Ingvinalna hernija (preponska kila)
Šta je ingvinalna hernija?
Ingvinalna kila, također poznata kao preponska hernija ili bruh, nastaje kada meko tkivo, obično dio opne ili dio crijeva, prolazi kroz otvor u trbušnom zidu prema preponskom kanalu. Preponski kanal je prolaz kroz koji se, ubrzo nakon rođenja, spuštaju sjemenici iz abdomena do skrotuma. Ingvinalne kile su najrasprostranjeniji tip hernija i dešavaju se kada trbušno tkivo, poput masnog tkiva trbuha ili petlji crijeva, prodre kroz otvor na donjem dijelu trbušnog zida. Taj zid djeluje kao barijera između trbuha i prepona.
Ingvinalne kile razvijaju se unutar ingvinalnog kanala, prolaza koji se proteže niz obje strane zdjelice prema reproduktivnim organima. Ove kile se također nazivaju preponskim hernijama. (riječ ingvinalna se odnosi na preponsko područje). Ova vrsta kila je najučestaliji oblik preponskih hernija, mada postoje i druge varijante, poput manje čestih femoralnih hernija koje se javljaju u manjem femoralnom kanalu ispod ingvinalnog kanala.
Najčešći simptomi ingvinalne hernije
Simptomi bruha, odnosno ingvinalnih kila nisu uvijek prisutni. Ponekad se simptomi mogu pojaviti, a potom nestati. Kila se može povremeno gurati unutar i izvan otvora, ili je pacijent može osjetiti samo tokom određenih aktivnosti. Kod djece se preponska kila manifestuje u obliku izbočine u preponskom području koja može izgledati veća kada dijete plače, a najčešće se povlači kada je dijete mirno ili spava. Indirektna ingvinalna kila možda neće biti opipljiva na dodir jer se može povući iza mišićnih vlakana.
Kada postane vidljiva, tada pacijenti mogu primijetiti:
- Izbočinu u preponskom području s obje strane stidne kosti. Ova izbočina može zahvatiti skrotum ili stidne usne, a može postati uočljivija dok pacijent stoji, kašlje ili se napreže.
- Osjećaj pritiska ili težine u preponama.
- Bol u preponama, posebno prilikom naprezanja, podizanja tereta, kašljanja ili savijanja.
- Peckanje koje se može širiti kroz karlicu ili duž noge.
- Povremeno, bol i oticanje oko testisa kada izbočeni crijevni sadržaj sklizne u skrotum.
Šta uzrokuje ingvinalnu herniju?
U nekim slučajevima, uzrok pojave ingvinalnih kila može biti idiopatski, odnosno nepoznat.
U ostalim slučajevima preponske kile mogu nastati iz sljedećih razloga:
- Povećanog pritiska u abdomenu
- Slabosti trbušnog zida
- Naprezanja prilikom vršenja nuždi
- Intenzivne tjelesne aktivnost
- Trudnoće
- Hroničnog kašlja ili kihanja
- Slabosti mišića trbušnog zida koje se može javiti prije rođenja (slabosti trbušnog zida također mogu nastati kasnije u životu, posebno nakon ozljeda ili abdominalnih operacija).
- Oslabljivanje ili propadanje mišića trbušnog zida uslijed starenja, intenzivnog fizičkog napora ili kašlja povezanog s konzumiranjem duhanskih proizvoda.
Kod muškaraca, najosjetljivija tačka je u ingvinalnom kanalu, gdje sjemenska vrpca silazi prema skrotumu. Kod žena, ingvinalni kanal nosi ligament koji podržava maternicu, a kile se povremeno javljaju na mjestima gdje se vezivno tkivo iz maternice povezuje s okolnim tkivom stidne kosti.
Uspostavljanje dijagnoze i liječenje
Obično je dovoljan fizički pregled za dijagnosticiranje ingvinalne kile. Ljekar će provjeriti postoji li izbočina u preponskom području. Kako stajanje i kašljanje mogu pojačati vidljivost kile, za vrijeme pregleda ljekar će vjerojatno zamoliti pacijenta da stoji, kašlje ili da se napne.
Ako dijagnoza nije jasna iz fizičkog pregleda, ljekar može naručiti slikovne testove poput ultrazvuka abdomena, CT skeniranja ili MRI-ja. U slučaju manje kile koja ne uzrokuje ozbiljne smetnje, ljekar može predložiti redovno praćenje. Ponekad simptome može olakšati nošenje potpornog pojasa, ali preporučuje se konsultacija s ljekarom kako bi pacijent bio siguran da zauzima pravilan položaj rešetke te da pojas pravilno koristi. Kod djece, ljekar može pokušati primijeniti ručni pritisak kako bi smanjio izbočenje prije nego što razmotri operativni zahvat.
Veće ili bolne kile obično zahtijevaju hirurški zahvat kako bi se ublažila neugoda te spriječile ozbiljne komplikacije.
Postoje dvije osnovne vrste hirurških zahvata za kile - otvorena hirurgija kile i minimalno invazivna hirurgija kile.
Otvorena popravka kile:
U ovom postupku, koji se može izvesti pod lokalnom anestezijom i sedacijom ili općom anestezijom, hirurg pravi rez na preponama i vraća izbočeno tkivo nazad u abdomen. Slaba tačka se zatim zašiva, često pojačava sintetičkom mrežicom (hernioplastika). Rez se zatim zatvara šavovima, spajalicama ili hirurškim ljepilom. Nakon operacije, potiče se brza pokretljivost, iako može proći nekoliko sedmica prije nego što se pacijent vrati normalnim aktivnostima.
