Skip to main content

Analne fisure

Šta su analne fisure?

Analne fisure su male pukotine, rascjepi ili oštećenja u sluznici, odnosno tankom i vlažnom tkivu koje oblaže otvor anusa. Anus je prstenasti, mišićni izlaz, odnosno posljednji dio probavnog trakta kroz čiji otvor se izbacuju otpadne i neiskorištene tvari iz organizma (feces i plinovi). Zatvor i naprezanje za vrijeme pražnjenja crijeva, te izbacivanje velikih i tvrdih stolica su uobičajeni uzroci analnih fisura, koje obično izazivaju bol i krvarenje tokom obavljanja nužde.  U pojedinim slučajevima mogu se pojaviti i grčevi u mišićnom prstenu na kraju anusa, koji se naziva analni sfinkter. Analne fisure su vrlo česta pojava kod dojenčadi, no mogu se dogoditi svima, u bilo kojem periodu života. Dobre vijesti su da se analne fisure, u većini slučajeva, uspješno liječe jednostavnim metodama poput povećanja unosa vlakana u organizam ili namakanja u toplim kupkama. No, neki slučajevi su teži od drugih, pa pojedini pacijenti moraju koristiti lijekove ili, u rijetkim slučajevima, biti podvrgnuti operativnom zahvatu. 

 

Najčešći simptomi analnih fisura

Bol prilikom pražnjenja crijeva je prvi simptom analnih fisura. Ostali simptomi uključuju:

  • Intenzivna bol koja je prisutna satima nakon pražnjenja crijeva
  • Zatvor (konstipaciju)
  • Tragove krvi na stolici
  • Tragove krvi na toalet-papiru
  • Peckanje i svrbež u predjelu anusa
  • Vidljiv rascjep ili ranu u predjelu anusa
  • Neugodan osjećaj pri mokrenju, nemogućnost mokrenja
  • Iscjedak izrazito neugodnog mirisa
  • Kvržice u blizini anusa ili analne fisure.

Krv ili bolovi nakon i za vrijeme pražnjenja crijeva mogu ukazivati na različite zdravstvene probleme i zato je jako važno na prvu pojavu bilo kojeg od opisanih simptoma potražiti adekvatnu pomoć. 

 

Šta uzrokuje analne fisure?

Najčešći uzrok analnih fisura je napetost u mišićima anusa i rektuma, što može biti posljedica naprezanja tokom pražnjenja crijeva ili dugotrajnog zadržavanja stolice. Ovaj pritisak može uzrokovati mikrotraume u sluznici oko anusa, što često rezultira nastankom analnih fisura. Ostali česti uzročnici analnih fisura mogu biti: vlaga u rektalnom predjelu, neadekvatna higijena, hronični zatvor ili hronična dijareja, upala crijeva, infekcije te trauma (npr. nakon porođaja ili analnog seksa). U nekim slučajevima, analne fisure mogu biti posljedica bolesti poput inflamatorne bolesti crijeva, hemoroida, Crohnove bolesti, infekcije HIV-om, tuberkuloze, sifilisa ili karcinoma rektuma. 

 

Uspostavljanje dijagnoze i liječenje

Obično su klasični fizički pregled i anamneza simptoma dovoljni za potvrđivanje dijagnoze analnih fisura. Doktor započinje pregled umetanjem prsta u anus (na kojem je rukavica prekrivena gelom), kako bi pronašao eventualne abnormalnosti u tkivu. 

Važno je pažljivo opisati sve simptome koje imate jer neka stanja, poput dugotrajne konstipacije ili dijareje, mogu povećati rizik od razvoja analnih fisura. Čak i ako se analne fisure ne potvrde tokom pregleda, važno je spriječiti moguće komplikacije koje mogu nastati zbog trudnoće, neadekvatne higijene, napinjanja prilikom pražnjenja crijeva i slično. 

Ako se posumnja na prisutnost analne fisure, a ne potvrdi fizičkim pregledom, mogu se propisati i druge dijagnostičke pretrage, poput anoskopije (metode koja se koristi za pregled unutrašnjosti analnog kanala i rektuma), kolonoskopije što uključuje umetanje fleksibilne cijevi u anus kako bi se pregledala unutrašnjost anusa i rektuma ili endorektalne ultrazvučne pretrage.

