Skip to main content

Karcinom prostate

Šta je karcinom prostate?

Karcinom prostate je maligni tumor koji se razvija u prostati, maloj žlijezdi veličine oraha. Prostata ima ulogu u proizvodnji sjemene tekućine kod muškaraca, a njena uloga je da hrani i prenosi spermatozoide. Karcinom prostate je jedan od najčešćih oblika raka. Većina karcinoma prostate raste sporo i ostaje ograničena na prostatu, ne uzrokujući ozbiljnu štetu. Međutim, postoje i agresivniji oblici koji se brzo šire. Ukoliko se karcinom prostate detektuje u ranoj fazi, dok je još uvijek lokaliziran u prostati, veliki su izgledi da će liječenje biti uspješno. Ovisno o fazi tumora i karakteristikama pacijenta, moguće terapije uključuju operaciju, radioterapiju, hormonsku terapiju ili ciljanu terapiju. Redovni pregledi prostate, poput testa PSA i digitalnog rektalnog pregleda, veoma su važni za ranu detekciju ove vrste karcinoma.

 

Najčešći simptomi karcinoma prostate

U najranijim fazama bolesti, rak prostate često ne izaziva nikakve simptome, no kada nastupi progresija bolesti, znakovi koji ukazuju da u organizmu nešto nije kako treba najčešće su:  

  • Problemi s mokrenjem, kao što su česta potreba za mokrenjem (posebno noću), osjećaj da mjehur nije potpuno ispražnjen, slabiji mlaz urina ili prekidi za vrijeme uriniranja.
  • Pojava krvi u urinu ili spermi.
  • Bolovi ili osjećaj žarenja za vrijeme mokrenja.
  • Urinarna i fekalna inkontinencija (nemogućnost kontrolisanja mokraće ili stolice).
  • Bol ili neugoda u području karlice, donjem dijelu leđa ili u kostima, posebno u slučajevima kada se rak proširio na druge dijelove tijela.
  • Gubitak tjelesne težine bez namjere ili izmjene životnih navika.
  • Problemi s erekcijom (erektilna disfunkcija ili bolna ejakulacija).

Navedeni simptomi nisu specifični samo za rak prostate i vrlo često mogu biti povezani s drugim zdravstvenim stanjima. Ukoliko primijetite bilo koji od ovih simptoma, važno je potražiti savjet od svog ljekara radi daljnjih ispitivanja i dijagnostike. Rana dijagnoza i liječenje raka prostate mogu poboljšati prognozu i šanse za uspješno izliječenje.

 

Šta uzrokuje karcinom prostate?

Tačan uzrok zbog kojeg dolazi do nastanka raka prostate još uvijek nije poznat, no medicinski stručnjaci smatraju da je bolest rezultat promjena u DNK ćelijama prostate. DNK sadrži genetske upute koje regulišu normalne aktivnosti ćelija, uključujući njihov rast i diobu. Promjene u DNK mogu dovesti do abnormalnog rasta i diobe stanica prostate.

U tom slučaju, abnormalne stanice ne umiru kao normalne stanice, već nastavljaju da se dijele i formiraju nakupine koje se nazivaju tumori. Tumori mogu rasti i proširiti se na obližnja tkiva. Ponekad se neke od abnormalnih stanica mogu odvojiti od primarnog tumora i putem krvi ili limfnog sistema proširiti na druge dijelove tijela, što se naziva metastaza. Iako stručnjaci nisu potpuno sigurni šta tačno izaziva ove promjene u DNK, postoje određeni faktori koji mogu povećati rizik od razvoja raka prostate. To uključuje genetske faktore, godine starosti, pretilost, rasnu pripadnost (muškarci afričkog porijekla imaju veći rizik), ishranu bogatu zasićenim mastima i nedostatak tjelesne aktivnosti.

Ohrabrujuća je činjenica da rak prostate obično raste sporije u poređenju s drugim vrstama raka. Većina slučajeva raka prostate se dijagnosticira u ranim fazama, kada je tumor još uvijek ograničen isključivo na ovaj dio tijela, pa je, u ovoj fazi, rak prostate često izlječiv. Redovni preglede prostate i rana dijagnoza igraju ključnu ulogu u uspješnom liječenju ove bolesti.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje 

Za ranu detekciju karcinoma prostate jako je važan redovan skrining. Osobe bez visokog rizika prvom skriningu bi se trebale podvrgnuti u dobi od 55 godina, dok bi osobe sa pozitivnom porodičnom anamnezom na karcinom prostate pregled trebale obaviti i ranije.

