Skip to main content

Enkopreza

Šta je enkopreza?

Enkopreza, poznata i kao fekalna inkontinencija ili nekontrolisano izlučivanje stolice, predstavlja repetitivno ispuštanje stolice u odjeću, često nenamjerno. Najčešće se događa kada se tvrda stolica nakupi u debelom crijevu i rektumu, stvarajući pritisak koji može rezultirati isticanjem tečne, oko zadržane stolice. Ovo može uzrokovati nehotično zaprljanje donjeg rublja. Prolongirano zadržavanje stolice može dovesti do istezanja crijeva i gubitka kontrole nad pražnjenjem.

Enkopreza se obično pojavljuje nakon četvrte godine, kada dijete već ima iskustva s korištenjem toaleta. U većini slučajeva, ovaj problem proizlazi iz dugotrajne konstipacije. U rijetkim situacijama, enkopreza može biti rezultat emocionalnih teškoća i može se pojaviti čak i bez prethodnog problema s konstipacijom. Enkopreza može biti izazovna situacija za roditelje i kod djece je vrlo često povezana s osjećajima stida. Međutim, uz strpljenje i podršku, enkopreza se može prevazići.

 

Najčešći simptomi enkopreze

Simptomi enkopreze mogu uključivati sljedeće pojave:

  • Nemogućnost kontrolisanja pražnjenja crijeva.
  • Curenje stolice na donje rublje, što može ukazivati na dijereju. 
  • Zatvor (konstipacija) sa suhom i tvrdom stolicom.
  • Izbjegavanje pražnjenja crijeva.
  • Dugi vremenski periodi između pražnjenja crijeva.
  • Gubitak apetita.
  • Bolovi ili nadutost u predjelu abdomena.
  • Problemi s dnevnim mokrenjem ili mokrenje u krevetu (enureza).
  • Ponavljajuće infekcije mokraćne bešike (češće kod djevojčica).

Neka djeca, zbog stida i straha od osude, sakrivaju prljavu odjeću, odnosno zaprljano donje rublje. 

 

Šta uzrokuje enkoprezu?

Postoji nekoliko uzroka enkopreze, među kojima su ključni zatvor, odnosno konstipacija te različiti emocionalni faktori. Zatvor je glavni okidač za većinu slučajeva enkopreze, a kod djece se najčešće manifestuje se kroz tvrdu, suhu stolicu te vrlo često i bolno izbacivanje stolice. Ta neugoda tokom pražnjenja crijeva potiče dijete da izbjegava odlazak u toalet, što samo produbljuje problem. Što duže stolica ostaje zadržana u debelom crijevu, to je teže djetetu da je izbaci. Kao posljedica tog stanja, debelo crijevo se rasteže, što može negativno uticati na nervne signale koji upućuju na potrebu za odlaskom u toalet. Kada debelo crijevo postane pretrpano, može doći do iscurivanja meke ili tekuće stolice oko nakupljene stolice ili gubitka kontrole nad pražnjenjem crijeva.

Kao neke uobičajene uzroke zatvora pedijatri najčešće navode strah od upotrebe toaleta, posebno izvan kuće, ili zbog bolnih iskustava s pražnjenjem crijeva. Dijete također može izbjegavati odlazak u toalet kako ne bi prekinulo igru ili druge aktivnosti, a nedostatak vlakana i neadekvatan unos tečnosti također mogu doprinijeti zatvoru. 

Iako su istraživanja kontradiktorna, postoji teorija da kod neke djece, uzročnik konstipacije može biti netolerancija na kravlje mlijeko. Emocionalni stres također može izazvati enkoprezu. Djeca se često suočavaju sa stresom zbog različitih faktora, kao što su skidanje pelene i početak korištenja toaleta, životne promjene poput polaska u vrtić ili školu, te porodični događaji kao što su razvod roditelja ili dolazak novog brata ili sestre. Sve te emocionalne okidače treba uzeti u obzir kad se razmatraju uzroci enkopreze.

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Za postavljanje dijagnoze enkopreze, pedijatar ili specijalist može:

  • Obaviti detaljan fizički pregled i razgovarati s vama o simptomima, djetetovom iskustvu pražnjenja crijeva i prehrambenim navikama kako bi isključio moguće fizičke uzroke zatvora ili problema s kontrolom pražnjenja crijeva.
  • Izvršiti digitalni rektalni pregled kako bi provjerio prisutnost nakupljenih stolica. Ovaj postupak uključuje umetanje podmazanog prsta u djetetov rektum dok ljekar istovremeno pritišće trbušni dio.
  • Preporučiti rendgenski pregled abdomena kako bi potvrdio prisutnost eventualno nakupljenih stolica ili drugih promjena u crijevima.
  • Preporučiti psihološku procjenu ako postoji sumnja da emocionalni problemi doprinose simptomima enkopreze kod djeteta.

