Skip to main content

Nedostatak hormona rasta

Šta je nedostatak hormona rasta?

Nedostatak hormona rasta, također poznat i kao patuljasti rast, pituitarni patuljasti rast te panhipopituitarizam predstavlja rijetki medicinski poremećaj u kojem hipofiza (žlijezda koja je smještena u mozgu i koja je zadužena za proizvodnju hormona rasta) ne proizvodi dovoljno navedenog hormona. Ovo stanje se može javiti kod djece i odraslih osoba te može biti uzrokovano različitim faktorima poput: genetskih predispozicija, oštećenja hipofize, infekcija, tumora ili zračenja. Nedostatak hormona rasta može imati negativni uticaj na rast, metabolizam i druge funkcije tijela, što, ako se pravilno i adekvatno ne liječi, može dovesti do različitih zdravstvenih problema. Liječenje uključuje zamjensku terapiju hormonom rasta u obliku injekcija.

 

Najčešći simptomi nedostatka hormona rasta

Nedostatak hormona rasta kod dojenčadi i djece može dovesti do sporijeg rasta i odstupanja visinom od vršnjaka. Okvirni rast djece bi trebao izgledati ovako:

  • od rođenja - 1. godine – djeca porastu približno 25 centimetara
  • od 1. - 4. godine - djeca rastu brzinom od približno deset centimetara godišnje
  • od 4. godine - puberteta – dječiji rast se usporava i iznosi otprilike pet centimetara godišnje

Djeca s nedostatkom hormona rasta, osim vidljivog zaostatka za vršnjacima, mogu pokazivati i druge simptome koji uključuju:

  • Lice koje djeluje mlađe od njihove stvarne dobi
  • Probleme s rastom kose i noktiju
  • Kašnjenje u razvoju zuba
  • Odgođeni pubertet 
  • Nizak nivo šećera u krvi (kod dojenčadi i male djece)
  • Mikropenis kod beba muškog spola
  • Odgođen spolni razvoj kod adolescenata ili njegov potpuni izostanak
  • Glavobolje
  • Neutaživa žeđ
  • Češća potreba za uriniranjem

 

Šta uzrokuje nedostatak hormona rasta?

Razlozi za nedostatak hormona rasta najčešće se razlikuju u zavisnosti od dobi pacijenta kojem se nedostatak hormona rasta pojavljuje. Neki slučajevi nedostatka hormona rasta su idiopatski, što znači da se uzrok stanja ne može odrediti. Postoje dva oblika nedostatka hormona rasta – kongenitalni nedostatak hormona i stečeni nedostatak hormona rasta. Kongenitalni nedostatak hormona rasta je uzrokovan genetskim mutacijama i može biti povezan s problemima u strukturi mozga ili abnormalnostima središnje linije lica, kao što je rascjep nepca. Postoji nekoliko genetskih mutacija koje uzrokuju nedostatak hormona rasta, uključujući izolirani nedostatak hormona rasta tipa IA, IB, II i III. Oštećenje hipofize koje utiče na njenu sposobnost proizvodnje i otpuštanja hormona rasta uzrokuje stečeni nedostatak hormona rasta i kod djece i kod odraslih. Hipofiza igra važnu ulogu u koordiniranju različitih funkcija u tijelu, prenoseći poruke, putem krvi, do organa, mišića i tkiva. 

To je mala žlijezda smještena u dnu mozga koja se sastoji od prednjeg i stražnjeg režnja. Prednji režanj proizvodi hormon rasta, zajedno s drugih sedam hormona. Nedostatak hormona rasta može biti povezan s hipopituitarizmom i nedostatkom drugih hormona hipofize, kao što su antidiuretski hormon (ADH ili vazopresin), hormon koji stimulira folikule, luteinizirajući hormon, hormon koji stimulira štitnjaču (TSH) i adrenokortikotropni hormon (ACTH). Djeca kod kojih je dijagnosticiran nedostatak hormona rasta mogu biti niža od vršnjaka, ali istovremeno imati normalne tjelesne proporcije.

Razlozi oštećenja hipofize su različiti, a mogu uključivati: 

  • adenom hipofize
  • terapiju zračenjem
  • traumatske povrede mozga
  • oslabljen dotok krvi u mozak
  • operaciju mozga ili operaciju uklanjanja adenoma hipofize
  • infekcije središnjeg živčanog sistema, 
  • bolesti i tumore hipotalamusa koji vrše pritisak na hipofizu.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza nedostatka hormona rasta kod djece se obično se javlja u dva različita perioda. Prvi put se ovaj nedostatak može očitovati oko šeste godine kada djeca idu na sistematske preglede za školu ili čak i ranije ukoliko roditelji upoređuju visinu svog djeteta s drugom djecom iz porodice ili kolektiva u kojem dijete provodi vrijeme. Drugi trenutak kada se može posumnjati na nedostatak hormona rasta je između desete i trinaeste godine kod djevojčica i od dvanaeste do šesnaeste godina kod dječaka, kada obično počinje pubertet. Odgađanje puberteta može ukazivati na sumnju da je kod djeteta hormon rasta u deficitu.

