Dijabetes tip 2
Šta je dijabetes tip 2?
Dijabetes tipa 2 predstavlja poremećaj u regulaciji i upotrebi šećera u tijelu, što dugoročno rezultira povećanom količinom šećera u krvi. Ovo stanje, ako se ne liječi, može uzrokovati probleme s vidom, kao i teškoće u krvožilnom, neurološkom i imunološkom sistemu oboljele osobe. Glavni uzrok su nemogućnost gušterače, odnosno pankreasa da proizvodi optimalne količine inzulina te stanice koje slabo reaguju na inzulin i ne uzimaju dovoljno šećera. Inzulin je hormon koji pomaže u kontrolisanju nivoa šećera u krvi i omogućava tijelu da ga koristi kao izvor energije. Kod dijabetesa tipa 2, ćelije postaju otpornije na djelovanje inzulina, što znači da šećer ostaje u krvi umjesto da se apsorbira u pomenute ćelije. Iako se nekada smatralo da se dijabetes tipa 2 pojavljuje samo u odrasloj dobi, danas, nažalost, sve više djece pati od ove bolesti. Sumnja se da je glavni razlog za pojavu dijabetesa tipa 2 kod djece pretilost i neaktivnost. Trajno izlječenje od dijabetesa nije moguće, a liječenje podrazumijeva držanje simptoma pod kontrolom te sprečavanje nastanka ozbiljnijih bolesti. Ključni koraci za liječenje dijabetesa tipa 2 uključuju gubitak tjelesne težine, pravilnu prehranu i tjelovježbu. Ukoliko navedene metode ne urode plodom, pristupa se korištenju lijekova i inzulinskoj terapiji kako bi se uspješno kontrolisao nivo šećera u krvi.
Najčešći simptomi dijabetesa tip 2
Simptomi dijabetesa tipa 2 često se razvijaju postepeno, tako da pacijent može živjeti godinama s ovom bolešću, a da toga nije svjestan. Kada se pojave, simptomi mogu uključivati:
- Zamagljen vid
- Pojačanu žeđ
- Često mokrenje, posebno noću
- Povećanu glad
- Nenamjeran gubitak težine
- Umor
- Sporo zacjeljivanje rana
- Česte infekcije
- Trnce ili utrnulost u rukama ili nogama
- Tamne dijelove kože, obično ispod pazuha i na vratu.
Šta uzrokuje dijabetes tip 2?
Dijabetes tipa 2 može nastati iz dva povezana problema. Prvo, ćelije u mišićima i jetri postaju otporne na inzulin, što znači da ne mogu adekvatno apsorbovati glukozu iz krvi. Drugo, gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina za kontrolu nivoa šećera u krvi. Iako tačan uzrok ove bolesti nije u potpunosti razjašnjen, prekomjerna tjelesna težina i nedostatak tjelesne aktivnosti su najčešći faktori rizika. Rizik od nastanka dijabetesa tipa 2 pojačava se i kod osoba koje: imaju pozitivnu porodičnu anamnezu bolesti, imaju policistične jajnike ili gestacijski dijabetes (kod žena), imaju više od 35 godina, neaktivne su, imaju neredovne obroke koji su bazirani na ugljikohidratima, šećeru i industrijski prerađenoj hrani ili imaju dijagnosticiran preddijabetes.
Uspostavljanje dijagnoze i liječenje
Dijabetes tipa 2 se najčešće dijagnosticira pomoću testa HbA1C poznatijim pod nazivom „tromjesečni šećer“. Ovaj test pokazuje koliko je glukoze, odnosno šećera bilo u krvotoku pacijenta u posljednja dva ili tri mjeseca. Ukoliko su vrijednosti ispod 5,7 smatra se da osoba nema dijabetes tipa 2, od 5,7- 6,4 govori se o preddijabetesu, dok su veće vrijednosti indikatori za dijagnozu dijabetesa tipa 2. Postoji još nekoliko načina za uspostavljanje dijagnoze, a najčešći su: test glukoze u krvi, osnovni test koji se koristi za dijagnosticiranje dijabetesa tipa 2 u kojem se pacijentu uzima krv nakon posta, odnosno ne uzimanja hrane i pića minimalno osam sati prije dolaska u laboratorij.
Test opterećenja glukozom (OGTT) se koristi kada je rezultat FPG testa sumnjiv ili na granici. Pacijentu se uzima uzorak krvi nakon što popije tekućinu koja sadrži glukozu, a rezultati prikazuju mogućnost tijela da apsorbuje glukozu.
