Skip to main content

Ganglionska cista

Šta je ganglionska cista?

Ganglionske ciste su čvoraste izrasline koje najčešće nastaju duž tetiva ili zglobova na rukama i ručnim zglobovima, no mogu se pojaviti i na gležnjevima i stopalima. Najčešće su okrugle ili ovalnog oblika, a ispunjene su viskoznom tekućinom. 

Poznato je da je većina izraslina na tijelu tumor, koji ne mora uvijek biti zloćudan, važno je naglasiti da ganglionske ciste nisu karcinom i nisu maligne. Iako u nekim slučajevima mogu biti bolne, ove ciste nisu prijetnja za zdravlje organizma.

Manje ganglionske ciste mogu biti veličine zrna graška i imaju tendenciju variranja u veličini. U nekim slučajevima, ako pritisnu obližnje živce, ganglionske ciste mogu izazvati bol. Također, ponekad mogu ograničiti pokretljivost zglobova. Kada ganglionska cista stvara probleme, opcije za tretman uključuju probijanje ciste iglom kako bi se odstranio njen tekući sadržaj, ili, u težim slučajevima, hirurško uklanjanje ciste. Međutim, ako nema simptoma, tretman obično nije potreban. Često se događa da ganglionske ciste prirodno variraju u veličini, rastu i smanjuju se, a neke čak i samoinvoluiraju te nestaju.

 

Najčešći simptomi ganglionske ciste

Ispupčenje ispod kože je glavni znak ganglionske ciste. Ova izbočina može varirati u veličini i obliku. Može se povećavati tokom vremena ili pri intenzivnijem korištenju područja zahvaćenog cistom (npr. kad je cista zahvatila zglobove). Postoje ganglionske ciste koje ne izazivaju nikakvu neugodu. Kod pacijenata koji ipak doživljavaju simptome, mogući su  bolovi u okolnim mišićima ili osjećaj peckanja. To obično proizlazi iz pritiska uzrokovanog izbočinom i može rezultirati upalnim procesom. U takvim slučajevima preporučljivo je potražiti ljekarsku pomoć.

 

Šta uzrokuje ganglionsku cistu?

Tačan uzrok nastanka ganglionskih cisti još uvijek nije potpuno jasan. Postoje različite teorije pomoću kojih medicinski radnici pokušavaju objasniti zašto ganglionske ciste nastaju, no većina istraživača se slaže da se ciste razvijaju iz mezenhimalnih ćelija koje se nalaze na spoju sinovijalne kapsule. Ovaj razvoj je posljedica ponavljajućih mikro ozljeda. Čini se da neprestano oštećenje potpornih kapsularnih i ligamentnih struktura potiče aktivnost fibroblasta koji proizvodi hijaluronsku kiselinu. Hijaluronska kiselina se postepeno akumulira i formira materijal s karakterističnom "gelovitom" konzistencijom koja obično oblikuje ganglionske ciste. 

Postoje i faktori koji mogu povećati rizik od razvoja ganglionskih cisti, a to su:

  • Spol i dob - ganglionske ciste se mogu pojaviti kod bilo koga, ali su najčešće prisutne kod žena u dobi između 20 i 40 godina.
  • Osteoartritis - osobe koje pate od osteoartritisa u zglobovima prstiju koji su najbliži noktima imaju povećanu vjerovatnoću razvoja ganglionskih cisti u blizini tih zglobova.
  • Povrede zglobova ili tetiva – povrijeđeni zglobovi ili tetive imaju veći rizik za razvoj ganglionskih cisti.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Tokom fizičkog pregleda, ljekar može nježno pritisnuti cistu kako bi utvrdio da li je cista tvrda ili meka te da li pacijent osjeća bol. U nekim slučajevima ljekari osvjetljavaju ciste kako bi procijenili njihovu konzistenciju, te sadržaj kojim je cista ispunjena. 

Dodatni dijagnostički testovi, kao što su rendgenski snimak, ultrazvuk ili magnetska rezonanca, često su korisni za potvrdu dijagnoze i isključivanje drugih mogućih stanja, kao što su artritis ili tumori. U nekim slučajevima, može biti potrebno čak i izvlačenje tekućine iz ganglionske ciste pomoću igle (biopsija) kako bi se potvrdila dijagnoza. Tekućina iz ganglionske ciste obično je gusta i providna.