Kada se uspostavlja dijagnoza kod djece, najvažniji kriterij je rast, odnosno praćenje koliko je dijete poraslo za period od šest do dvanaest mjeseci. Ukoliko dijete svojim rastom ne odstupa od prosječne krivulje rasta, nema razloga za zabrinutost. No, ako dijete nije doseglo očekivani rast, doktori će predložiti da se urade detaljne analize koje će prvenstveno isključiti neke bolesti koje mogu ometati rast, poput: celijakije, problema sa štitnom žlijezdom, pothranjenosti i slično. Sljedeća analiza je određivanje starosti kostiju rendgenskim snimkom ekstremiteta kako bi se procijenilo jesu li kosti u skladu sa navršenim  godinama pacijenta. Osim toga, mjerenjem nivoa hormona rasta može se potvrditi da li je uzrok poremećaja smanjen rad hipofize. Međutim, kako nedostatak hormona rasta često nije jedini problem, potrebno je provjeriti i ostale hormone. Pretrage krvi poput kompletnih krvnih slika i elektrolita u serumu, kao i dodatne pretrage poput rendgenskog snimka lubanje (za otkrivanje lezija te malog, praznog ili povećanog sedla), CT-a glave ili nuklearne magnetske rezonancije (NMR) glave su također neophodne.

Nedostatak hormona rasta kod odraslih je često teško otkriti jer su simptomi blagi ili neuočljivi. Zbog toga je uspostavljanje dijagnoze dosta teže.

Za liječenje nedostatka hormona rasta i kod djece, a i kod odraslih koriste se injekcije sintetskog hormona rasta (rekombinantnog ljudskog hormona rasta) koje se obično daju kod kuće. Osobe sa ovom dijagnozom obično trebaju jednu injekciju dnevno, a liječenje može biti dugotrajno i potrajati nekoliko godina. Redovne posjete doktoru i provjere nivoa hormona potrebne su kako bi se potvrdilo da liječenje djeluje, odnosno da li je neophodno prilagoditi ili promijeniti doziranje lijekova. U slučaju nedostatka drugih hormona hipofize, potrebno je provesti liječenje koje se odnosi na rješavanje te vrste deficita.

 

Može li se nedostatak hormona rasta spriječiti?

Nažalost, u većini slučajeva, nedostatak hormona rasta nije moguće spriječiti. Međutim, postoje određeni faktori rizika koji mogu povećati mogućnost da će osoba razviti stečeni nedostatak hormona rasta, a to uključuje:

  • Liječenje karcinoma prije postizanja punog rasta
  • Zračenje tijela s posebnim naglaskom na zračenje glave ili mozga
  • Operativni zahvat na mozgu, posebno u središnjem dijelu mozga gdje je smještena hipofiza.

Ukoliko se bilo koji od navedenih rizičnih faktora odnosi na vas ili na vaše dijete, važno je da porazgovarate sa svojim doktorom o znakovima, simptomima i načinima liječenja nedostatka hormona rasta. 

 

Koje su prognoze za ovo oboljenje? 

Kod djece s nedostatkom hormona rasta, kao i kod većine drugih bolesti, što se dijagnoza i liječenje ranije uspostave, to je veća vjerovatnoća da će dijete dostići prosječnu visinu odrasle osobe. Za osobe koje razviju nedostatak hormona rasta u odrasloj dobi i odmah počnu s adekvatnim liječenjem, prognoze su izrazito povoljne te oni mogu živjeti zdrav i aktivan život bez ograničenja.

 

Važno je znati da…

  1. Nedostatak hormona rasta može se javiti kod djece i odraslih. Kod djece, to može dovesti do kašnjenja u rastu i razvoju, dok kod odraslih može dovesti do umora, smanjene gustoće kostiju, povećane masnoće u tijelu i drugih zdravstvenih problema.
  2. Nedostatak hormona rasta može biti uzrokovan različitim faktorima. Najčešći uzrok je genetski, ali se također može javiti zbog povreda mozga, tumora, zračenja ili upotrebe nekih lijekova.
  3. Hormon rasta se proizvodi najviše noću tokom sna, pa ljudi s nedostatkom hormona rasta često imaju problema sa snom.
  4. Nedostatak hormona rasta može uticati na srčani ritam i povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti.
  5. U liječenju nedostatka hormona rasta koriste se sintetički hormoni rasta. Ovi lijekovi se daju injekcijom, obično svakodnevno i mogu pomoći u povećanju rasta, ali i generalnom poboljšanju zdravlja.
  6. Nedostatak hormona rasta može biti povezan s drugim medicinskim stanjima poput Turnerovog sindroma, Prader-Willijevog sindroma i Noonanovog sindroma.
  7. Nedostatak hormona rasta može se dijagnosticirati krvnim testom koji mjeri nivo hormona rasta u krvi. U nekim slučajevima se također može provesti test za stimulaciju hormona rasta kako bi se provjerilo kako tijelo reaguje na stimulaciju hormona rasta.
  8. Nedostatak hormona rasta je relativno rijedak, a procjenjuje se da se javlja kod 1 od 3.500 do 1 od 10.000 djece.