Skip to main content

Mijastenija gravis

Šta je mijastenija gravis?

Mijastenija gravis je autoimuna bolest (stanje u kojem imunološki sistem greškom napada vlastiti organizam) kod koje dolazi do brzog zamora i slabosti u mišićima. Ovo je neuromuskulatorna bolest i do nje dolazi zbog poremećaja u prijenosu podražaja sa živca na mišiće. Osobe s dijagnozom mijastenije gravis gube sposobnost kontrolisanja mišića, posebno u rukama, nogama, očima, vratu, te ostatku lica. Bolest je, nažalost neizlječiva, no uz određene tretmane, lijekove i promjene životnih navika, pacijenti bolest mogu dovesti u fazu remisije (slabljenje bolesti).

 

Najčešći simptomi mijastenije gravis

Pacijenti sa dijagnozom mijastenije gravis osjećaju pogoršanje, odnosno mišićnu slabost nakon aktivnosti, odnosno češćeg korištenja određenog mišića. U početnom stadiju bolesti, nakon odmora, stanje se poboljšava što zbunjuje pacijenta, pa se može desiti da ne shvati da ima neuromuskulatornu bolest. No, vremenom bolest napreduje, simptomi se pogoršavaju, pa se dijagnoza nerijetko uspostavi nekoliko godina nakon pojave prvih simptoma. Slabost u mišićima zavisi od dana do dana. Pacijenti se obično najbolje osjećaju ujutro (kada su mišići odmorni), dok su naveče dosta iscrpljeni. 

Iako ova bolest pogađa sve mišiće, neki su ipak podložniji promjenama, pa se problemi najčešće manifestuju na:

  • Očima – kada dolazi do ptoze, odnosno spuštanja jednog ili oba kapka te diplopije, odnosno duplih slika tj. problema s vidom koji se očituje kroz dvostruke slike.
  • Udovima i vratu – slabosti u mišićima ruku i nogu što otežava pomjeranje vrata, te onemogućava kretanje.
  • Ustima – otežano žvakanje, gutanje i pričanje 
  • Respiratornim organima – (u težim slučajevima) kada je pacijentima otežano disanje.

Ako ste doživjeli bilo koji od navedenih simptoma, a posebno probleme sa kratkim dahom ili disanjem, neophodno je da se odmah obratite svom ljekaru. 

 

Šta uzrokuje mijasteniju gravis?

Tačan uzrok zbog kojeg dolazi do autoimunih bolesti, još uvijek nije poznat. U slučaju ovog oboljenja, dešava se da imunološki sistem pacijenta stvara antitijela koja napadaju acetilkolinske receptore zbog čega dolazi do njihovog gubitka ili disfunkcije. Acetilkolin je hemijska tvar koja prenosi živčani impuls preko živčano-mišićne spojnice i najzastupljeniji je neurotransmiter u ljudskom tijelu. Izlučuje se iz završetaka motornih živčanih vlakana, a uloga mu je da prenosi živčane podražaje na mišiće. Kada antitijela blokiraju aktivnost acetilkolina, dolazi do umora i mišićne slabosti, odnosno mijastenije gravis. Neki istraživači smatraju da do mijastenije gravis dolazi i zbog timusa, odnosno prsne žlijezde, koja iz nekog razloga pokreće ili održava antitijela koja napadaju acetilkolin. Iako je kod djece velika, kod zdravih odraslih osoba timusna žlijezda je mala, a njeno uvećanje je prvi simptom nekog oboljenja. Ljudi sa dijagnozom mijastenije gravis ponekad imaju i karcinom timusa koji je obično benigan, ali može preći u maligni oblik.

Mijastenija gravis se, u nekim slučajevima, može prenijeti s majke na dijete i to stanje se naziva neonatalna mijastenija. Ako se liječi na vrijeme, njeni simptomi se vrlo često povlače odmah ili nekoliko mjeseci nakon rođenja. Kao mogući uzroci mijastenije gravis navode se i: pretilost, stres, bolesti ili infekcije, trudnoća, te korištenje lijekova za liječenje drugih oboljenja.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Na osnovu simptoma koje ste naveli na pregledu te fizičkog pregleda, doktor će uspostaviti dijagnozu mijastenije gravis. Fizički pregled uključuje i testiranje refleksa, mišićnog tonusa, koordinacije pokreta, te općeg stanja organizma. U nekim slučajevima doktor može tražiti i testove krvi pomoću kojih se utvrđuje nivo antitijela koji ometaju rad živaca i mišića. Ukoliko imate spušten kapak, doktor će možda prisloniti led na kapak te držati nekoliko minuta. Ukoliko se kapak podigne, to je znak da se radi o mijasteniji gravis. U nekim slučajevima pacijent će morati uraditi ultrazvuk ili MRI timusne žlijezde kako bi otklonio sumnje na tumor. Dijagnoza mijastenije gravis se ponekad postavlja i tako što se pacijentu intravenozno ubrizgava endrofonij što momentalno oporavlja mišićnu slabost. No, rezultat je samo kratkotrajan i ovaj postupak služi isključivo da se potvrdi dijagnoza. 

