Skip to main content

Leukoplakija

Šta je leukoplakija?

Leukoplakija je stanje u kojem se na desnima, unutrašnjosti obraza, dnu usta i (u nekim slučajevima) na jeziku formiraju zadebljane, bijele mrlje koje se ne mogu ukloniti struganjem. Uzrok leukoplakije nije potpuno poznat, no doktori smatraju da je hronična iritacija duhanskim proizvodima (pušenje ili žvakanje duhana) glavni faktor koji dovodi do njenog razvoja. U većini slučajeva leukoplakija je nekancerogena (benigna), iako neke mrlje mogu pokazivati rane znakove raka koji se može pojaviti dnu usne šupljine koja je zahvaćena leukoplakijom. Bijele mrlje pomiješane s crvenim područjima (pjegasta leukoplakija) mogu ukazivati na potencijalni rizik od raka. Zbog toga je neophodno posjetiti ljekara ili stomatologa ako uočite neobične promjene u ustima. Jedan oblik leukoplakije koji se naziva dlakava leukoplakija, poznata i kao oralna dlakava leukoplakija, najčešće pogađa ljude čiji je imunološki sistem oslabljen zbog bolesti, posebno HIV/AIDS-a.

 

Najčešći simptomi leukoplakije

Leukoplakija se obično pojavljuje na desnima, unutrašnjosti obraza, dnu usta (ispod jezika),  a ponekad i na jeziku. Ovo stanje obično nije bolno i, neko vrijeme, može proći nezapaženo. 

Pacijenti posumnjaju da nešto nije uredu kada uoče: 

  • Bijele ili sivkaste mrlje koje se ne mogu odstraniti četkanjem
  • Nepravilne mrlje ili mrlje ravne teksture
  • Zadebljanja u usnoj šupljini
  • Povišene, crvene lezije (pjegasta leukoplakija ili eritroplakija), za koje postoji veća vjerovatnoća da će pokazati predkancerozne promjene.

Dlakava leukoplakija uzrokuje nejasne, bijele mrlje koje podsjećaju na nabore ili grebene, obično na ćoškovima jezika. Često se pogrešno mijenja s oralnim drozdom, infekcijom koju karakterišu kremasto bijele mrlje koje se mogu očistiti, što je također uobičajeno kod ljudi s oslabljenim imunološkim sistemom.

 

Šta uzrokuje leukoplakiju?

Iako tačan uzrok leukoplakije još uvijek nije poznat, čini se da je dugotrajna iritacija usljed pušenja i žvakanja duhana, odgovorna za većinu slučajeva. 

Ostali potencijalni uzročnici pojave leukoplakije mogu biti: 

  • Trljanje nazubljenih, slomljenih ili oštrih zuba po površini jezika
  • Loše prilagođena ili oštećena zubna proteza
  • Dugotrajna upotreba alkohola

Dlakava leukoplakija je rezultat infekcije Epstein-Barr virusom (EBV). Nakon što se pacijent zarazi EBV-om, virus ostaje u tijelu cijeli život. Obično se virus nalazi u mirovanju, ali ako je imunološki sistem oslabljen, posebno zbog HIV/AIDS-a, virus se ponovo može aktivirati, što može dovesti do različitih zdravstvenih stanja, a samim tim i do dlakave leukoplakije. 

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje 

Dijagnostika leukoplakije se obično vrši na sljedeće načine:

  • Vizuelni pregled - ljekar će pregledati mrlje u ustima kako bi utvrdio prisutnost leukoplakije.
  • Pokušaj čišćenja - ljekar će pokušati obrisati bijele mrlje kako bi provjerio da li su one uklonjive. Leukoplakija se ne može ostrugati.
  • Razgovor o historiji bolesti i faktorima rizika - ljekar će s pacijentom porazgovarati o medicinskoj historiji i mogućim faktorima rizika koji mogu doprinijeti razvoju leukoplakije.
  • Isključivanje drugih mogućih uzroka - ljekar će isključiti druge moguće uzroke bijelih mrlja u ustima, kao što su gljivične infekcije ili druga oboljenja.
  • Testiranje na karcinom - ako postoji sumnja na rani rak, ljekar će obaviti dodatne testove kako bi isključio ili potvrdio prisutnost karcinoma. Ti testovi uključuju biopsiju oralne četkice (uzimanje uzoraka ćelija s površine lezije pomoću male četkice koja se okreće. Ovo je neinvazivna procedura, ali ne uvijek pruža konačnu dijagnozu), eksciziona biopsija (hirurško uklanjanje tkiva s flastera leukoplakije ili potpuno uklanjanje flastera ako je mali. Eksciziona biopsija je sveobuhvatnija i obično pruža konačnu dijagnozu).

Ukoliko biopsija potvrdi prisutnost karcinoma i ljekar obavi proceduru ekscizione biopsije uklanjanjem cijelog flastera leukoplakije, možda neće biti potrebno daljnje liječenje. U slučaju velikog flastera, možete biti upućeni oralnom hirurgu ili specijalisti za uho, nos i grlo (ENT) radi daljnjeg liječenja.

U slučaju dlakave leukoplakije, ljekar će procijeniti i ispitati stanja koja su doprinijela slabljenju imunološkog sistema.

Primarni cilj u liječenju leukoplakije je sprečavanje ove bolesti da pređe u rak. Međutim, liječenje predstavlja izazov, a rezultati su često nepredvidivi. Iako tretman može ukloniti lezije, u većini slučajeva se one mogu ponovo pojaviti. 

