Mezoteliom

Šta je mezoteliom?

Maligni mezoteliom je oblik raka koji se razvija u tankom sloju tkiva poznatom kao mezotelijum, koji oblaže veći dio unutrašnjih organa. Mezoteliom je vrlo agresivan i smrtonosan karcinom i, iako postoje brojni tretmani za liječenje mezotelioma, kod mnogih pacijenata, nažalost, izlječenje nije moguće.

Ljekari klasificiraju mezoteliom prema dijelovima mezotelijuma koji su zahvaćeni. Najčešće, mezoteliom pogađa tkivo koje okružuje pluća, poznato kao pleura, i taj tip se naziva pleuralni mezoteliom. Postoje i drugi, rjeđi, tipovi mezotelioma koji pogađaju tkivo u trbušnoj šupljini (peritonealni mezoteliom), oko srca i oko testisa.

Najčešći simptomi mezotelioma

Simptomi mezotelioma variraju u zavisnosti od mjesta na kojem se karcinom pojavio. 

Pleuralni mezoteliom, koji se razvija u tkivu oko pluća, obično uzrokuje simptome kao što su:

• Konstantna bol u prsima, kao i bol pri kašljanju.
• Problemi s disanjem, kratkoća daha.
• Neobične kvržice ispod kože na prsima.
• Neobjašnjivi gubitak tjelesne mase.
• Otežano gutanje (disfagija).
• Bol u donjem dijelu leđa.
• Otečeno lice i ruke.
• Noćno znojenje.
• Umor.
• Groznica.

Peritonealni mezoteliom, koji se pojavljuje u trbušnoj šupljini, može izazvati znakove i simptome kao što su:

• Bolovi u abdomenu, nadutost
• Mučnina
• Neočekivani gubitak tjelesne mase

Simptomi ostalih oblika mezotelioma su često nejasni jer su ovi oblici raka rijetki. Na primjer, perikardni mezoteliom, koji se razvija u tkivu oko srca, može se manifestovati kroz otežano disanje i bolove u prsima. Na mezoteliom tunica vaginalis, koji pogađa tkivo oko testisa, najčešće se posumnja nakon što se uoči oticanje ili masa na testisu.

Šta uzrokuje mezoteliom?

Općenito, svaki karcinom počinje kada se dogode određene promjene ili mutacije u DNK ćelija. DNK sadrži upute koje kontrolišu aktivnosti ćelija, a mutacije poremete te kontrole, rezultirajući nekontrolisanim rastom i razmnožavanjem ćelija. Kao posljedica toga, ćelije ne odumiru, nego se nakupljaju i formiraju tumor.

Uzroci prvih genetskih mutacija koje dovode do mezotelioma nisu potpuno razjašnjeni, ali istraživači su identificirali faktore koji povećavaju rizik od ove bolesti. Smatra se da razvoj mezotelioma najvjerojatnije proizlazi iz složene interakcije između različitih faktora, uključujući genetsku predispoziciju, uticaj okoline te kombinaciju općeg zdravstvenog stanja i životnih navika pacijenta.

Kod većine pacijenata, mezoteliom je nastao kao rezultat direktne izloženosti azbestu.  Azbest, prirodni mineral, koristi se u različitim proizvodima zbog svoje čvrstoće i otpornosti na toplinu. Kada se azbest razbije tokom rudarenja ili uklanjanja izolacije, može se stvoriti prašina, odnosno azbestni prašak čije udisanje može dovesti do mezotelioma. Vrijeme između izloženosti azbestnoj prašini i pojave mezotelioma može varirati između 20 i 60 godina.

Međutim, mezoteliom ne razvijaju svi ljudi koji su izloženi azbestu, što potvrđuje tezu da i ostali faktori imaju ulogu u nastanku ove vrste karcinoma. Genetika, lična izloženost azbestu, život s osobom koja radi s azbestom ili pozitivna porodična anamneza mezotelioma također mogu povećati rizik za razvoj ovog stanja. Osobe koje su primile radioterapiju na grudima također mogu imati povećan rizik od mezotelioma.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Kada postoje sumnje na mezoteliom zbog znakova i simptoma, ljekar će obaviti fizički pregled kako bi otkrio eventualne nepravilnosti. Dodatno, mogu se naručiti rendgenski snimci ili CT pregled za detaljniji pregled. U slučaju potrebe za daljnjim testiranjem radi potvrde dijagnoze mezotelioma ili identifikacije drugih mogućih problema, provodi se biopsija.

Biopsija se može izvesti na dva načina, odnosno:

• Punkcija tankom iglom kroz kožu, koja omogućava uzimanje tekućine ili manjeg uzorka tkiva s područja prsa ili abdomena.
• Tokom hirurškog postupka, uzima se uzorak tkiva ili tekućine. Hirurg može koristiti video kameru za pregled unutrašnjih struktura i uzimanje uzorka tkiva pomoću specijaliziranih instrumenata. Nakon toga, uzorak se analizira pod mikroskopom radi utvrđivanja prisutnosti mezotelioma i vrste ćelija. Na temelju ovih rezultata planira se liječenje.

Kada se potvrdi prisustvo mezotelioma, ljekar može preporučiti dodatne pretrage kako bi procijenio eventualno širenje raka na limfne čvorove ili druge dijelove tijela. Ovi testovi uključuju CT skeniranje grudnog koša i abdomena, MRI i PET skeniranje. Neće svim pacijentima biti potrebni svi navedeni testovi nego će ljekar preporučiti neophodne, prema individualnim karakteristikama pacijenta.

