Skip to main content

Juvenilni idiopatski artritis

Šta je juvenilni idiopatski artritis?

Juvenilni idiopatski artritis (JIA), prethodno poznat kao juvenilni reumatoidni artritis, predstavlja najčešći tip artritisa kod djece mlađe od 16 godina. Ovo je hronično autoimuno oboljenje koje uzrokuje dugotrajnu bol u zglobovima, oticanje, ukočenost i ograničenu pokretljivost. Trajanje simptoma varira; neka djeca mogu imati simptome samo nekoliko mjeseci, dok se ostali sa simptomima suočavaju kroz dugi niz godina.

JIA je kompleksna bolest i može se pojaviti u različitim oblicima, uključujući oligoartikularni JIA (koji pogađa manji broj zglobova), poliartikularni JIA (koji pogađa više zglobova), sistemski JIA (koji pogađa cijelo tijelo, uključujući i organe) te mnogi drugi. Neki podtipovi JIA mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, kao što su problemi sa rastom, oštećenje zglobova te upala očiju. Liječenje juvenilnog idiopatskog artritisa usmjereno je na kontrolu bolova i upale, poboljšanje funkcionalnosti zglobova te prevenciju trajnih oštećenja.

Važno je naglasiti da JIA može imati različite učinke na rast i razvoj djeteta, stoga je rano otkrivanje i liječenje od izuzetne važnosti. Iako uzrok JIA nije potpuno razjašnjen, ali se vjeruje da su genetski i okolišni faktori odgovorni za razvoj ove bolesti. Liječenje JIA može uključivati terapiju lijekovima za smanjenje upale i boli, fizikalnu terapiju i druge metode za poboljšanje funkcionalnosti zglobova i kvalitete života djece s ovim stanjem.

 

Najčešći simptomi juvenilnog idiopatskog artritisa

Najčešći znakovi i simptomi juvenilnog idiopatskog artritisa uključuju:

  • Bol – iako možda neće biti izražena u zglobovima, kod pacijenata može biti uočljivo šepanje, posebno ujutro ili nakon spavanja.
  • Oticanje - zglobovi često natiču, a to se često prvo primijeti na većim zglobovima, poput koljena.
  • Ukočenost - dijete može djelovati nespretnije nego obično, posebno ujutro ili nakon odmora.
  • Groznica, otečeni limfni čvorovi i osip - u nekim slučajevima, moguće je da se pojavi visoka temperatura, oticanje limfnih čvorova ili osip na tijelu, obično izraženiji u kasnim večernjim satima.

Juvenilni idiopatski artritis može zahvatiti jedan ili više zglobova. Postoji nekoliko različitih podtipova ovog stanja, uključujući sistemski, oligoartikularni i poliartikularni. Koju vrstu artritisa dijete ima ovisi o simptomima, broju zahvaćenih zglobova te prisutnosti karakteristika poput visoke temperature i osipa.

Slično kao i kod drugih oblika artritisa, juvenilni idiopatski artritis je karakteriziran varijabilnošću simptoma, s periodima pogoršanja i razdobljima kada simptomi mogu biti manje izraženi. Važno je obratiti pažnju na ove znakove kako bi se pravovremeno dijagnosticirao i liječio ovaj oblik artritisa kod djece.

 

Šta uzrokuje juvenilni idiopatski artritis?

Juvenilni idiopatski artritis proizlazi iz stanja u organizmu u kojem imunološki sistem tijela napada vlastite ćelije i tkiva. Iako uzrok ovog poremećaja nije u potpunosti razjašnjen, čini se da genetika i okolišni faktori igraju ulogu u njegovom razvoju. Također, neki oblici juvenilnog idiopatskog artritisa češći su kod djevojčica.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA) može biti izazovna jer bol u zglobovima može nastati iz različitih uzroka. Iako ne postoji samo jedan test koji može potvrditi dijagnozu, određene pretrage mogu pomoći isključiti druga stanja koja mogu uzrokovati slične znakove i simptome. Neki od najčešćih krvnih testova koji se koriste u sumnjivim slučajevima uključuju:

  • Brzina sedimentacije eritrocita (ESR) - mjeri brzinu taloženja crvenih krvnih zrnaca u uzorku krvi. Povišena ESR može ukazivati na prisutnost upale i koristi se za procjenu njenog stepena.
  • C-reaktivni protein (CRP) - test također mjeri nivo opšte upale u tijelu, ali koristi drugačiju skalu u odnosu na ESR.
  • Antinuklearna antitijela (ANA) - ANA su proteini koje proizvodi imunološki sistem, a često su prisutni kod osoba s određenim autoimunim bolestima, uključujući artritis. Povećani nivoi ANA mogu ukazivati na povećan rizik od upale očiju.
  • Reumatoidni faktor (RF) - ovo antitijelo može se naći u krvi djece s JIA i može ukazivati na veći rizik od oštećenja zglobova.
  • Ciklički citrulinirani peptid (CCP) - slično kao RF, CCP je još jedno antitijelo koje se može otkriti u krvi djece s JIA i povećava rizik od oštećenja.