Medicinski pristup:

  • Prestanak upotrebe duhana i alkohola.
  • Konzumacija ishrane bogate voćem i povrćem.
  • Retinoidi, koji su bazirani na vitaminu A i koriste se za tretiranje akni i psorijaze, mogu pomoći u smanjenju lezija. Međutim moguće je da se ovo stanje često vraća te da bude praćeno brojnim nuspojavama. 
  • Oralni suplementi vitamina A i beta-karotena mogu pomoći u smanjenju bijelih mrlja, ali se lezije mogu ponovno pojaviti nakon prestanka uzimanja suplemenata. Ispitivanja su pokazala da su suplementi izotretinoina efikasniji od beta-karotena u prevenciji kancerogenih promjena.

Hirurške metode:

  • Hirurško uklanjanje lezija. Ipak, u 10 do 20 posto slučajeva će se lezije ponovo pojaviti, a šansa za razvoj raka na tretiranim područjima iznosi 3 do 12 posto.
  • Uklanjanje lezija laserom.
  • Fotodinamička terapija, koja uključuje upotrebu lijekova protiv raka koji se aktiviraju svjetlom.
  • Krioterapija, koja koristi zamrzavanje, odnosno uklanjanje lezija.
  • Elektrokauterizacija, koja se koristi električno grijanom iglom ili drugim instrumentima za uklanjanje lezija. 

Najbolji rezultati u liječenju leukoplakije postižu se kada se lezija otkrije i tretira rano, kada je još mala. Redovni pregledi su važni, kao i rutinska provjera usne šupljine radi otkrivanja područja koja ne izgledaju normalno.

Za većinu ljudi, uklanjanje izvora iritacije, poput prestanka pušenja duhana ili konzumiranja alkohola, može dovesti do poboljšanja stanja. U slučajevima dlakave leukoplakije može se propisati sistemski antivirusni lijek koji djeluje na cijeli organizam radi suzbijanja Epstein-Barr virusa koji je uzrok dlakave leukoplakije. Nakon završetka liječenja, bijele mrlje dlakave leukoplakije mogu se ponovno pojaviti. Ljekar će preporučiti redovne kontrolne posjete kako bi pratio promjene u ustima ili stalnu terapiju kako bi se spriječilo ponovno pojavljivanje mrlja leukoplakije.

 

Može li se leukoplakija spriječiti?

Smanjenje rizika od leukoplakije moguće je izbjegavanjem upotrebe duhanskih proizvoda i alkohola. Redovni posjeti stomatologu su također jako važni, jer oralni karcinomi često ne izazivaju bol dok ne uznapreduju značajno, pa je redovna kontrola, uz prestanak pušenja i konzumaciju alkohola, ključna preventivna strategija.

Kada je u pitanju dlakava leukoplakija, kod pacijenata sa oslabljenim imunološkim sistemom, potpuno sprečavanje nastanka bolesti možda nije moguće, ali rano otkrivanje ovog stanja može pomoći u progresiji bolesti.

 

Koje su prognoze za ovo stanje?

Pacijenti sa dijagnozom leukoplakije trebaju redovno posjećivati doktora (svakih tri do šest mjeseci) te se, po potrebi, podvrgavati biopsiji, kako bi se pratile eventualne promjene i spriječio napredak bolesti.

Čak i ako se lezije uklone hirurškim zahvatom, preporučuje se pregled svakih šest do 12 mjeseci, jer leukoplakija često ima tendenciju ponovnog pojavljivanja. Ako područja koja su tretirana nemaju nikakve abnormalnosti u vremenskom okviru od tri godine, možda više neće biti potrebno daljnje praćenje. U slučaju povratka leukoplakije nakon tretmana, preporučuju se redovni kontrolni pregledi koji će se vršiti prema preporuci ljekara. 

 

Važno je znati da…

  1. Uzrok leukoplakije često nije poznat, ali oboljenje je najčešće povezano sa iritacijom ili traumom sluznice usne šupljine. Pušenje duhana i upotreba duhanskih proizvoda jedan je od glavnih faktora rizika.
  2. Leukoplakija se najčešće javlja kod odraslih osoba, posebno muškaraca. Iako se može pojaviti u bilo kojoj dobi, najčešće se dijagnosticira kod osoba starijih od 40 godina.
  3. Leukoplakija obično nema simptome i može se otkriti samo vizuelnim pregledom sluznice. Međutim, u nekim slučajevima može doći do neugode, osjetljivosti ili peckanja u području zahvaćenom leukoplakijom.
  4. Dok većina slučajeva leukoplakije nije ozbiljna i prolazi sama od sebe, neki oblici leukoplakije mogu biti predkancerogeni. Stoga je važno pratiti i liječiti leukoplakiju te redovno posjećivati stomatologa u svrhu praćenja promjena.
  5. Liječenje leukoplakije obično uključuje uklanjanje izvora iritacije, poput prestanka pušenja ili prestanka korištenja drugih duhanskih proizvoda. Ako se promjene ne povuku nakon uklanjanja iritanta, mogu se provesti dodatne intervencije kao što su lasersko uklanjanje ili hirurško odstranjivanje.
  6. Redovna i kvalitetna oralna higijena, uključujući četkanje zuba, korištenje zubnog konca i posjete stomatologu su mjere koje možete preduzeti da biste spriječili pojavu leukoplakije te održali zdravlje usne šupljine.