Testovi za skrining raka prostate uključuju digitalni rektalni pregled i test krvi za prostate-specifični antigen (PSA), koji mjeri nivo PSA proteina. Visok nivo PSA može ukazivati na rak, no i kod benignih stanja može biti povišen. Rezultati skrining testova sami po sebi ne daju definitivnu dijagnozu. Ako se otkriju abnormalnosti ili visok nivo PSA, ljekar će preporučiti dodatne testove poput biopsije prostate ili magnetske rezonance radi preciznije dijagnoze.

Nisu svim pacijentima sa rakom prostate potrebna dodatna testiranja niti promptno liječenje. Ukoliko ljekar ocijeni da tumor raste sporo, pacijent će imati obavezu da dolazi na redovne preglede, no, ako postoji sumnja da je tumor agresivan (brzo raste ili se širi) pacijent će biti podvrgnut dodatnim testovima koji uključuju i biopsiju. Dodatni testovi mogu biti: 

Snimanje: MRI ili transrektalni ultrazvuk mogu pružiti slike prostate, uključujući sumnjiva područja koja mogu biti rak. Rezultati snimanja mogu pomoći ljekaru da odluči da li je neophodno izvršiti biopsiju.

Biopsija: Tokom biopsije, uzima se uzorak tkiva prostate za testiranje u laboratoriji kako bi se uspostavila ispravna dijagnoza. Biopsija je jedini pouzdan način za dijagnozu raka prostate i procjenu njegove agresivnosti. Ljekar može provesti genetske testove na uzorku tkiva. Određene karcinomske ćelije imaju karakteristike (poput mutacija) koje utiču na njihov odgovor na određene tretmane.

Zdravstveni stručnjaci koriste Gleasonov rezultat i stadij raka kako bi odredili težinu raka i vrstu potrebnog liječenja. Gleasonov rezultat ocjenjuje abnormalnost ćelija karcinoma. Što je veći broj abnormalnih stanica, to je veći Gleasonov rezultat. Gleasonov rezultat pomaže ljekaru u određivanju stepena agresivnosti, odnosno uznapredovalosti raka.

Faza raka prostate: Faza raka određuje koliko je rak napredovao ili se proširio. Može biti lokaliziran samo u prostati (lokalni), proširiti se na okolna područja (regionalni), a može i metastazirati na druge organe. Rak prostate najčešće metastazira na kosti i limfne čvorove, no, u nekim slučajevima se može proširiti i na jetru, mozak, pluća i ostale organe.

Liječenje karcinoma prostate zavisi od različitih faktora poput opšteg zdravstvenog stanja, prisutnosti i brzini širenja raka prostate. Za vrijeme liječenja, pacijent će trebati angažman različitih specijalista, odnosno urologa, onkologa za radioterapiju te medicinskih onkologa, sve zavisi od tretmana kojem će biti podvrgnut. U većini slučajeva, rak prostate koji se dijagnosticira u ranim fazama može se izliječiti odgovarajućim tretmanom.

Najčešći načini liječenja uključuju: 

  • Aktivni nadzor koji uključuje redovne preglede, skeniranje i biopsiju. Ove analize se provode svake jedne do tri godine kako bi se pratilo stanje i spriječio napredak raka. Aktivni nadzor je najprikladniji kada rak prostate sporije napreduje, ograničen je na prostatu i ne uzrokuje simptome. Ukoliko simptomi napreduju, ljekar može preporučiti započinjanje liječenja.
  • Pažljivo praćenje: Ova metoda slična je aktivnom nadzoru, ali se češće koristi kod pacijenata kod kojih se očekuje da će rak sporije napredovati i vjerojatno neće reagovati na tretman. Testiranje se provodi rjeđe, a fokus je na upravljanju simptomima.
  • Radikalna prostatektomija - ova procedura uklanja zahvaćenu prostatu i često je uspješna u uklanjanju lokaliziranog raka prostate. Ljekar će preporučiti najprikladniju metodu uklanjanja ovisno o stanju pacijenta.
  • Otvorena radikalna prostatektomija – rezom na abdomenu, od pupka do pubične kosti, ljekar pristupa prostati i u potpunosti je otklanja. Ova tehnika nije tako česta kao manje invazivne metode, poput robotske prostatektomije.
  • Robotska radikalna prostatektomija – metoda koja omogućava ljekaru izvođenje operacije kroz nekoliko manjih rezova. 

Prije odluke o metodi koja će se koristiti za liječenje karcinoma prostate najvažnije je konsultovati se s ljekarom o načinima liječenja koji će, uzimajući u obzir vaše individualne okolnosti, donijeti najbolju odluku za vaše stanje. 

 

Može li se karcinom prostate spriječiti?