Na temelju rezultata ovih testova, ljekar će odrediti stadij mezotelioma, koji se obično označava rimskim brojevima od I do IV. Niži broj označava da je rak vjerojatno lokaliziran oko pluća, dok viši broj ukazuje na proširenje raka na druge dijelove tijela.

Važno je napomenuti da sistem određivanja faze raka kontinuirano evoluira kako bi se poboljšala dijagnoza i liječenje. Faza, odnosno stadij raka koristi se kako bi ljekari pravilno odabrali najoptimalniju terapiju.

Tretman mezotelioma varira ovisno o pacijentovom zdravstvenom stanju, stadiju i lokalizaciji raka. U većini slučajeva, rak se dijagnosticira u uznapredovaloj fazi, kada ga nije moguće ukloniti operacijom. Tada se liječenje bazira na kontrolisanju simptoma i produženju kvalitete života. 

Tretmani uključuju:

• Operaciju - u ranim fazama mezotelioma, hirurško uklanjanje tumora može biti opcija. U drugim slučajevima, operacije se koriste za smanjenje simptoma, uključujući uklanjanje nakupljene tekućine ili dijelova tkiva oko pluća.
• Terapiju zračenjem - visokoenergetske zrake se usmjeravaju na specifična mjesta u tijelu kako bi se ubile preostale stanice raka nakon operacije ili kako bi se smanjili simptomi.
• Imunoterapija - ova terapija potiče imunološki sistem tijela na borbu protiv raka. To može biti opcija ako druge terapije ne daju rezultate.
• Ciljana terapija - koristi lijekove usmjerene na specifične ranjive tačke raka, obično temeljene na rezultatima testiranja DNK tumora.

Može li se mezoteliom spriječiti?

Da bi se spriječio nastanak mezotelioma, potrebno je minimalizirati ili potpuno izbjeći izlaganje azbestu. 

Ovo se najlakše postiže praćenjem sljedećih koraka:

• Radna izloženost - ako radite u industrijama gdje postoji izloženost azbestu (npr. rudarstvo, električarski poslovi), konsultujte se s poslodavcem o zaštitnim mjerama i uvijek se strogo pridržavajte sigurnosnih propisa, uključujući nošenje zaštitne opreme i čišćenje prije pauza.
• Kod kuće - ako sumnjate da dijelovi vašeg domaćinstva sadrže azbest, konsultujte stručnjake za testiranje i uklanjanje. Nikada ne pokušavajte sami ukloniti azbest.
• Maska za disanje - ako radite u okolini gdje se koristi azbest, nosite masku za disanje kako biste izbjegli udisanje sitnih čestica. 
• Redovni pregledi - ako ste bili izloženi azbestu u prošlosti, redovno odlazite na ljekarske preglede kako biste rano otkrili znakove mezotelioma.
• Lična zaštita - kada obavljate radove s azbestom, uvijek koristite odgovarajuću zaštitnu opremu.

Pravilno postupanje i svjesnost o riziku mogu značajno smanjiti izloženost azbestu i potencijalni rizik od razvoja mezotelioma.

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Prognoze za mezoteliom obično su nepovoljne jer se bolest često dijagnosticira u kasnim stadijima kada je teže liječiti. Preživljavanje ovisi o mnogim faktorima, uključujući fazu u kojoj je bolest otkrivena, opšte zdravstveno stanje pacijenta i dostupnost odgovarajućih tretmana. Nažalost, većina pacijenata s mezoteliomom ne preživi više od nekoliko godina nakon dijagnoze (stopa preživljavanja se kreće od jedne do četiri godine s liječenjem, a do šest mjeseci bez tretmana). Rana dijagnoza i tretman mogu poboljšati prognozu, ali ne postoji šansa za potpuno izlječenje jer je mezoteliom jedan od najtežih oblika raka.

Važno je znati da… 

1. Najčešći uzrok mezotelioma je izlaganje azbestu, vlaknastom mineralu koji se nekada često koristio u građevinskim materijalima i industrijama poput brodogradnje. Međutim, mezoteliom se može razviti i kod osoba koje prethodno nisu bile izložene azbestu, iako je to mnogo rjeđe.
2. Mezoteliom se obično ne razvija odmah nakon izlaganja azbestu. Mogu proći desetljeća između izlaganja azbestu i pojave simptoma mezotelioma, što otežava dijagnozu i poveznicu s azbestom.
3. Mezoteliom je rijedak karcinom, ali je izuzetno smrtonosan. Prognoza oboljelih od mezotelioma često nije povoljna jer se obično dijagnosticira u uznapredovalim stadijima bolesti.
4. Postoje dva glavna tipa mezotelioma. Pleuralni mezoteliom utiče na pleuralnu membranu u plućima i obično je najčešći oblik. Peritonealni mezoteliom zahvaća trbušnu šupljinu.
5. Dijagnoza mezotelioma obično uključuje CT i MRI skeniranje, biopsiju i druge testove. Tretmani uključuju operacije, hemoterapiju, radioterapiju i terapiju usmjerenu na ciljanje specifičnih molekula u ćelijama raka.
6. Jedini pouzdani način sprečavanja mezotelioma povezanog s azbestom je izbjegavanje izlaganja azbestu. U mnogim zemljama su doneseni zakoni i regulative kako bi se smanjila izloženost azbestu na radnom mjestu i u građevinskim materijalima.
7. Radnici u industrijama poput građevine, brodogradnje, hemijske industrije i vojnih postrojenja koji su bili izloženi azbestu imaju povećan rizik od razvoja mezotelioma. Osim toga, osobe koje su bile izložene azbestu putem kućnih izolacija i drugih materijala također su podložne riziku.