Skip to main content

Osgood-Schlatterova bolest (bolovi u koljenu)

O kakvoj ozljedi je riječ?

Osgood-Schlatterova bolest je jedan od najčešćih razloga zbog kojih se, kod aktivnih adolescenata, javljaju bolovi u prednjem dijelu koljena. Ova vrsta ozljede češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica i to obično u periodu najintenzivnijeg rasta (od 12-16 godine). Najjednostavnije objašnjeno, radi se o upali područja neposredno ispod koljena gdje se tetiva od koljena (patelarna tetiva) pričvršćuje za potkoljenicu (tibiju). Mišići ne rastu rapidno kao što rastu kosti i to je razlog zbog kojeg nastaje Osgood-Schlatterova bolest. 

 

Kada trebate posumnjati na Osgood-Schlatterovu bolest?

Glavni simptom Osgood- Schlatterove bolesti je bol u koljenu. Osim intenzivnih bolova, kod ove vrste ozljede, moguće je primijetiti i oteknuće u području koljena, crvenilo te osjećaj zategnutosti. Bolovi i ostali simptomi se intenziviraju prilikom bavljenja fizičkom aktivnosti, penjanju uz stepenice ili čučanju. Za Osgood-Schlatterovu bolest česta je istovremena pojava simptoma u oba koljena što vas ne treba zabrinjavati. Upravo je to jedna od glavnih potvrda da se radi o ovoj vrsti ozljede. 

 

Šta je uzrok Osgood Schlatterove bolesti?

Osgood-Schlatterova bolest se najčešće javlja u periodima naglog rasta, kada se kosti, mišići, tetive i druge strukture brzo mijenjaju. Budući da fizička aktivnost dodatno opterećuje kosti i mišiće, djeca koja se bave atletikom – posebno trčanjem i skakanjem – izložena su povećanom riziku za ovo stanje. Osgood-Schlatterova bolest se najčešće dešava  adolescenatima koji se bave sportovima poput atletike, košarke, tenisa, fudbala… Međutim, čak i manje aktivni tinejdžeri također mogu iskusiti ovaj problem. 

 

Kako se možete izliječiti?

Prije odlaska doktoru, preporučljivo je ledirati bolno mjesto nekoliko puta na dan. Led se nikada ne aplicira direktno na kožu niti je potrebno masirati bolno područje. Pregled kod doktora se sastoji od odgovaranja na pitanja (kada su bolovi počeli, kojom vrstom fizičke aktivnosti se pacijent bavi i slično), a nakon toga se pacijent upućuje na rendgen kako bi se eliminisali lomovi kostiju ili neka druga oboljenja karakteristična za period adolescencije. Kada doktor uspostavi dijagnozu, pacijentu će dati dalje preporuke za nastavak liječenja. Jedna od glavnih preporuka je smanjenje fizičke aktivnosti (potpuni prekid niti strogo mirovanje nikako nije preporučljivo). Najbolje je da pacijent, u dogovoru s trenerom, prilagodi svoje treninge trenutnom stanju, te da izbjegava preintenzivno trčanje, skakanje ili naglo zaustavljanje. Fizikalne terapije, istezanje i vježbe za jačanje kvadricepsa su idealna kombinacija koja će olakšati simptome Osgood- Schlatterove bolesti. Lediranje bolnog područja se preporučuje četiri do pet puta na dan, kao i apliciranje analgetskih masti ili gelova koji umanjuju bolove. Ukoliko bol postane nepodnošljiva, uz roditeljski nadzor, pacijent može uzeti lijek protiv bolova. Doktor pacijentu može preporučiti i nošenje steznika, odnosno štitnika za koljeno, ali sa ovakvim pomagalima je neophodan poseban oprez. Poslušajte savjet stručnih osoba prilikom kupovine bilo kakvih pomagala, jer, neadekvatan izbor može vam nanijeti više štete nego koristi. Iako vaše dijete može teško podnositi simptome ovog stanja, naša preporuka je da se nikako ne prestaje baviti sportom nego da prilagodi intenzitet treninga svojim mogućnostima. 

U pravilu, bolovi u koljenu bi trebali nestati do 16. godine, odnosno kada se završi period naglog rasta i organizam postigne se koštana zrelost. Do tada je potrebno biti strpljiv, dozirati treninge, obratiti pažnju na istezanje prije početka tjelovježbe i ne raditi ništa mimo mogućnosti. To je jedini način da se Osgood-Schlatterova bolest drži pod kontrolom te da se spriječe teže tjelesne povrede.

Kod vrlo malog broja pacijenata, bolovi se nastavljaju čak i nakon završetka perioda adolescencije, pa se njima preporučuje operativni zahvat. 

 

Da li ste znali…?

…Da je Osgood-Schlatterova bolest dobila ime po dvojici doktora - Robertu Bayleyu Osgoodu i Carlu B. Schlatteru, koji su u isto vrijeme, 1903. godine, no potpuno odvojeno, opisali navedeno stanje.