Važno je napomenuti da mnoga djeca s JIA neće pokazivati značajne abnormalnosti u ovim krvnim testovima, stoga se za dijagnozu mogu koristiti i slikovni testovi, odnosno rendgenski snimci ili magnetska rezonanca (MRI) kako bi se isključila druga stanja poput fraktura, tumora, infekcija ili prirođenih defekata. Osim toga, takvi pregledi se često koriste nakon postavljanja dijagnoze za praćenje stanja kostiju i otkrivanje mogućih oštećenja zglobova.

Liječenje juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA) ima za cilj očuvanje normalnog nivoa aktivnosti i uključuje terapiju lijekovima kao što su NSAID-i, DMARD-i, biološki agensi za smanjenje boli i otoka, te kortikosteroidi za kontrolu simptoma.

Fizioterapija i radna terapija su ključne za održavanje pokretljivosti i jačanje mišića. U rijetkim situacijama, može biti potreban i hirurški zahvat kako bi se poboljšala funkcionalnost zglobova.

 

Može li se juvenilni idiopatski artritis spriječiti?

Trenutno, budući da uzrok juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA) nije poznat, ne postoje specifične preventivne mjere koje se mogu poduzeti kako bi se spriječio razvoj ove bolesti. Juvenilni idiopatski artritis je složena autoimuna bolest koja se često javlja kod djece, ali naučnici još uvijek istražuju faktore koji bi mogli pridonijeti njenom nastanku.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Kod svakog djeteta juvenilni idiopatski artritis ima različite manifestacije. Kod nekih, pogođeni su samo jedan ili dva zgloba, a bolest se relativno jednostavno kontroliše. Kod ostalih, ovo stanje može zahvatiti više zglobova, uzrokujući ozbiljnije i dugotrajnije simptome.

Ranim otkrivanjem i pravovremenim tretmanom, uključujući fizikalne i radne terapiju, moguće je efikasno upravljati artritisom, spriječiti oštećenje zglobova i omogućiti normalnu ili gotovo normalnu funkcionalnost kod većine djece sa juvenilnim idiopatskim artritisom.

Preporučuje se da djeca sa dijagnozom ove vrste artritisa vode što normalniji život. Trebaju redovno ići u školu, učestvovati u sportovima, vannastavnim aktivnostima i porodičnim događajima. Fizička aktivnost nije štetna i može čak pomoći u jačanju mišića koje podupiru zglobove. Što se ishrane tiče, kada je artritis u pitanju, ne postoji specifična hrana koja se treba konzumirati ili izbjegavati, pa se preporučuje da djeca praktikuju uravnoteženu ishranu. 

Postoje ozbiljne komplikacije koje mogu biti povezane sa juvenilnim idiopatskim artritisom, ali redovni medicinski pregledi i brza medicinska intervencija mogu znatno smanjiti rizik od tih komplikacija:

  • Problemi sa očima - kod određenih oblika JIA-a može doći do upale oka koja, ako se ne liječi, može prouzrokovati ozbiljne komplikacije poput katarakte, glaukoma i potencijalnog gubitka vida. Pošto upala oka često ne uzrokuje simptome, važno je da djeca redovno idu na oftalmološke preglede.
  • Problemi sa rastom – juvenilni idiopatski artritis može uticati na rast i razvoj kostiju, a pojedini lijekovi koji se koriste za liječenje, posebno kortikosteroidi, mogu inhibirati rast.

 

Važno je znati da… 

  1. Juvenilni idiopatski artritis je najčešći reumatološki poremećaj kod djece i adolescenata. To je grupa hroničnih autoimunih poremećaja koji utiču na zglobove i ponekad druge organe.
  2. Simptomi juvenilnog idiopatskog artritisa mogu varirati od blagih do teških i mogu se pojaviti i nestati tokom vremena. To može otežati dijagnozu i upravljanje stanjem.
  3. JIA ima nekoliko podtipova, uključujući oligoartikularni, poliartikularni, sistemski, entezitis povezan s artritisom i ostale manje uobičajene oblike. Svaki podtip ima svoje karakteristike i simptome.
  4. JIA se smatra autoimunim poremećajem u kojem imunološki sistem djeteta napada vlastite zglobove i tkiva. To može uzrokovati upalu, otekline i bol u zglobovima.
  5. JIA može imati utjecaj na rast i razvoj djece, posebno ako utiče na zglobove koji su u fazi rasta. To može uzrokovati neravnotežu u rastu udova.
  6. Kod nekih oblika JIA, posebno oligoartikularnog tipa, postoji povećan rizik od razvoja upale očiju (uveitis). Stoga je redovno praćenje oftalmologa važno kako bi se rano prepoznale moguće komplikacije.
  7. Iako uzrok JIA nije potpuno razumljiv, postoji genetska predispozicija za razvoj bolesti. Okolišni faktori također mogu igrati ulogu u njegovom izbijanju.
  8. JIA može utjecati i na druge organe osim zglobova, uključujući kožu, srce, pluća i probavni sistem. 
  9. Liječenje JIA često uključuje multidisciplinarni tim zdravstvenih stručnjaka, uključujući reumatologe, fizioterapeute, okupacione terapeute i oftalmologe, kako bi se osiguralo sveobuhvatno upravljanje stanjem.
  10. JIA može imati značajan utjecaj na život djeteta i kompletne porodice. Edukacija i emocionalna podrška ključni su u suočavanju s izazovima koje donosi ova bolest.