Osteomijelitis

Šta je osteomijelitis?

Osteomijelitis je infekcija koštane strukture koju uzrokuju bakterije ili gljivice. Infekcija uzrokuje bolno oticanje koštane srži i mekog tkiva unutar kostiju, a nastaje kao rezultat širenja infekcije krvotokom ili prelaskom iz obližnjeg tkiva, dok se u nekim slučajevima infekcija može razviti u samoj kosti uslijed povrede. Ako se ne liječi, oticanje uzrokovano ovom infekcijom može zaustaviti dotok krvi u kosti, što dovodi do njihovog odumiranja. Ljudi koji konzumiraju duhanske proizvode ili imaju hronična oboljenja, poput dijabetesa ili zatajenja bubrega, izloženiji su riziku od razvoja osteomijelitisa. Osteomijelitis se u prošlosti smatrao neizlječivom bolešću, no danas to srećom nije slučaj jer se može uspješno liječiti. Liječenje obično uključuje operaciju za uklanjanje dijelova kosti koji su zahvaćeni i primjenu jakih intravenskih antibiotika nakon operacije. Dvije do pet od 10.000 osoba imaju dijagnozu osteomijelitisa, jedne od najstarijih bolesti zabilježenih u historiji. Postoje zapisi o ovoj bolesti koji su stari više od 250 miliona godina. 

Postoje tri vrste osteomijelitisa: akutni, hronični i vertebralni. 

• Akutni osteomijelitis se javlja iznenada i može se manifestovati groznicom i bolom u zaraženom području.
• Hronični osteomijelitis je infekcija kostiju koja ne prolazi liječenjem i uzrokuje bol u kostima i ponavljajuću drenažu gnoja. 
• Vertebralni osteomijelitis utiče na kičmu i uzrokuje hronične bolove u leđima koji se ne mogu ublažiti mirovanjem, toplinom i analgeticima. Osobe koje žive u staračkim domovima, zloupotrebljavaju intravenske lijekove ili su na dijalizi su pod većim rizikom od razvoja ovog tipa infekcije kičmenih kostiju.

Najčešći simptomi osteomijelitisa

Simptomi osteomijelitisa variraju u zavisnosti od uzroka i vrste bolesti. Neki ljudi koji pate od hroničnog osteomijelitisa ne pokazuju nikakve simptome, dok je u nekim drugim slučajevima teško utvrditi o kojoj bolesti se radi jer osteomijelitis podsjeća na mnoga druga oboljenja. Dijagnozu je posebno teško uspostaviti kod djece, starijih osoba te pacijenata sa narušenim imunološkim sistemom. 

Osim bolova, koji su prvi simptomi bolesti, područje zahvaćeno osteomijelitisom može biti natečeno, crveno, osjetljivo i toplije na dodir u odnosu na zdravo područje. 

Ostali znakovi osteomijelitisa uključuju:

• Curenje žutog gnoja iz inficiranog područja 
• Povišenu tjelesnu temperaturu
• Razdražljivost ili letargiju
• Bolne pokrete i nemogućnost pomjeranja ekstremiteta
• Gubitak apetita
• Bol u donjem dijelu leđa
• Mučninu i povraćanje
• Znojenje ili groznicu.

Šta uzrokuje osteomijelitis?

Osteomijelitis se javlja kada bakterije iz okolnog zaraženog tkiva ili otvorene rane uđu u krvotok te prodru u kosti gdje se počnu razmnožavati. Najčešći uzročnik osteomijelitisa je bakterija Staphylococcus aureus (stafilokokna infekcija) no, u nekim slučajevima, infekciju kostiju mogu i uzrokovati gljivice, druge bakterije ili mikroorganizmi iz drugih dijelova tijela (poput onih koji su uzrokovali upalu pluća ili mjehura) koji se mogu proširiti krvotokom do oslabljenog dijela kosti. 

Postoje faktori rizika koji povećavaju vjerovatnoću da dobijete osteomijelitis, a to su:

• Vještački zglob (poput zamjene kuka)
• Infekcija krvi ili stanja poput anemije srpastih stanica
• Dijabetes, posebno u slučajevima kada pacijent ima čireve ili otvorene rane na stopalima koje su nastale kao nusprodukt dijabetesa
• Metalni implantati u kostima (poput vijaka)
• Rane, traumatske ozljede ili čirevi 
• Nedavna operacija slomljene kosti ili više kostiju
• Slab ili narušen imunološki sistem. 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Nakon saslušavanja simptoma i fizičkog pregleda, doktor će predložiti nekoliko testova:

• Testove krvi – kompletna krvna slika (KKS) omogućava uvid u stanje organizma, pokazuje znakove upale i infekcije te potvrđuje prisustvo bakterija u krvotoku.
• Slikovne testovi - rendgenski snimci, MRI, CT skeniranje i ultrazvuk osiguravaju slike kostiju, mišića i tkiva.
• Skeniranje kostiju – tokom slikovnog skeniranja koristi se mala količina sigurnog, radioaktivnog materijala za otkrivanje infekcija ili preloma.
• Biopsija – iglom se uzima uzorak tekućine, tkiva ili kostiju kako bi se pregledali mikroskopski te otkrili znakovi infekcije.

