina ljudi (gotovo 75 posto) uopšte nema simptome Peptičkog ulkusa.
  5. Čirevi u gastrointestinalnom traktu mogu uzrokovati nekoliko vrsta komplikacija poput krvarenja, perforacije (pucanja, odnosno prodiranja čira kroz zid želuca ili dvanaestopalačnog crijeva te opstrukcije (kada čir blokira hranu da dođe do želuca).
  6. Neki čirevi mogu izazvati jako krvarenje tako da će pacijentu biti potrebno bolničko liječenje i transfuzija krvi dok drugi, blaži oblici krvare postepeno i, kod oboljele osobe, uzrokuju anemiju.
  7. Iako ovo oboljenje, u pravilu, nije opasno, ponekad (ako se čirevi vraćaju, sprečavaju hranu da dođe do stomaka, krvare ili ne zacjeljuju ni nakon terapije) je potrebno pribjeći hirurškom liječenju odnosno odstranjenju čireva te reduciranju želučane kiseline u vašem gastrointestinalnom traktu.