Postoji nekoliko različitih pristupa koji se koriste za liječenje mijastenije gravis. U zavisnosti od težine bolesti, količine i učestalosti simptoma s kojima se suočava, pacijent će dobiti adekvatnu terapiju koja se najčešće sastoji od: lijekova (kortikosteroida, imunosupresiva te lijekova koji sprečavaju razgradnju acetilkolina). Neki pacijenti mogu biti podvrgnuti i plazmaferezi (pročišćavanje krvne plazme) te terapijama imunoglobulinom, bjelančevinama koje štite organizam od infekcija. 

 

Može li se mijastenija gravis spriječiti?

Tačan uzrok za pojavu mijastenija gravis, kao ni za većinu ostalih autoimunih oboljenja, još uvijek nije poznat, stoga je vrlo teško govoriti o načinima sprečavanja ove bolesti. No, zdrav način života uz tjelovježbu, pravilnu i izbalansiranu ishranu bogatu proteinima može pomoći da se odgodi razvoj bolesti.

 

Koje su prognoze za ovo oboljenje?

Život sa hroničnim i autoimunim bolestima uvijek je izazovan, no dijagnoza vas nikako ne treba spriječiti da nastavite voditi aktivan i produktivan život jer simptome većine oboljenja, pa i mijastenije gravis, lijekovima, pravilnom ishranom i izmjenom životnih navika, možete ublažiti, a bolest držati pod kontrolom. Pogoršanja bolesti mogu nastati kao rezultat nekih stanja poput: trudnoće, izlaganja tijela velikim vrućinama, upala u organizmu, operativnih zahvata, stresa, pa je potrebno obavijestiti doktora o svim promjenama koje vam se dešavaju kako biste pronašli adekvatan način za ublažavanje simptoma mijastenije gravis. 

 

Važno je znati da…

  1. Naziv mijastenija gravis potiče od latinske riječi myasthenia koja se odnosi na slabost mišića i „gravis“ što znači ozbiljna, teška. 
  2. Mijastenija gravis češće se dešava ženama i to u dobi od 20-40 godina, te muškarcima iznad 60 godina.
  3. Jedan od deset pacijenata je tinejdžer i tada govorimo o juvenilnoj mijasteniji gravis.
  4. Riječ timus potiče iz grčkog jezika, što znači duša jer je smatrano da se duša nalazi na mjestu timusa ili prsne žlijezde – iza prsne kosti.
  5. Neonatalna mijastenija gravis dešava se kod oko 20 posto majki s dijagnozom. Simptomi se najčešće povlače unutar nekoliko dana nakon bebinog rođenja, a u nekim slučajevima tek nakon nekoliko mjeseci.
  6. Osim klasične mijastenije gravis, postoji još nekoliko oblika ove bolesti, a najčešća je okularna mijastenija gravis koja pogađa samo vanjske mišiće oka te kongenitalna mijastenija koja počinje u djetinjstvu.
  7. Mijasteničnu krizu, tešku generaliziranu kvadriparezu ili slabost dišnih mišića koja ugrožava život pacijenata dešava se kod oko deset posto bolesnika. Kratak dah, otežano disanje i gutanje simptomi su koji se ne smiju zanemarivati i neophodno je odmah potražiti ljekarsku pomoć.
  8. Suplementi s magnezijem, sulfonamidi, neki antibiotici, neki lijekovi koji se koriste u liječenju poremećaja srčanog ritma, beta-blokatori, antiepileptici, barbiturati su lijekovi koji mogu pogoršati simptome mijastenije gravis i ne smiju se koristiti bez liječničkog nadzora.
  9. Neki pacijenti sa dijagnozom mijastenije gravis imaju i tumor timusa koji je neophodno odstraniti. Ta procedura se smatra neinvazivnim zahvatom i naziva se timektomija.
  10. Ukoliko bolest nije u fazi remisije, a simptomi su naglašeni, sebi možete pomoći tako što ćete planirati obroke i kretanje u vrijeme kada imate najviše energije. Duple slike možete riješiti stavljanjem poveza na jedno oko, posebno za vrijeme korištenja računara, mobitela ili čitanja. Redovno vježbajte kako biste ojačali svoje mišiće i u svoju dnevnu rutinu uvedite popodnevni odmor nakon kojeg će vaši mišići biti odmorniji.
  11. Toplota pogoršava simptome mijastenije gravis. Kada osjetite pad energije, stavite hladan oblog na vrat. 
  12. Prehrana pacijenata sa mistenijom gravis mora biti izbalansirana – bogata proteinima (koji su važni kako za rast, strukturu i dobro funkcionisanje ćelija u organizmu, tako i za njihovu regeneraciju) i ugljikohidratima koji podižu energiju.