Minimalno invazivna hirurgija kile:
Ovaj postupak zahtijeva opću anesteziju, a hirurg zahvat izvodi kroz nekoliko malih rezova na trbuhu. Može koristiti laparoskopske ili robotske instrumente. Kroz jedan rez ubacuje se mala cijev opremljena minijaturnom kamerom (laparoskopom). Koristeći kameru kao vodilju, hirurg ubacuje manje instrumente kroz druge male rezove te, uz pomoć sintetičke mreže, popravlja kilu. Pacijenti koji se podvrgavaju minimalno invazivnom zahvatu mogu osjećati manje neugodnosti i imati manje ožiljaka nakon operacije te se brže vraćaju normalnim aktivnostima. Dugoročni rezultati laparoskopskih i otvorenih operacija kila su slični. Minimalno invazivna hirurgija kile omogućava izbjegavanje ožiljnog tkiva iz prethodnog popravka kile te može biti dobar izbor za osobe kod kojih se kila ponavlja nakon otvorenog zahvata. Također može biti korisna za osobe s kilama s obje strane tijela (bilateralno). Kao i kod otvorene operacije, može proći nekoliko sedmica prije nego što se pacijent vrati uobičajnim aktivnostima.
Može li se ingvinalna hernija spriječiti?
Nije moguće spriječiti kongenitalnu ingvinalnu kilu (onu koja se dijagnosticira odmah po rođenju), ali možete smanjiti rizik od razvoja direktnih ingvinalnih kila smanjenjem opterećenja donjeg trbušnog zida.
Evo nekoliko primjera:
- Prilikom podizanja težih predmeta, koristite snagu nogu, a ne trbuha ili leđa i pravilno rasporedite teret.
- Ako se bavite dizanjem tegova, važno je da stručnjak pregleda vašu tehniku i potvrdi da je pravilna.
- Potražite tretman za stanja koja uzrokuju hroničan kašalj ili kihanje.
- Razmotrite terapiju za hroničnu konstipaciju (promjene u ishrani i načinu života također mogu biti od pomoći).
- Prestanite pušiti jer ova nezdrava navika osim što je uzročnik mnogih ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, izaziva dugotrajni kašalj što može uzrokovati pojavu preponske kile.
- Redovno vežbajte kako biste ojačali trbušne mišiće i održali snagu vašeg tijela.
Koje su prognoze za ingvinalnu herniju?
Nakon operacije, u većini slučajeva, pacijenti koriste antibiotsku terapiju kako bi se spriječile infekcije te ublažili bolovi. Preporučljivo je suzdržavanje od naprezanja ili podizanja teških predmeta tokom perioda oporavka. Također, ljekar može sugerisati dugoročne promjene u načinu života kako bi se spriječila ponovna pojava hernije. Do deset posto odraslih osoba može iskusiti recidiv hernije nakon određenog vremena, što ponekad zahtijeva drugu operaciju. Važno je napomenuti da se, kod djece, hernije obično ne ponavljaju.
Komplikacije ingvinalne kile uključuju:
- Veći pritisak na okolna tkiva jer netretirane ingvinalne hernije, vremenom, najčešće rastu. Kod muškaraca, velike kile mogu se proširiti u skrotum, izazivajući bol i oticanje.
- Zatvorenu herniju - ako se sadržaj kile zaglavi u slabom dijelu trbušnog zida, može blokirati crijeva, uzrokujući snažne bolove, mučninu, povraćanje i nemogućnost pražnjenja crijeva ili ispuštanja plinova.
- Strangulaciju - zatvorena kila može prekinuti dotok krvi u dio crijeva. Strangulacija može izazvati odumiranje zahvaćenog crijevnog tkiva. Ova situacija je ozbiljna po život i zahtijeva hitnu operaciju.
Važno je znati da…
- Ingvinalna hernija je češća kod muškaraca nego kod žena. To je djelimično zbog anatomskih razlika i činjenice da muškarci imaju "slabije" područje u preponama zbog kojeg su skloniji razvoju hernije.
- Ingvinalna hernija nastaje kada se unutrašnji organi (često crijeva) probiju kroz slabu tačku u mišićnoj ovojnici abdomena, stvarajući izbočinu u preponskom području.
- Faktori rizika za razvoj ingvinalne hernije uključuju genetiku, starost, muški spol, prekomjerni fizički napor, pušenje, pretilost i hronično kašljanje.
- Glavni simptom ingvinalne hernije je izbočina ili otvor u preponskom području. Ovo može biti bolno ili neugodno te se obično povećava pri fizičkom naporu ili kašljanju.
- Dijagnoza ingvinalne hernije obično se postavlja fizičkim pregledom i potvrđuje se ultrazvukom ili drugim slikovnim metodama.
- Liječenje ingvinalne hernije često uključuje hiruršku intervenciju kako bi se organi vratili na svoje mjesto te ojačala slabija područja trbušne ovojnice.
- Ako se ingvinalna hernija ne liječi, može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput blokade crijeva ili strangulacije, gdje je dotok krvi u hernijskoj izbočini ometan.
- Nakon hirurške korekcije, povratak hernije (rekurzija) može se dogoditi, iako je rizik manji ako se operacija izvede tehnikama koje ojačavaju mišićnu ovojnicu.
- Hernije su poznate već hiljadama godina i spominjane su u drevnim zapisima s tim što su se metode liječenja znatno unaprijedile tokom vremena.
- Iako se ne može uvijek potpuno spriječiti, održavanje zdrave težine, izbjegavanje pretjeranog napora i pravilno podizanje težih predmeta mogu smanjiti rizik od razvoja ingvinalne hernije.