Liječenje enkopreze je individualno za svako dijete koje ima ovu dijagnozu i može obuhvatiti sljedeće aspekte:

  • Oslobađanje akumuliranih komadića stolice kako bi se postiglo olakšanje.
  • Korištenje omekšivača stolice, laksativa ili klistira kako bi se održavala redovna i meka stolica.
  • Uspostavljanje planiranog vremena za sjedenje na WC-u kako bi se dijete potaknulo da koristi toalet na odgovarajući način.
  • Promjena prehrambenih navika, odnosno baziranje na ishrani obogaćenoj vlaknima, uključujući voće, integralne žitarice i povrće.
  • Održavanje adekvatne hidracije unosom dovoljno vode.

S obzirom na težinu stanja vašeg djeteta, ljekar može predložiti dodatne strategije, uključujući:

  • Posjetu psihologu, čiji će cilj biti pružanje emocionalne podrške i pomoć djetetu u prevladavanju strahova, stida ili osjećaja krivice koji se mogu pojaviti u vezi s odlaskom u toalet ili “nezgodama” koje se mogu desiti. Također će se posvetiti rješavanju emocionalnih izazova s kojima se dijete suočava.
  • Posjetu gastroenterologu, specijalisti za tretiranje problema gastrointestinalnog trakta i stanja koja utiču na debelo crijevo. Gastroenterolog će pružiti specijaliziranu medicinsku njegu i terapiju usmjerenu na gastrointestinalne aspekte enkopreze.

 

Može li se enkopreza spriječiti?

Enkopreza, kao i njene potencijalne komplikacije, se mogu uspješno spriječiti uz nekoliko koraka. Prvi korak je osigurati da vaše dijete ima redovnu stolicu i da se ne suočava s konstipacijom ili zatvorom. Ključna strategija je održavanje uravnotežene i zdrave ishrane bogate vlaknima (zeleno lisnato povrće, voće, cjelovite žitarice, mahunarke i sjemenke) te pravilna hidratacija.

Kada dijete prelazi s pelena na korištenje toaleta, važno je biti strpljiv i ne započinjati taj proces prerano. Ako primijetite da dijete nije spremno, ne treba ga prisiljavati, već odgoditi odvikavanje. Kad osjetite da je dijete spremno, treba se informisati o najučinkovitijim metodama odvikavanja od pelena i pružiti podršku djetetu, čak i kad ne stigne na WC na vrijeme. Nikada ne treba osuđivati dijete, jer bilo koja vrsta osude može doprinijeti razvoju enkopreze.

U slučaju da dođe do enkopreze, ključno je što prije započeti tretman. To uključuje praćenje savjeta pedijatra ili stručnjaka za mentalno zdravlje, jer je od velikog značaja spriječiti socijalne i emocionalne posljedice enkopreze. Redovne posjete ljekaru omogućavaju identifikaciju eventualnih problema i prilagodbu tretmana prema potrebi kako bi se osiguralo da dijete dobije odgovarajuću pomoć.

 

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Iako možete primijetiti određeni napredak tokom početnih faza tretmana, trebate biti svjesni da će proći i nekoliko mjeseci prije nego što vaše dijete potpuno prevaziđe ovo stanje. Važno je da roditelji budu strpljivi jer će se često suočavati s "nezgodama," odnosno situacijama u kojima će dijete imati prljavo donje rublje. Ključno je da roditelji, u takvim trenucima, nauče smireno reagovati te da djetetu pruže maksimalnu podršku. Kroz proces rasta i razvoja, uz emocionalnu podršku i razumijevanje, većina djece će prevladati izazove koje donosi enkopreza.

 

Važno je znati da… 

  1. Enkopreza je češća kod djece, obično u dobi od 4 do 10 godina. To je stanje koje, kod djeteta, može uzrokovati stres i neugodu.
  2. Enkopreza se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica.
  3. Enkopreza često proizlazi iz problema s hroničnom konstipacijom. 
  4. Psihološki stres i anksioznost često igraju ulogu u razvoju enkopreze. Djeca mogu doživjeti stid i strah od pražnjenja stolice na uobičajen način.
  5. Enkopreza se može liječiti kombinacijom medicinskih postupaka i psihološke podrške. To uključuje promjene u prehrani, laksative, obuku za kontrolu pražnjenja crijeva i terapiju kako bi se prevazišli emocionalni faktori.
  6. Većina djece s enkoprezom može naučiti kontrolisati svoje funkcije pražnjenja stolice uz pravilnu terapiju. Stanje obično ne ostavlja dugoročne posljedice na zdravlje.
  7. Važno je razumjeti da enkopreza nije znak neposlušnosti ili nepažnje. Djeca koja se suočavaju s ovim stanjem trebaju empatiju i podršku kako bi prevazišli izazove s kojima se susreću.