Ganglionske ciste često nisu bolne i obično ne zahtijevaju liječenje. U većini slučajeva ljekar će preporučiti samo praćenje ciste kako bi na vrijeme uočio eventualne promjene. 

Međutim, ako cista uzrokuje bol ili ometanje pokretljivosti zglobova, u dogovoru s ljekarom možete razmotriti sljedeće opcije:

  • Imobilizacija zgloba - zaustavljanje kretanja zgloba može pomoći u smanjenju rasta ove vrste ciste. Korištenje proteza ili udlaga kako bi se osiguralo da zglob ostane nepomičan neko vrijeme može biti rješenje. S vremenom, kako se cista postepno smanjuje, može se smanjiti i pritisak na živce, čime se ublažava bol. Treba napomenuti da dugotrajna upotreba proteza ili udlaga može dovesti do slabljenja mišića u blizini.
  • Dreniranje ciste - uklanjanje tekućine iz ciste iglom može pružiti privremeno olakšanje. Međutim, važno je znati da se cista može ponovno napuniti tekućinom, čak i nakon drenaže.
  • Hirurški zahvat – ako nijedna od prethodno opisanih metoda ne poluči rezultate, odnosno pacijentu ne osigura olakšanje, sljedeća opcija je operacija. Operacija uključuje potpuno uklanjanje ciste i njenog "stabla" koje je povezuje sa zglobom ili tetivom. Važno je napomenuti da operacija sa sobom nosi rizik od oštećenja obližnjih živaca, krvnih žila ili tetiva, iako su takvi slučajevi rijetki. Također postoji mogućnost da se cista vrati čak i nakon operacije.

 

Može li se ganglionska cista spriječiti?

Budući da uzrok nastanka ganglionske ciste nije potpuno razjašnjen, ne postoji specifična metoda za prevenciju njihovog nastanka. Međutim, općenito je preporučljivo izbjegavati sve vrste ozljeda, te pravilno liječiti osnovna stanja kao što je osteoartritis, što se smatra jednim od faktora koji mogu doprinijeti razvoju ganglionskih cisti.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Ganglionske ciste nisu opasne. One predstavljaju benignu izbočinu, što znači da se neće proširiti na druge dijelove tijela. Važno je napomenuti daova vrsta cisti nije povezana s rakom. Iako neke ganglionske ciste mogu izazvati bol, one ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju vašem zdravlju.

 

Važno je znati da… 

  1. Ganglionske ciste obično se pojavljuju na zglobima ili tetivama, posebno na ručnim zglobovima i stopalima. 
  2. Ganglionska cista sadrži viskoznu, providnu tekućinu sličnu sinovijalnoj tekućini koja podmazuje zglobove.
  3. Tačan uzrok nastanka ganglionskih cisti nije potpuno razjašnjen, ali se smatra da je povezan s iritacijom zglobova ili tetiva te prekomjernim stresom na određenim dijelovima tijela. 
  4. Ganglionske ciste mogu varirati u veličini od vrlo malih, neprimjetnih kvržica do većih, vidljivih izbočina.
  5. Nisu sve ganglionske ciste bolne. Mnogi ljudi ne osjećaju nikakvu neugodu, osim estetske smetnje.
  6. U prošlosti su ljudi rješavali problem ganglionskih cisti pritiskanjem ili udaranjem po njima kako bi izbacili tekućinu. Međutim, to nije preporučljivo i može dovesti do ozbiljnih povreda, kao i kožnih infekcija.
  7. Ljekari obično dijagnosticiraju ganglionske ciste na osnovu fizičkog pregleda i historije bolesti. Ponekad se, za potvrdu dijagnoze, koristi ultrazvuk ili magnetska rezonanca (MRI).
  8. Većina malih i bezbolnih ganglionskih cisti ne zahtijeva liječenje i može nestati sama od sebe. Ako uzrokuju simptome ili estetske smetnje, liječenje može uključivati ​​punkciju za ispuštanje tekućine, nošenje zavoja, fizikalnu terapiju ili, u rijetkim slučajevima, hirurško uklanjanje ciste.
  9. Ganglionske ciste mogu se povremeno pojaviti ponovno čak i nakon tretmana.
  10. Ponekad se koristi ortotski uređaj ili zavoj kako bi se pritisak i trenje na području ciste smanjili i tako ublažili simptomi.