Infestacija crijevnom glistom, Enterobijaza ili Enterobioza
Šta je Infestacija crijevnom glistom?
Crijevni crvi ili gliste, poznatiji kao paraziti, jednostavni su organizmi koji preživljavaju nastanjujući ljudski organizam. Postoje različite vrste crijevnih parazita, a mi ćemo se u ovom tekstu osvrnuti na infekciju poznatu pod nazivom Enterobijaza, Infestacija crijevnom glistom, Mala dječija glista ili Enterobioza koja je vrlo česta, zarazna, parazitska infekcija najčešće prisutna kod djece. Infekcija se širi udisanjem ili gutanjem jajašaca crijevne gliste koji se nastanjuju u organizmu osobe, te prolaze tri faze – faza jajašca, faza larve te faza odrasle gliste. Ova infekcija, u pravilu, nije opasna i najveći problem koji sa sobom nosi je teži oblik svraba u području perianalne regije.
Najčešći simptomi Infestacije crijevnom glistom
Glavni simptom zaraze crijevnom glistom je češanje, odnosno svrab analnog područja. Zbog konstantnog svraba, kod djeteta možete primijetiti i teškoće sa spavanjem i razdražljivost. Kod neke djece, zbog neprestanog češanja, mogu se javiti sekundarne infekcije (posebno kod djevojčica u vaginalnom području). Razvijanje težih oblika simptoma od navedenih je vrlo rijetko, ali u nekim slučajevima se može javiti infekcija jajovoda (kod žena) te upala slijepog crijeva. Većina djece zaražene crijevnom glistom ne pokazuje baš nikakve simptome bolesti i svakodnevno, asimptomatski, nastavljaju širiti infekciju. Roditelji ili odgajatelji posumnjaju na Infestaciju crijevnom glistom kada saznaju da je neko iz okruženja zaražen ili kada u stolici primijete bijele, nitaste gliste. Neka djeca se mogu žaliti na mučnine, bolove u stomaku, dok se kod nekih javlja umor, malaksalost, povraćanje ili nehotično mokrenje po noći koje je, ako postane učestalo, uvijek indikator da dijete preživljava neke promjene i roditeljima treba biti alarm za uzbunu.
Šta uzrokuje Infestaciju crijevnom glistom?
Enterobiozu, odnosno Infestaciju crijevnom glistom uzrokuje gutanje ili udisanje larve gliste koja se naziva Enterobius vermicularis. Larve se mogu nalaziti svuda, a najčešće na hrani, ispod noktiju, na igračkama, zahodskoj dasci, odjeći, posteljini, na školskom priboru, odnosno na svim predmetima koje zaražena osoba ili dijete dodiruje. Ova infekcija se širi jako brzo, kontaktom ruku na usta i zato nisu rijetki slučajevi kada se, u vrlo kratkom periodu, zarazi kompletna grupa u vrtiću, školi ili bilo kojem kolektivu. Ženka gliste je obično duža od mužjaka (oko deset milimetara, dok su mužjaci oko tri) i izgleda kao vrlo tanki bijeli konac. Noću puže kroz anus, polaže jaja u supstanci koja podsjeća na želatinastu masu, a pokretima koje pravi, iritira perianalno područje i na taj način izaziva iritirajući, neizdrživ rektalni svrab. Nakon što položi jaja, odrasla ženka umire, ali njena jaja nastavljaju da žive, čak i do tri sedmice te da iritiraju zaraženu osobu i tjeraju je na češanje. Češanjem rektalnog područja, dijete noktima kupi nova jajašca, ponovo ih unosi u organizam i životni ciklus crijevnog crva se nastavlja. Dakle, ciklus od larve do odrasle gliste, traje od dvije do tri sedmice.
Uspostavljanje dijagnoze i liječenje
Prisustvo crijevnih glista u organizmu djeteta potvrđuje se perianalnim otiskom, odnosno uzimanjem otiska izlaznog područja debelog crijeva na celofansku ljepljivu traku koju je, nakon uzimanja otiska potrebno zalijepiti na mikrobiološko stakalce i brzo odnijeti u laboratorij. Otisak se uzima jednostavno (najbolje rano ujutro dok dijete još uvijek spava) tako što celofansku traku, razdvajajući nabore, dobro pritisnete na izlazni dio debelog crijeva te je zalijepite na mikrobiološko stakalce koje možete kupiti u apotekama.
Nakon uspostavljanja dijagnoze, većina doktora (ako djeca nemaju jake simptome) izbjegava lijekove i preporuči pojačavanje higijenskih navika – češće i duže pranje ruku, kupanje, mijenjanje odjeće (posebno donjeg rublja), dezinficiranje ruku i zahodske daske prije i poslije korištenja. No, roditelji žele da se što prije riješe parazita te insistiraju na terapiji koja se najčešće sastoji od jedne doze lijeka koji kao aktivnu supstancu sadrže mebendazol. U nekim slučajevima potrebno je uzeti dvije doze antiparazitskog lijeka. Za potpuno izlječenje potrebno je strpljenje, pojačavanje higijene i neophodno je da se svi ukućani podvrgnu terapiji, bez obzira što nisu zaraženi.
Može li se Infestacija crijevnom glistom spriječiti?
Enterobijaza ne pogađa samo siromašne ljude niti ljude sa nerazvijenom higijenom. Može se dogoditi svima jer je vrlo zarazna, a najrasprostranjenija među djecom jer je njihova svijest o pravilnoj higijeni još uvijek nerazvijena. Ukoliko u kolektivu u kojem dijete boravi ima zaražene djece vrlo su male šanse da se spriječi zaraza jer se infekcija prenosi dodirom, pa čak i udisanjem larvi koje se mogu nalaziti u prašini.
Koje su prognoze za ovo oboljenje?
Infestacija crijevnom glistom nije opasna za zdravlje ljudi i, osim jakog svrbeža, vrlo rijetko dolazi do težih simptoma ove infekcije. Uzimanjem propisane terapije i pojačavanjem higijenskih navika, bolest prolazi bez posljedica. Analno područje možete mazati vazelinom ili posebnom kremom za ublažavanje svrbeža koju će preporučiti djetetov doktor.
Važno je znati da…
- Češanje analnog područja prvi je znak da dijete ima Enterobijazu.
- Djeca koja imaju naviku sisanja palca, imaju veću vjerovatnoću da se zaraze crijevnim parazitima.
- Ako posumnjate da vaše dijete ima crijevne parazite, pregledajte stolicu osvjetljavajući je baterijskom lampom. Primijetite li male, bijele niti koje se migolje, potražite liječničku pomoć i odmah pojačajte higijenske navike.
- Liječenje se sastoji od, u nekim slučajevima, jedne doze, a u pojedinim slučajevima dvije doze antiparazitskog lijeka koji se obično propisuje svim ukućanima, bez obzira imaju li simptome infekcije ili ne.
- Nakon što je infekcija završena, dubinski usisajte prostor u kojem je boravila zaražena osoba te detaljno operite sve predmete koje je dodirivala.
- Crijevne gliste nastanjuju crijeva gdje prolaze kroz tri faze životnog ciklusa koji, od trenutka ulaska u organizam, traje do tri sedmice.
- Ova infekcija je najčešće rasprostranjena među djecom, ali može biti dijagnosticirana i odraslima čije se dijete zarazilo te osobama koje su zaposlene u institucijama koje skrbe o djeci.