Skip to main content

Mononukleoza

Šta je mononukleoza?

Infektivna mononukleoza, poznata i pod nazivom bolest poljupca je zarazna bolest čiji je uzročnik u gotovo devedeset posto slučajeva Epstein-Barr virus. Osim navedenog virusa, uzročnici mogu biti i neke druge infekcije, primjerice citomegalovirus. „Bolest poljupca“ je sinonim za mononukleozu jer se ona jednostavno prenosi putem tjelesnih tekućina poput pljuvačke. No, ljubljenje nije jedini način da se ovaj virus prenese, već se može prenijeti i dijeljenjem čaše, pribora za hranu ili drugih ličnih predmeta s nekim ko ima mononukleozu. 

Simptome mononukleoze će najčešće osjetiti tinejdžeri i mlade odrasle osobe, dok djeca često nemaju nikakve ili imaju vrlo blage simptome, što može dovesti do teškoća u dijagnosticiranju infekcije. Kada neko preboli infektivnu mononukleozu, virus Epstein-Barr (EBV) ostaje uspavan u grlu i krvnim ćelijama te osoba do razvije doživotni imunitet na virus. To obično znači da pacijent nije u opasnosti od ponovne zaraze mononukleozom ako se ponovno izloži Epstein-Barr virusu i iako se može dogoditi da se virus ponovo aktivira, ta pojava će proći bez simptoma. No, važno je napomenuti da u slučaju reaktiviranja virusa, možete širiti zarazu na osobe koje nemaju imunitet na Epstein-Barr virus.

 

Najčešći simptomi mononukleoze

Epstein-Barr virus obično ima inkubacijsko razdoblje (vrijeme koje prolazi od trenutka izlaganja virusu do pojave simptoma) od četiri do šest sedmica, iako to razdoblje može biti kod manje djece može biti i kraće. Simptomi poput groznice, povišene tjelesne temperature i upale grla obično nestaju u roku od nekoliko sedmica, ali umor, povećani limfni čvorovi i otečena slezena mogu trajati nešto duže. 

Pored svih opisanih, mononukleoza može uzrokovati dodatne simptome, među kojima su:

  • Ekstremni umor
  • Bolovi u mišićima, slabost
  • Upala grla, koja se može pogrešno dijagnosticirati kao streptokokna infekcija, koja se ne poboljšava nakon liječenja antibioticima
  • Otečeni limfni čvorovi u vratu i pazusima
  • Otečeni krajnici
  • Glavobolja
  • Osip
  • Gubitak apetita
  • Mekana i otečena slezena
  • Uvećana jetra

 

Šta uzrokuje mononukleozu?

Epstein-Barr virus je najčešći uzrok mononukleoze, ali drugi virusi poput adenovirusa, citomegalovirusa, hepatitisa A,B i C, herpes simplex virusa, HIV-a, rubeole te toksoplazme  također mogu uzrokovati bolest. Virus se prenosi pljuvačkom, pa se osoba može zaraziti ljubljenjem ili dijeljenjem pribora za jelo, ličnih predmeta te hrane ili pića. Iako su simptomi mononukleoze neugodni, infekcija se obično povuče za nekoliko sedmica i, osim umora, ne ostavlja dugoročne posljedice na organizam. Većina odraslih osoba je već bila izložena Epstein-Barr virusu i razvila je antitijela. To znači da su stekli imunitet i, u većini slučajeva, neće razviti simptome mononukleoze.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Doktor će, fizičkim pregledom, provjeriti da li su limfni čvorovi na vratu natečeni te da li ima znakova povećane jetre ili slezene. Iako se dijagnoza najčešće može postaviti na temelju simptoma, doktor će vjerovatno predložiti analize krvi kako bi se provjerilo prisustvo povišenih limfocita i antitijela na Epstein-Barr virus. Povišeni limfociti ne potvrđuju dijagnozu infektivne mononukleoze, ali pojačavaju sumnju na nju. Konkretnije rezultate daje testiranje na antitijela Epstein-Barr virusa. Ovaj test neće otkriti prisutnost virusa u prvoj sedmici zaraze virusom, jer se antitijela u tako kratkom vremenu još nisu stvorila. Antitijela se otkrivaju tek nakon pojave simptoma.