Baš kao nijedan drugi karcinom, ni rak prostate nije moguće u potpunosti spriječiti, no postoje mjere koje možete poduzeti kako biste smanjili rizik od obolijevanja. To uključuje:

  • Redovne preglede prostate – informišite svog ljekara o svojim faktorima rizika i posavjetujte se s njim o učestalosti pregleda.
  • Održavajte zdravu tjelesnu težinu – vaš BMI ne bi trebao prelaziti 30, a da biste saznali koja je zdrava težina za vas, posavjetujte se sa svojim ljekarom koji će vam pružiti više informacija i o održavanju ili postizanju optimalne tjelesne težine.
  • Redovno vježbajte - prema preporukama Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), preporučuje se umjerena tjelesna aktivnost najmanje 150 minuta sedmično ili nešto više od 20 minuta dnevno.
  • Pratite uravnoteženu prehranu - nema specifične dijete koja može spriječiti rak prostate, ali zdrave prehrambene navike mogu poboljšati vaše cjelokupno zdravlje. U svoj jelovnik uključite raznoliko voće, povrće i integralne žitarice te izbjegavajte crveno meso i industrijski prerađenu hranu.
  • Prestanite pušiti 
  • Birajte hranu umjesto suplemenata - umjesto suplemenata, fokusirajte se na konzumaciju hrane bogate vitaminima i mineralima kako biste održavali zdrav nivo nutrijenata u tijelu.

Važno je imati na umu da ovi koraci ne garantuju potpunu zaštitu od raka prostate, ali mogu smanjiti rizik i pridonijeti vašem zdravlju. Redovni ljekarski pregledi i praćenje stručnih savjeta su također veoma važni kako biste održali dobro zdravlje prostate te otkrili eventualna oboljenja u ranoj fazi.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Ukoliko se rak prostate otkrije u ranoj fazi, šanse za uspješno izlječenje su vrlo visoke. Gotovo svi pacijenti (u 99 posto slučajeva) sa dijagnozom raka prostate koji se nije proširio izvan prostate prežive najmanje pet godina nakon dijagnoze. U nekim slučajevima, rak raste tako sporo da ne zahtijeva trenutno liječenje. U tim situacijama, praćenje i redovni pregledi mogu biti dovoljni. Liječenje obično može u potpunosti ukloniti rak prostate (ako nije metastazirao, odnosno proširio se na organe izvan nje). Važno je napomenuti da je svaki pacijent jedinstven i njegove okolnosti su također jedinstvene, pa liječenje raka prostate mora biti individualno prilagođeno svakome pojedinačno. 

Iako su prognoze vrlo povoljne kada se radi o ranoj detekciji ove vrste karcinoma, nažalost to nije slučaj kada rak prostate metastazira ili se proširi izvan prostate. Tada stopa preživljavanja opada, odnosno samo 32 posto ljudi s rakom prostate koji je metastazirao preživi pet godina nakon dijagnoze. Redovni pregledi i razgovor s medicinskim stručnjakom igraju ključnu ulogu u otkrivanju i liječenju raka prostate.

 

Važno je znati da…

  1. Karcinom prostate je najčešći oblik raka kod muškaraca, pored karcinoma kože. Procjenjuje se da se godišnje dijagnosticira milion novih slučajeva širom svijeta.
  2. U ranim fazama, karcinom prostate obično nema izražene simptome. To znači da mnogi muškarci mogu imati karcinom prostate, a da toga nisu svjesni. Redovni pregledi prostate, kao što je test PSA (prostata-specifični antigen) i digitalni rektalni pregled, važni su za otkrivanje raka prostate u ranoj fazi.
  3. Rizik od razvoja karcinoma prostate značajno se povećava s dobi. Većina slučajeva javlja se kod muškaraca starijih od 65 godina. U starijoj populaciji, karcinom prostate je često spororastući i ima dobru prognozu.
  4. Postoje genetski faktori koji mogu povećati rizik od razvoja karcinoma prostate. Ako je neko od muških članova vaše porodice imao rak prostate, vaš rizik je veći. Također, određene mutacije gena, poput BRCA1 i BRCA2, povezane su s povećanim rizikom od raka prostate.
  5. Afroamerikanci imaju veći rizik od razvoja karcinoma prostate u usporedbi s drugim rasnim grupama. Također, kod njih je češće prisutna agresivnija forma raka prostate i veća smrtnost povezana s tim oblikom raka.
  6. Rane faze karcinoma prostate često se mogu uspješno liječiti. Ovisno o fazi i agresivnosti tumora, moguće su opcije liječenja poput operacije, radioterapije, hormonske terapije ili ciljane terapije. 
  7. Iako nema apsolutne metode za sprečavanje karcinoma prostate, određene zdrave navike mogu smanjiti rizik. To uključuje redovnu tjelesnu aktivnost, zdravu prehranu bogatu voćem i povrćem, ograničavanje unosa crvenog mesa i masne hrane, održavanje zdrave tjelesne težine i izbjegavanje duhanskih proizvoda.