Liječenje analnih fisura najčešće počinje u kućnim uvjetima izmjenom prehrambenih navika, korištenjem hrane bogate vlaknima, konzumiranjem tekućine te primjenom krema i masti čija je svrha pomoć pri epitelizaciji i zacjeljivanju oštećenog analnog kanala. Namakanje u mlakoj vodi nekoliko puta na dan (posebno je preporučljivo nakon pražnjena crijeva) opustit će sfinkter i ubrzati zacjeljivanje pukotina koje su analne fisure uzrokovale. Ove metode su učinkovite u 80-90 posto slučajeva, no ukoliko ipak ne urode plodom, tada će doktor preporučiti adekvatnu terapiju. U težim slučajevima kada se simptomi ne poboljšavaju, mogu biti potrebni daljnji tretmani poput operativnog zahvata (pri kojem se uklanja dio mišića oko anusa kako bi se smanjio pritisak na analnu pukotinu i ublažila bol).

Ukoliko su analne fisure uzrokovane primarnom bolešću, kao što su Crohnova bolest ili ulcerativni kolitis, liječenjem se prvenstveno rješavaju simptomi osnovne bolesti, a potom se rješavaju simptomi analnih fisura. U svakom je slučaju važno da se javite ljekaru ako primijetite simptome analne pukotine, kako bi se utvrdila ispravna dijagnoza i pravovremeno započeo odgovarajući tretman.

 

Mogu li se analne fisure spriječiti?

Sprečavanje analnih fisura je moguće uz pomoć nekoliko jednostavnih koraka poput: rješavanja problema zatvora ili dijareje, izbjegavanjem naprezanja prilikom pražnjenja crijeva, izbjegavanje pretjerane upotrebe laksativa, obogaćivanje prehrane namirnicama koje obiluju vlaknima, konzumiranjem dovoljne količine tečnosti te tjelovježbom, odnosno fizičkom aktivnošću. Osim toga, važno je izbjegavati iritaciju rektalnog područja, koristiti meki toaletni papir i nježno osušiti područje nakon pranja ili tuširanja kako bi se spriječila vlaga. U nekim slučajevima, doktori mogu preporučiti određene vježbe za jačanje mišića anusa i rektuma kako bi se smanjio rizik od analnih fisura. Sve ove mjere pomažu u održavanju zdravlja analnog područja te smanjuju rizik od razvoja analnih fisura. 

 

Koje su prognoze za ovo oboljenje?

Prognoze za analne fisure obično su dobre i većina slučajeva se uspješno liječi promjenom ishrane, pojačanom higijenom rektalnog područja, izbjegavanjem dugotrajnog sjedenja na wc šolji te rješavanjem simptoma dijareje i konstipacije. Akutne analne fisure mogu se izliječiti u roku od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, a trajanje liječenja zavisi od težine simptoma i načina liječenja. Hronične analne fisure mogu biti teže za liječenje, no i u tom slučaju se većina pacijenata se uspješno oporavi primjenom adekvatne terapije. Važno je potražiti adekvatnu medicinsku pomoć i slijediti preporuke doktora kako bi se osigurao što brži oporavak. U nekim rijetkim slučajevima moguće su komplikacije poput infekcije rektalnog područja, čestog ponavljanja bolesti ili formiranja apscesa, no ti slučajevi su rijetki jer se većina ljudi uspješno oporavi bez komplikacija. 

 

Važno je znati da…

  1. Analne fisure češće se javljaju kod žena nego kod muškaraca.
  2. Analne fisure se mogu pojaviti kod bilo koje osobe, bez obzira na dob ili spol, no ipak se češće dijagnosticiraju starijim osobama.
  3. Jedan od glavnih uzroka analnih fisura je naprezanje tokom pražnjenja crijeva.
  4. Simptomi analnih fisura mogu se ublažiti pravilnom prehranom, odnosno povećanim unosom vlakana.
  5. U nekim slučajevima, liječenje analnih fisura može zahtijevati hirurški zahvat.
  6. Ako se analna fisura ne liječi, može dovesti do komplikacija poput infekcija i trajne inkontinencije.
  7. Osobe s dijabetesom i drugim zdravstvenim problemima imaju veći rizik od razvoja analnih fisura.
  8. Dugotrajna upotreba laksativa i klistira može povećati rizik od analnih fisura.
  9. Ponekad se analne fisure mogu razviti nakon operacije rektuma ili hemoroida.
  10. Prevencija analnih fisura uključuje redovnu tjelovježbu, prevenciju zatvora, te korištenje zdravih namirnica.
  11. Ako primijetite simptome analnih fisura, odmah se naručite na pregled kako biste dobili odgovarajuće preporuke za liječenje te spriječili nastanak komplikacija.