Kao ni za prehladu, ne postoji specifična terapija za liječenje mononukleoze. S obzirom da se radi o virusnoj, a ne bakterijskoj infekciji, antibiotici ne pomažu i liječenje se bazira na odmaranju, konzumiranju zdrave hrane i dovoljne količine tekućine te jačanju imuniteta. Za glavobolju, bolove u mišićima, ili groznicu preporučljivo je koristiti nesteroidne protuupalne lijekove poput ibuprofena. Za iritaciju grla preporučljivo je korištenje pastila ili grgljanje slane, mlake vode nekoliko puta na dan. 

 

Može li se mononukleoza spriječiti? 

Ne postoji vakcina za mononukleozu, pa je jedini i najbolji način da spriječite pojavu ovog oboljenja praktikovanje dobrih higijenskih navika. Preporučljivo je što češće pranje ruku, izbjegavanje fizičkog kontakta te dijeljenja hrane, pića, ličnih predmeta posebno sa osobama koje imaju mononukleozu ili bilo koju virusnu infekciju koja se manifestuje simptomima poput groznice, kašlja, upale grla ili umora.

 

Koje su prognoze za ovo oboljenje? 

Mononukleoza u pravilu nije opasna, ali kod pojedinih pacijenata može izazvati teže simptome poput teške iscrpljenosti i umora koji ne prolazi, a koji mogu imati negativaj uticaj na produktivnost i sposobnost pacijenta da vodi aktivan život. Umor može trajati nekoliko mjeseci, pa je važno da jačate imunitet, što više se odmarajte i unosite dovoljno tečnosti. Također, u periodu oporavka neophodno je izbjegavati naporne aktivnosti kako biste spriječili mogućnost puknuća slezene koju odlikuje iznenadan oštar bol s gornje, lijeve strane abdomena. Epstein- Barr virus, pored rupture slezene, može izazvati ozbiljne komplikacije, a posebno kod ljudi sa oslabljenim imunološkim sistemom. Neke od mogućih komplikacija su: hepatitis (blaga upala jetre), žutica, anemija, trombocitopenija, srčani problemi, otečeni krajnici koji otežavaju disanje, encefalitis ili meningitis. 

U slučaju da se zarazite mononukleozom, važno je paziti na sve simptome koji mogu biti znakovi potencijalnih komplikacija. Odmor i unos dovoljno tekućine su ključni za oporavak.

 

Važno je znati da… 

  1. Infektivna mononukleoza se često naziva "bolest poljupca" jer se virus koji je uzrokuje može prenijeti putem sline. 
  2. Mononukleoza se obično javlja kod tinejdžera i mladih odraslih osoba, ali može se pojaviti i kod djece. Djeca obično imaju blage simptome, a dijagnoza infekcije u nekim slučajevima izostane jer se ovo stanje često tretira kao prehlada.
  3. Najčešći uzročnik mononukleoze je Epstein-Barr virus, ali postoje i drugi virusi koji mogu uzrokovati slične simptome.
  4. Mononukleoza se često dijagnosticira na temelju simptoma, poput umora, bolova u grlu i povećanja limfnih čvorova. Međutim, da bi se potvrdila dijagnoza, liječnici obično naručuju krvne pretrage.
  5. Iako mononukleoza obično nije opasna bolest, može dovesti do nekih komplikacija, poput povećanja slezene, koja može biti ozbiljna ako se ne liječi.
  6. Nema specifičnog liječenja za mononukleozu, ali odmor, unos dovoljno tekućine i simptomatsko liječenje mogu pomoći u olakšavanju simptoma.
  7. Nakon oporavka od mononukleoze, osoba obično razvija imunitet na virus koji ju je uzrokovao, što znači da se ponovna infekcija mononukleozom obično ne događa (osim u slučajevima ekstremno oslabljenog imuniteta).