Burzitis

Šta je burzitis?

Burzitis je bolno stanje koje se odnosi na upalu malih, tekućinom ispunjenih vrećica poznatih kao burze. Ove burze su ustvari pljosnate vreće koje se sastoje od sinovijalne tekućine i služe kao zaštita između kostiju, tetiva i mišića u blizini zglobova, odnosno smanjuju njihovo trenje. Burzitis se najčešće javlja u ramenu, laktu i kuku, ali također može uticati na koljeno, petu i bazu palca na nozi. Ovo stanje obično nastaje u blizini zglobova koji su izloženi čestim, ponavljajućim pokretima.

Liječenje burzitisa uključuje odmor zahvaćenog zgloba i zaštitu od ponovnih povreda. U većini slučajeva, bol povezan s burzitisom obično se smanjuje nakon nekoliko sedmica uz odgovarajući tretman, no nije rijetka pojava da se bolne epizode ponovo jave. 

Najčešći simptomi burzitisa

Tokom burzitisa ili upale burze, dolazi do akumulacije veće količine tekućine unutar burze, što rezultira stvaranjem pritiska na okolna tkiva i uzrokuje specifične simptome, uključujući bol, osjetljivost, upalu, oticanje i smanjenje opsega pokreta. Ukoliko postoji infekcija koja je povezana s burzitisom, mogli biste doživjeti dodatne simptome, uključujući:

• Promjenu boje kože ili crvenilo.
• Osjećaj vrućine ili topline.
• Groznicu ili drhtavicu.

Šta uzrokuje burzitis?

Uzrok pojave burzitisa je najčešće idiopatski, odnosno nepoznat, no poznato je da se ova bolest obično razvija kao rezultat ponavljajućih pokreta, poput bacanja lopte u bejzbolu ili podizanja teških kutija na radnom mjestu. Duže vrijeme provedeno u položajima koji stvaraju pritisak na određene dijelove tijela, kao što je klečanje, također može uzrokovati burzitis. Takav oblik burzitisa uzrokovan je trenjem. Iako veoma rijetko, ali okidači za burzitis mogu biti i ozljede i infekcije, odnosno prodiranje bakterija u burzu i tada govorimo o septičkom burzitisu. Pored ova dva oblika, poznat je još i hemijski burzitis koji nastaje kao rezultat hroničnih upala u okolnom tkivu tetiva. 

Aktivnosti koje povećavaju rizik od razvoja burzitisa uključuju:

Stolarstvo, bavljenje vrtlarstvom, slikanje, loše držanje ili nepravilna postavka zglobova ili kostiju (što može biti posljedica razlika u dužini nogu), izbočenih kostiju ili prisutnosti artritisa u zglobu, kopanje, uključivanje u sportove kao što su tenis, golf i bejzbol, sviranje muzičkih instrumenata i mnoge druge aktivnosti.

Osobe s povećanim rizikom za burzitis najčešće su:

• Sportaši.
• Osobe koje obavljaju fizički zahtjevne poslove. 
• Muzičari.
• Osobe s određenim zdravstvenim stanjima, uključujući artritis (posebno upalni artritis poput gihta i psorijatičnog artritisa), dijabetes i poremećaje štitnjače.

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Veoma često ljekari mogu identificirati burzitis samim historijatom bolesti i fizičkim pregledom pacijenta. U nekim slučajevima, provode se dodatni testovi, uključujući:

• Slikovne testove - rendgenski snimci, iako obično ne mogu pružiti definitivnu dijagnozu burzitisa, mogu biti korisni za isključivanje drugih mogućih uzroka neugode u zglobu. Ako se dijagnoza ne može postaviti samo fizičkim pregledom, ljekar može preporučiti ultrazvuk ili magnetsku rezonancu.
• Laboratorijske pretrage - vaš ljekar može naručiti krvne pretrage ili analizu tekućine iz upaljene burze kako bi identificirao uzrok upale i boli u zglobu.

Bursitis obično prolazi spontano. Primjenom konzervativnih mjera, uključujući odmor, lediranje bolnog područja te uzimanje analgetika, neugoda se može smanjiti. U slučaju da konzervativne metode ne budu učinkovite, možete razmotriti sljedeće opcije:

• Lijekove - ako je upala burze uzrokovana infekcijom, ljekar će propisati antibiotik za liječenje.
• Terapija - fizikalna terapija i vježbe mogu pomoći u jačanju mišića u pogođenom području kako bi se ublažila bol i spriječilo ponavljanje.
• Injekcije - primjena kortikosteroida direktno u burzu može značajno smanjiti bol i upalu u ramenu ili kuku. Ovaj tretman često brzo djeluje, a u većini slučajeva jedna injekcija je dovoljna.
• Pomoćna pomagala - privremena upotreba pomagala poput štapa za hodanje ili drugih uređaja može smanjiti pritisak na pogođeno područje.
• Hirurgija - ponekad je potrebno hirurški drenirati upaljenu burzu, iako je u većini slučajeva hirurško uklanjanje pogođene burze rijetko potrebno.

Može li se burzitis spriječiti?

