Skip to main content

Glioblastom

Šta je glioblastom?

Glioblastom, poznat i pod nazivom glioblastom multiforme (GBM) predstavlja najagresivniji tip tumora odraslih osoba koji počinje unutar mozga. Ćelije raka u GBM tumorima brzo se razmnožavaju, a tumor se može proširiti i na druga područja mozga dok se veoma rijetko širi na ostale dijelove tijela.

Gliomski tumori, uključujući GBM, nastaju iz glijalnih ćelija koje su ključne za normalno funkcionisanje nervnih ćelija. Konkretno, GBM se razvijaju iz glijalnih ćelija poznatih kao astrociti (moždane ćelije u obliku zvijezda koje imaju zadatak da štite mozak od bolesti u krvi te da ga opskrbljuju hranjivim tvarima) i oni predstavljaju najbrže rastući oblik astrocitoma, što je također vrsta tumora koji se formiraju u astrocitima. Iako glioblastom može nastati u različitim dijelovima mozga, najčešće se razvija u frontalnom (čeonom) i temporalnom (sljepoočnom) režnju mozga. Frontalni režanj se nalazi u neposrednoj blizini čela i ima ključnu ulogu u funkcijama kao što su govor, voljno kretanje, ponašanje i pamćenje. Temporalni režanj se nalazi prema donjem dijelu mozga i igra važnu ulogu u formiranju novih pamćenja, obradi jezika i interpretaciji informacija dobivenih putem čula kao što su sluh, vid, okus i dodir.

 

Najčešći simptomi glioblastoma

Simptomi glioblastoma multiforme (GBM) se obično javljaju iznenada i umnogome zavise od mjesta na kojem se tumor formirao. 

Rapidan rast tumora izaziva pritisak na mozak, što dovodi do:

  • Zamagljenog ili duplog vida.
  • Glavobolja.
  • Vertiga (vrtoglavice).
  • Gubitka apetita.
  • Problema sa pamćenjem.
  • Promjena raspoloženja ili ličnosti.
  • Slabosti mišića ili problema s ravnotežom.
  • Mučnina i povraćanja.
  • Epileptičnih napada.
  • Teškoća s govorom.
  • Trnjenja ili utrnulosti.

 

Šta uzrokuje glioblastom?

Nastanak glioblastoma multiforme (GBM) medicinskim radnicima i istraživačima je i dalje nerazjašnjen, a uzroci su nepoznati. Iako postoji nekoliko genetskih poremećaja koji se povezuju s povećanim rizikom od glioma, kao što su neurofibromatoza i Turcot sindrom, tačni uzročnici i dalje ostaju nejasni. Također, astrocitomi, kojima GBM pripada, mogu biti povezani s izlaganjem jonizirajućem zračenju, ali jasna veza između ove dvije pojave još uvijek nije potpuno razjašnjena.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Ako postoji sumnja na prisustvo tumora na mozgu ljekar dijagnozu postavlja temeljem detaljne anamneze, sveobuhvatnog fizičkog pregleda, neurološkog te oftalmološkog pregleda, relevantnih laboratorijskih pretraga, uključujući CT mozga (računalna tomografija), MRI (magnetska rezonanca), rendgenskog pregleda glave, EEG-a (elektroencefalografija), lumbalne punkcije, angiografije i patohistološke analize uzoraka tkiva te biopsije (uzimanja uzorka iz tumora i analize tkiva kako bi se identificirale maligne ćelije raka).

Nažalost, trenutno ne postoji lijek za potpuno izlječenje od glioblastoma. Tretmani se uglavnom usmjeravaju na smanjenje ili kontrolu tumora kako bi se ublažili simptomi.

Početni korak obično uključuje operaciju za uklanjanje tumora (poznatu kao kraniotomija), nakon čega slijede terapije zračenjem i hemoterapija. U slučajevima kada operacija nije moguća, zbog zdravstvenog stanja pacijenta ili lokacije tumora, primjenjuje se terapija zračenjem i hemoterapija kako bi se kontrolisao rast tumora.