Nakon potvrđene dijagnoze dijabetesa, doktor će pacijenta podvrgnuti dodatnim analizama kako bi ustanovio o kojem tipu dijabetesa se radi te odmah potom dati adekvatne savjete za liječenje. Liječenje dijabetesa tipa 2 podrazumijeva: promjenu prehrambenih navika (izbjegavanje šećera, industrijski prerađene hrane, soli, gaziranih napitaka te konzumiranje više manjih obroka obogaćenih voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama), redovnu tjelovježbu i fizičku aktivnost (svakodnevna šetnja te vježba minimalno tri puta sedmično), ograničeno korištenje punomasnih mliječnih proizvoda, te biranje zdravijih masti – poput maslinovog ili ulja nastalog od uljane repice. Važni koraci za liječenje dijabetesa tipa 2 uključuju smanjenje tjelesne težine, prestanak konzumiranja alkohola i prestanak pušenja.
Ako promjene životnih navika ne uspiju regulisati nivo šećera u krvi, preporučuje se korištenje oralnih lijekova ili injekcija inzulina čiji je zadatak da smanje nivo šećera u krvi.
Osobe s dijagnozom dijabetesa tipa 2 trebaju svakodnevno pratiti nivo šećera u krvi kako bi mogli adekvatno kontrolisati bolest. Ovo uključuje praćenje nivoa glukoze u krvi kod kuće, redovne odlaske kod ljekara te laboratorijske pretrage.
Može li se dijabetes tip 2 spriječiti?
Postoje jednostavne navike koje možete usvojiti kako biste spriječili ili odgodili pojavu dijabetesa tipa 2, čak i ako imate dijagnozu preddijabetesa ili imate pozitivnu porodičnu anamnezu bolesti. Ove navike uključuju redovnu tjelesnu aktivnost, konzumiranje zdrave hrane s naglaskom na voću i povrću bogatom vlaknima te cjelovitim žitaricama uz izbjegavanje šećera i ugljikohidrata. Također, smanjenje tjelesne težine može biti korisno u prevenciji ili odgodi dijabetesa tipa 2.
Koje su prognoze za ovo oboljenje?
Pacijenti koji boluju od dijabetesa tipa 2 moraju poboljšati svoje životne navike kako bi održavali nivo glukoze u krvi pod kontrolom i tada su njihove su prognoze vrlo povoljne. Međutim, neliječeni dijabetes tipa 2 može dovesti do brojnih hroničnih oboljenja, uključujući srčane bolesti, moždani udar, oštećenje živaca i vida, gastropareza (osjećaj mučnine, nadutosti, pretjeranom sitosti), masnu jetru, depresiju, anksioznost, kožne probleme, gubitak sluha i problema s bubrezima, te u krajnjem slučaju, demenciju.
Pacijenti kojima je dijagnosticiran dijabetes tipa 2 moraju biti na oprezu jer uslijed pada nivoa šećera u krvi može doći do hipoglikemije. Kada nivo šećera u krvi padne ispod normalne granice mozak i drugi vitalni organi ne dobivaju dovoljno energije za normalno funkcionisanje, pa može doći do glavobolje, slabosti, znojenja, drhtavice, zbunjenosti, nervoze, lupanja srca i vrtoglavice. Jako je važno pratiti nivo šećera u krvi i naučiti prepoznati simptome hipoglikemije kako bi se spriječili simptomi i dodatne zdravstvene komplikacije koje hipoglikemija može uzrokovati. Pacijentima sa dijagnozom dijabetesa tipa 2 preporučljivo je da sa sobom nose bombone, grožđani šećer ili sok i da ih konzumiraju odmah, čim osjete da nivo šećera u krvi opada.
Važno je znati da…
- Najrašireniji oblik dijabetesa je dijabetes tipa 2.
- Razlika između dijabetesa tipa 1 i dijabetesa tipa 2 je u tome što ljudi s dijabetesom tipa 1 nikako ne proizvode inzulin, dok osobe s dijabetesom tipa 2 ne reaguju adekvatno na inzulin u ranim fazama bolesti, a kasnije u naprednijim fazama ga ne proizvode u dovoljnim količinama.
- Trećina oboljelih od dijabetesa tipa 2 kontroliše nivo šećera u krvi pravilnom prehranom i redovnom fizičkom aktivnošću.
- Glavni uzroci dijabetesa tipa 2 su loše prehrambene navike, nedostatak tjelesne aktivnosti, prekomjerna težina i genetska predispozicija.
- Dijabetes tipa 2, ako se ne liječi, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući bolesti srca, moždani udar, oštećenje živaca, oštećenje vida, depresiju, anksioznost te probleme s bubrezima.
- U nekim slučajevima, dijabetes tipa 2 može se liječiti promjenom životnog stila, uključujući zdravu prehranu, vježbanje i gubitak tjelesne težine.
- Dijabetes tipa 2 često se može kontrolisati lijekovima, poput oralnih lijekova i inzulina.
- Održavanje zdravog načina života ključno je za prevenciju dijabetesa tipa 2 i poboljšanje kvalitete života osobama koje žive s tom bolešću.