Liječenje infekcije kostiju može potrajati duži vremenski period. Prognoza je najpovoljnija za pacijente koji započnu s liječenjem tri do pet dana od pojave prvih simptoma. Liječenje obično uključuje antibiotike koji uništavaju bakterije, odnosno uzročnike infekcija.  Intravenski antibiotici se mogu primjenjivati u bolnici sedmicu ili dvije, nakon čega je, nekoliko sedmica, potrebno uzimati antibiotike oralno. Gljivične infekcije mogu zahtijevati uzimanje oralnih antifungalnih lijekova i to nekoliko mjeseci. Ako postoji apsces, koristi se igla za drenažu tekućine i gnoja, a nesteroidni protuupalni lijekovi pomažu u liječenju boli i upale. Za potpuno izlječenje osteomijelitisa ponekad je potreban i operativni zahvat nakon kojeg se također uključuje antibiotska terapija. Hirurške metode mogu uključivati debridman (uklanjanje inficiranog mrtvog ili kontaminiranog tkiva i kosti) ili operaciju kičme za sprečavanje kolapsa pršljenova i oštećenje kičmene moždine, nerava i drugih dijelova nervnog sistema. Međutim, ovaj postupak je rizičan jer može dovesti do deformiteta kostiju.

Može li se osteomijelitis spriječiti?

Jedini efikasan način za sprečavanje osteomijelitisa je smanjenje rizika od infekcija. Primarno, važno je biti oprezan i izbjegavati posjekotine, ogrebotine i životinjske ugrize, kroz koje bakterije mogu jednostavno prodrijeti u organizam. Ukoliko ste povrijeđeni, važno je očistiti zahvaćeno područje i prekriti ga čistim zavojem. Također, važno je redovno provjeravati rane kako biste na vrijeme uočili prve znakove infekcije. Rane je neophodno čistiti kako bi se spriječile komplikacije, a na pojavu prvog znaka infekcije, obavezan je ljekarski pregled. Iako u nekim slučajevima nije moguće spriječiti osteomijelitis, važno je pratiti preporuke ljekara i pridržavati se preporučenih mjera kako biste izbjegli infekcije i komplikacije. 

Koje su prognoze za ovo oboljenje? 

Nakon liječenja, većina ljudi s osteomijelitisom se uspješno oporavi, no neliječene ili hronične infekcije mogu uzrokovati trajno oštećenje kostiju, mišića i tkiva, uključujući osteonekrozu (smrt kostiju zbog poremećaja cirkulacije). Ako se infekcija proširi na obližnji zglob, može doći do septičkog artritisa. Djeca mogu imati poteškoće s normalnim rastom kostiju ili zglobova ukoliko se osteomijelitis javi u mekšim područjima, poznatim kao ploče rasta (na krajevima dugih kostiju ruku i nogu). 

Otvorene rane iz kojih se izlučuje gnoj mogu povećati rizik od razvoja karcinoma skvamoznih stanica u okolnoj koži. Zaključak je da što se ranije otkrije infekcija i započne terapija, to je prognoza povoljnija.

Važno je znati da…

1. Osteomijelitis se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali najčešće se javlja kod djece i starijih osoba.
2. U većini slučajeva, osteomijelitis se javlja kao posljedica infekcije koja se proširila iz drugog dijela tijela.
3. Najčešći uzročnik osteomijelitisa je bakterija Staphylococcus aureus, ali moguće je da infekciju izazovu i druge bakterije i gljivice.
4. Simptomi osteomijelitisa uključuju bol u zahvaćenom području, oticanje, crvenilo i povišenu tjelesnu temperaturu.
5. Dijagnoza osteomijelitisa obično se postavlja na osnovu medicinske historije pacijenta, fizičkog pregleda, rendgenskih snimaka, MRI-a i drugih dijagnostičkih postupaka.
6. Liječenje osteomijelitisa uključuje primjenu antibiotika, hirurški zahvat kako bi se uklonila zahvaćena tkiva, te često i primjenu hiperbarične kisik terapije.
7. U nekim slučajevima, osteomijelitis može dovesti do ozbiljnih komplikacija kao što su sepsa, gubitak ekstremiteta, ili smrtni ishod.
8. Prevencija osteomijelitisa uključuje pravilnu higijenu rana, primjenu antibiotika u pravilnoj dozi i trajanju, te redovne preglede za osobe s dijabetesom, autoimunim bolestima i drugim zdravstvenim stanjima koja mogu povećati rizik od infekcije.