Tretmani za GBM uključuju:

  • Terapiju zračenjem – koja se koristi kako bi se ciljano oštetile ćelije raka S-zracima, sprečavajući njihov daljnji rast. Obično zahtijeva do 30 dnevnih tretmana zračenjem tokom šest sedmica.
  • Terapija zračenjem sa modulacijom intenziteta (IMRT) – koja omogućava precizniju isporuku zračenja na tumor, istovremeno smanjujući dozu zračenja koja dolazi do okolnog zdravog moždanog tkiva.
  • Stereotaktička radiohirurgija - gama nož radiohirurgija je napredna tehnika zračenja koja visoko fokusiranim rendgenskim zracima precizno cilja tumor, ograničavajući oštećenje okolnog zdravog tkiva. Ova metoda se povremeno primjenjuje kada GBM nastavi rasti nakon početnog IMRT tretmana.
  • Hemoterapija - se koristi za uništavanje ćelija raka, a primjenjuje se tokom terapije zračenjem ili nakon nje.
  • Ciljana terapija - umjesto tradicionalne hemoterapije, primjenjuje se ciljana terapija koja djeluje na specifične promjene u ćelijama koje potiču rast raka.

 

Može li se glioblastom spriječiti?

Nažalost, ne postoje pouzdane mjere koje se mogu primijeniti u sprečavanju nastanka glioblastoma. Njegovi uzročnici nisu u potpunosti razumljivi, stoga ne možemo govoriti o mjerama prevencije ovog zloćudnog oboljenja. Važno je pratiti svoje tijelo i voditi računa o svom zdravlju, a ukoliko primijetite simptome koji mogu biti povezani s tumorima mozga, što prije se obratite svom ljekaru koji će obaviti potrebne analize kako biste dobili pravovremenu dijagnozu. Važno je imati na umu da su šanse za povoljan ishod, za većinu oboljenja, veći kada se bolest dijagnosticira u ranim fazama.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Glioblastom je izuzetno agresivan oblik raka, a njegovo liječenje je pravi izazov. Trenutno ne postoji u potpunosti djelotvoran lijek, ali postoje terapije koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma i produžavanju očekivanog trajanja života. Istraživači trenutno provode mnoga klinička ispitivanja kako bi istražili nove tretmane za glioblastom.

Nove terapije usmjerene na određene gene u ćelijama raka obećavaju nove metode za liječenje ovog malignog oboljenja. Također se istražuju načini za direktnu isporuku hemoterapije direktno u tumor mozga. Nažalost, većina pacijenata s glioblastomom ima prosječno očekivano trajanje života od 12 do 18 mjeseci nakon dijagnoze, a samo otprilike 7 posto pacijenata preživi pet ili više godina.

 

Važno je znati da… 

  1. Glioblastom je najčešći tumor mozga i ovi tumori čine otprilike 16 posto svih primarnih tumora mozga.
  2. Glioblastom multiforme (GBM) se klasificira na temelju sistema ocjenjivanja koji koristi ocjene od 1 do 4 kako bi označio brzinu rasta tumora na mozgu. Tumori 1. stepena rastu sporo i imaju manje agresivni karakter, dok tumori 4. stepena rastu brže i imaju veću agresivnost. GBM-ovi su klasificirani kao tumori 4. stepena, što označava njihov brzi rast i visoku agresivnost. GBM-ovi se mogu pojaviti kao primarni ili sekundarni. Primarni GBM direktno nastaju iz glijalnih ćelija, dok se sekundarni GBM razvija iz glijalnih tumora nižeg stepena (npr. iz tumora 1. stepena) koji napreduju i razvijaju se u GBM.
  3. Glioblastomi su poznati po svojoj brzoj progresiji. Simptomi se često razvijaju u roku od nekoliko sedmica ili mjeseci.
  4. Prognoze za glioblastome su, nažalost, izuzetno loše. Iako su dostupni tretmani, stopa preživljavanja je često niska, a prosječno preživljavanje nakon dijagnoze obično iznosi manje od dvije godine.
  5. Glioblastomi su agresivni tumori koji brzo rastu i prodiru u okolno tkivo mozga. To ih čini teškim za liječenje.
  6. Standardni tretman obično uključuje hirurško uklanjanje tumora, ali često nije moguće ukloniti sve ćelije tumora zbog invazivne prirode glioblastoma.
  7. Nakon operacije, obično se primjenjuje radioterapija i hemoterapija kako bi se uništile preostale ćelije tumora.
  8. Istraživanja su pokazala da genetski faktori mogu igrati ulogu u razvoju glioblastoma, a neki slučajevi mogu biti povezani sa specifičnim genetskim promjenama.
  9. Nastavlja se istraživanje novih tretmana i terapija za glioblastom kako bi se poboljšala prognoza i kvalitet života oboljelih pacijenata.