Iako nije moguće potpuno spriječiti sve oblike burzitisa, možete smanjiti rizik od njegovog nastanka i ozbiljnosti pogoršanja promjenom načina na koji obavljate određene tjelesne radnje. Evo nekoliko primjera:

• Upotreba jastuka za klečanje - koristite odgovarajući jastuk kako biste smanjili pritisak na koljena ako vaša svakodnevna aktivnost ili hobi uključuje često klečanje.
• Pravilno podizanje - kod podizanja težih predmeta, uvijek savijajte koljena kako biste smanjili opterećenje na burzama u kukovima.
• Korištenje pomoćnih sredstava za nošenje tereta - umjesto nošenja teških tereta koji mogu opteretiti burze u ramenima, razmislite o upotrebi kolica ili transportnih pomagala s točkićima.
• Uvođenje redovnih pauza - kada obavljate ponavljajuće zadatke, prorijedite ih kratkim odmorima ili drugim aktivnostima kako biste smanjili kontinuirani pritisak na zglob.
• Održavanje zdrave tjelesne mase - održavanje optimalne tjelesne težine može smanjiti opterećenje zglobova i burzi.
• Vježbanje - redovno vježbanje i jačanje mišića može pomoći u boljoj zaštiti pogođenog zgloba.
• Zagrijavanje i istezanje prije napornih aktivnosti - zagrijavanje i istezanje prije početka fizičkih aktivnosti mogu pomoći u sprečavanju ozljeda i smanjenju rizika za burzitis.

Koje su prognoze za ovo stanje? 

Burzitis obično traje vrlo kratko i većina ljudi se potpuno oporavi za nekoliko sedmica. Ključno je pratiti upute ljekara i ne započinjati s fizičkim aktivnostima prije nego što se burza potpuno oporavi. Čak i ako osjetite olakšanje od boli, važno je izbjegavati pritisak ili dodatni stres na burzu prije potpunog zacjeljenja kako biste smanjili rizik od ponovne povrede.

Ako vaš posao ili hobi uključuje ponavljajuće pokrete koji uzrokuju burzitis, preporučljivo je napraviti pauzu dok se u potpunosti ne oporavite. Važno je konsultovati se s ljekarom o svojoj svakodnevnoj rutini kako biste odredili koje aktivnosti trebate prilagoditi ili odgoditi dok se ozlijeđena burza oporavlja.

Kada je riječ o neliječenom burzitisu, što duže traje pritisak i stres na oštećenoj burzi, to će duže trajati njen proces ozdravljenja. Osim toga, povećava se rizik od razvoja hroničnog burzitisa, što znači da će se stanje periodično vraćati i pogoršavati na istom području. Stoga je važno adekvatno liječiti burzitis kako biste ubrzali proces oporavka i smanjili rizik od hroničnog oblika bolesti.

Važno je znati da… 

1. Burzitis se odnosi na upalu burzi, malih vrećica ispunjenih tekućinom koje se nalaze između kostiju, tetiva i mišića kako bi ublažile trenje i olakšale pokrete.
2. U ljudskom tijelu postoji oko 150 burzi koje su urođene, a postoje i neke koje su se formirale naknadno, putem mehaničkih podražaja.
3. Najčešći uzroci burzitisa uključuju pretjerano trenje ili pritisak na zglobove uslijed ponavljajućih pokreta ili povreda. To se često događa kod sportaša, ljudi čiji poslovi zahtijevaju ponavljanje istih pokreta te kod starijih osoba.
4. Burzitis može uticati na različite zglobove u tijelu, uključujući lakat (teniski lakat), rame (kalkaneus), koljeno (housemaid's knee), kuk (trohanterični burzitis) i druge.
5. Tipični simptomi burzitisa uključuju bol, oticanje, crvenilo i ograničenje pokreta na pogođenom području.
6. Liječenje burzitisa može uključivati odmor, primjenu leda, fizikalnu terapiju, protuupalne lijekove i, u nekim slučajevima, drenažu tekućine iz zahvaćene burze. U težim slučajevima, možda će biti potrebna injekcija kortikosteroida.
7. Ignorisanje burzitisa ili nepravilno liječenje može dovesti do hroničnog burzitisa, koji može biti dugotrajan problem.
8. Sprečavanje burzitisa uključuje izbjegavanje ponavljajućih pokreta koji stvaraju pritisak na zahvaćeni zglob, korištenje ispravne tehnike i zaštite prilikom sportskih aktivnosti te korištenje zaštitne opreme.
9. Ne mora biti samo sportski problem - iako se često povezuje sa sportskim povredama, burzitis može uticati na svakoga ko je izložen faktorima rizika.
10. Dijagnoza burzitisa obično uključuje fizički pregled, a u nekim slučajevima može biti potrebna dodatna dijagnostika poput rendgenskih snimaka ili magnetske rezonance (MRI) kako bi se isključile druge ozljede.
11. Iako burzitis obično nastaje kao posljedica ponavljajućih pokreta ili povreda, ponekad može biti povezan s drugim stanjima poput gihta, artritisa ili infekcije.